EDUKACIJSKE RADIONICE ZA GRAĐANE I SVE ZAINTERESIRANE U ORGANIZACIJI TVRTKE GRBIĆ „PREHRANA I VAŠE ZDRAVLJE“ -

POŽEGA – Već od studenog prošle godine svaki drugi utorak od 18 sati svi zainteresirani građani mogu doći u izložbene prostore tvrtke Grbić u Mlinskoj ulici i nazočiti potpuno besplatnim edukacijama i radionicama na temu zdrave prehrane i nutricionističkih savjeta „Prehrana i vaše zdravlje – Zdrave prehrambene navike“. U dosadašnje tri održane radionice obrađene su transmasne kiseline i njihov utjecaj na naš organizam i zdravlje, uloga ugljikohidrata u hrani i kako djeluju u našem tijelu, štetnostima ali i važnostima šećera, te sol i dostatne količine konzumiranja soli. Edukativna predavanja vodila je dipl. inž. prehrambene tehnologije Andrea Drkulec, nutricionista, a polaznici su bili vrlo šaroliki, od običnih građana koji su željeli saznati što više o zdravim namirnicama i načinu prehrane, do voditelja Udruga, ekoloških proizvođača, poljoprivrednika i voćara, kuhara i dr. Nakon predavanja razvija se dosta živa diskusija, brojna pitanja, razmjenjuju se iskustva, interaktivno se nastavlja s radionicom u kojoj se pripravljaju jela u kojima se koriste samo zdrave namirnice, te degustiraju proizvodi i jela koja u svom sastavu imaju bučino ulje, bučine sjemenke i drugo iz proizvodnje tvrtke Grbić i ostalih eko proizvođača.

- Zaključili smo da je dobro i potrebno educirati ljude sa istinama i zabludama koje možda imaju o zdravoj prehrani. Krenuli smo općenito o sastavima hrane jer nas sa svih strana bombardiraju informacijama o namirnicama i hrani, pa je potrebno objasniti što je u tom moru informacija korektno a što nije. Ovdje dolaze i ljudi koji se bave uzgojem zdravog voća i povrća, ljudi kojem interesira da dobro žive i zdravo se hrane. Kroz brojna pozitivna iskustva zapravo se svi informiramo – kaže nutricionista Drkulec koja je posebno dojmljivo predavanje ostavila o transmasnim kiselinama i hrani koja ju najviše sadržava, a to su margarini i brojna jela i slastice koje margarin sadrže u velikom postotku. – Hrana koja sadrži transmasne kiseline je uglavnom industrijski pripremljena hrana i namirnice. One djeluju štetno na naše krvne žile jer ju naše tijelo ne može razgraditi, i taloži je unutar žila. To dovodi do začepljenja krvnih žila nakon dugogodišnje konzumacije takve hrane.

Sol je neophodna u prehrani ali je količina unesene soli poseban problem za ljudsko tijelo. – Potrebno je u tijelo unijeti do 5 grama soli, ali ne čiste soli, jer mnoge namirnice već sadrže sol, stoga tu količinu treba zbrajati, iz hrane i dodane soli. Svakodnevno treba voditi brigu o količini soli, a većim dijelom unosimo je s pekarskim proizvodima, stoga je jedna od mjera smanjivanje soli za 20% u pekarskim proizvodima što je tendencija na nacionalnoj razini. Tu razliku ljudi nebi primijetili ali bi svakodnevno unosili manje soli. Tu je svakako i smanjivanje konzumiranja suhomesnatih proizvoda – kaže Drkulec i ističe da oni ljudi koji više fizički rade, više se znoje, aktivni su, žive u klimi koja dovodi do više izlučivanja, mogu unositi u svoj organizam više soli. No općenito i u prosjeku odraslog čovjeka to je 5 grama, ali i unos svih ostalih minerala.

Sa gledišta nutricionista Andrea Drkulec je pojasnila i česte greške koje svi rade kod roštiljanja, koje je vrlo popularno, no mnogi od svoga slasnog komada mesa naprave opasno jelo. – Treba voditi računa da masti koje otapanjem padaju na plamen stvaraju kancerogene dugolančane spojeve, koje kao pare se vraćaju na meso na roštilju. Pečenje na otvorenom plamenu je štetno, pa takvo često roštiljanje nije zdravo. Treba izbjeći da meso roštilja dolazi u direktan kontakt s plamenom i koristiti takve roštilje gdje meso ne može doći u direktan kontakt sa žarom. Roštilj je ukusna i fina hrana, ali izbjeći dodir plamena s mesom i pougljeno meso, jer to je kancerogeno i štetno.

- Ideje sam dobila boraveći na brojnim sajmovima prehrane, kada ljudi postavljaju brojna pitanja, koja je hrana zdravija, što jesti a što izbjegavati. Kako mi proizvodimo bučino ulje, bučine sjemenke važno nam je da ljudi budu dobro educirani, da vide koje su to razlike, od hladno prešanog ulja od pravih sirovina od rafiniranih ulja koja svakodnevno konzumiramo. To se nama podrazumijeva, ali šira populacija ljudi to nezna i griješe možda tamo gdje ne bi smjeli griješiti. Na predavanjima uče gdje ne griješiti od kojih namirnica pripremati svoju hranu, a uz minimalne preinake naših jelovnika i minimalna financijska ulaganja – kaže Nives Lovrić, direktorica tvrtke Grbić, koja u sklopu tvrtke pomaže i polaznicima da nabave potrebne namirnice poznate kao dobre i zdrave jer često se do njih i ne može jednostavno doći. Okuplja stoga i druge proizvođače ekoloških namirnica, proizvođače kvalitetnih slastica, bez emulgatora, samo na prirodnoj bazi, posebna brašna, ječmeni gris, klice žitarica. To sve će pokušati nabaviti za polaznike koji se žele zdravo hraniti, a naglašava da svi rade na dobrovoljnoj bazi, volonterski, bez ikakvih članarina i obaveza. Stoga poziva i ostale građane koje zanima da slobodno dođu u nastavku projekta na nova predavanja i nove radionice. Ako netko želi u svom povrtnjaku saditi ekološku rajčicu i povrće, ekološki grah, moći će nabaviti potrebno sjeme. Pripremaju i svoju Facebook stranicu za širu edukaciju građana.

Tekst/foto: Vladimir Protić

RAZGOVOR S POVODOM: Maja Tomić, mlada obrtnica, vlasnica Obrta za usluge u Požegi i njena iskustva koja je podijelila sa nama -

Od nedavno u Požegi postoji jedna nova ponuda na području usluga i servisa za čišćenje, autopraonica i održavanje zelenih površina i okoliša. Nije takvih ponuda prije bilo baš pretjerano puno, no u zadnje vrijeme javljaju se i takvi odgovori na potrebe građana. Maja Tomić pokušala je pronaći odgovor na ta pitanja, pa je na kraju i donijela odluku, otvoriti svoj obrt za pružanje usluga. Razgovarali smo o tome s Majom u jednom dužem razgovoru, nastojeći iz njenih iskustava prenijeti budućim poduzetnicima njen poduzetnički i pozitivan duh, njene poglede na sve.

Kako ste došli na ideju i otvorili svoj obrt?

- Kako smo došli na ideju? Čini mi se da je svatko od nas u sebi nekada poželio „otvoriti nešto svoje“, tako smo i mi… Ideje su uvijek postojale, ali jednostavno ranije nije bilo pravo vrijeme i realizacija nije bila moguća zbog svih drugih okolnosti. Prijedlog da pokušamo voditi autopraonicu koja trenutno nije radila, smo prihvatili zbog činjenice da se još neću vratiti na svoje radno mjesto u tvrtku u kojoj sam zaposlena nego da ću biti kod kuće zbog korištenja druge i treće godine porodiljskog dopusta koji sam koristila za naše četvrto dijete. „Pa eto, bit ću kod kuće – imati ću vremena baviti se poduzetništvom“. Suprug koji je umirovljeni pirotehničar, dugogodišnji djelatnik Hrvatskog centra za razminiranje i dragovoljac Domovinskog rata bivši pripadnik Specijalne postrojbe MUP-a, uvijek neumoran i željan akcije i adrenalina sa apsolutnim entuzijazmom je predlagao ovaj izazov. Prije nego smo krenuli u postupak osnivanja, par mjeseci sam se informirala, razmišljala i proučavala što i kako ćemo otvoriti, razgovarala sa konkurencijom, proučavala administrativne i zakonske mogućnosti i nemogućnosti i donijela odluku da ćemo otvoriti obrt sa djelatnostima autopraonice, servisa za čišćenje i održavanje zelenih površina i okoliša.

Kakvi su bili prvi početci rada?

- Obzirom da sam više od dvadeset godina djelatnik u realnom sektoru i od početka radnog vijeka sam u komercijali u samom žarištu tržišne ekonomije, naučila sam puno toga te mi je stečeno iskustvo izvrstan temelj za pokretanje svog posla. Moj suprug je od djetinjstva naučen puno raditi i uvijek si traži nekakvog posla. Mislim da je to dobar preduvjet za pokušaj osnivanja i opstanka firme. Računali smo na „svoje snage“ i prihvatili smo izazov. Ozbiljno smo se sami prihvatili posla. Načinu rada u autopraonici nas je podučio naš prvi djelatnik koji je već imao iskustvo rada u ovoj autopraonici. Uz to naše najstarije dijete je sin koji je srednjoškolac i koji se također nerijetko uključuje u poslovanje, pri čemu je dobro razvio odgovornost i vještine. Servis za čišćenje je također krenuo s radom nedugo iza osnivanja obrta i na početku sam sve obavljala samostalno, no posao se dosta brzo širio zahvaljujući kvaliteti odrađenog posla i danas na ovim poslovima zapošljavam više djelatnica ovisno o potrebama kroz godinu. Sve su vrijedne, ozbiljne, odgovorne i pedantne. Otkad smo krenuli sa uslugama čišćenja poslovnih i stambenih prostora tendencija porasta potražnje za ovim uslugama je konstantna. Kada bi ekonomska situacija bila bolja posla bi bilo daleko više.

Što vaš obrt zapravo nudi u svojim uslugama?

- Usluge koje nudimo su sve djelatnosti koje se obavljaju u autopraonici: od ručnog pranja svih vrsta vozila (kamioni, autobusi, kombi vozila, osobna vozila, motocikli, traktori) kemijskog čišćenja, poliranja, pranja podnih obloga, tapecirunga.... Obavljamo usluge čišćenja svih vrsta objekata te smo s ovom djelatnosti do danas prisutni na više od pedeset lokacija i imamo solidnu referentnu listu, koja se konstantno proširuje. Djelatnost održavanja zelenih površina i okoliša također obavljamo u sezonskim periodima. Budući da su postojale potrebe za proširenjem djelatnosti, od ove godine smo u našu obrtnicu dodali još neke djelatnosti koje ćemo uskoro imati u ponudi

Gdje pronalazite najveći broj svojih korisnika?

- U principu naši korisnici pronalaze nas. U autopraonicu klijenti dolaze sami, ali ih možemo zadržati isključivo kvalitetom pružene usluge. Naša autopraonica je dislocirana od centra grada i kod nas će klijenti doći isključivo ako su zadovoljni uslugom. Imamo solidan broj stalnih korisnika usluga fizičkih i pravnih osoba, koji su naši vjerni klijenti. Želimo uvijek kvalitetom usluge opravdavati njihovo povjerenje. Što se tiče usluga čišćenja, taj posao se konstantno širi zbog kvalitete odrađenog posla. Na puno lokacija smo pozvani da dođemo raditi na temelju preporuke ljudi kod kojih obavljamo posao. Od nekih obrta koji se također bave uslugama čišćenja smo preuzeli poslove jer klijenti nisu bili zadovoljni njihovom uslugom, a naš posao pohvaljuju na što smo osobito ponosni.

Kako je poslovati u uvjetima još uvijek recesije i krize?

- Kada smo „kretali u posao“ ljudi koji imaju svoje „biznise“ su nam govorili da je hrabrost i pomalo ludost sada nešto otvarati i da je trenutno najgore vrijeme za pokretanje posla. Drugi su nas ohrabrivali i govorili „ako vas dvoje ne uspijete, tko će? Pokušajte, zašto ne?“ Kada smo kretali u posao nismo išli sa pretpostavkom da ćemo na brzinu „namlatiti lovu“, budući da se ne radi o profitabilnoj djelatnosti, nego o takvoj u kojoj moramo pošteno zasukati rukave i oznojiti se. Ipak, iskreno rečeno, vjerovala sam da se koliko toliko može „omastiti brk“. Međutim cijene naših usluga su niske, a veće ne smiju biti jer tako diktira naše tržište. Nadalje ako želiš kvalitetno odraditi posao, ne smiješ štedjeti na sredstvima za rad i na djelatnicima. Treba sve odraditi čestito. Redovno podmirujemo svoje obveze i naši djelatnici imaju plaćenu svaku minutu koju odrade, uredno podmirujemo obveze prema najmodavcu i obveze prema državi i svojim dobavljačima. Kad sve podmirimo – račun nam je doslovno „čist“, hahaaa… Evo opstajemo, damo svakome što mu pripada, u začaranom krugu smo… I krećemo u idući mjesec, u iduću godinu…

Planovi za bližu i dalju budućnost?

- Kvaliteta usluge je imperativ koji smo si postavili kao vodilju. Svojim radom smo postavili standarde u svom poslu. To tražimo i od naših djelatnika. Da kvalitetno rade. Naš plan je konstantno razvijati broj klijenata pri čemu želimo kvalitetom usluge i povjerenjem zadržati postojeće i pridobiti nove klijente. Također želimo proširiti djelatnost što i činimo osluškujući tržište. Kada smo otvorili obrt imali smo jednog zaposlenika, a u ovom trenutku ih imamo šestero uz mene, supruga i sina koji se ponekad uključuje. Želim konstantno povećavati broj zaposlenika i na taj način utkati naš mali doprinos u poboljšanje ekonomske moći u svojoj okolini. Otkad smo otvorili obrt, iz njega plodove ubiru naši djelatnici, naši dobavljači i država. Poslujemo pozitivno, ali još uvijek uglavnom „ulažemo“ i „dajemo“ samo drugima. No ipak vjerujemo da samo treba čestito i kvalitetno raditi pa da je samo pitanje dana kada ćemo početi ubirati plodove marljivog rada.

Često su mi kao utjeha i vodilja u glavi riječi predsjednika Uprave tvrtke Spin Valis, gospodina Zdravka Jelčića: „Majo, ako misliš nešto voditi i pokušati biti gazda, najprije prihvati da ćeš, najviše od svega, u tome biti sluga“. Hvala mu na ovim poučnim riječima! 

PLANINARSKO DRUŠTVO „SOKOLOVAC“ POŽEGA – SEKCIJA PLANINARA „KAPAVAC“ ZAKORENJE -

ZAKORENJE – Planinarska sekcija „Kapavac“ iz Zakorenja osnovana 2012. godine, kao sekcija HPD Sokolovac Požega po 4. puta za redom organizirala je planinarski izlet i hodanje na planinarski vrh „Kapavac“, najviši vrh Požeške gore, visok 618 metara. - Hodanje do Kapavca od Starog sela Zakorenje sa 250 metara nadmorske visine dugo je 5,5 km, konstantan uspon s nekoliko oštrih padova staze, pa je planinarima do vrha potrebno nešto preko dva sata, ali laganog hoda. Nakon kraćeg odmora i okrijepe iz naprtnjače, kreće se nazad, ali na mjestima drugom rutom, da se bolje upozna krajolik - istakao je Antun Petrović, vodič na planinarskim rutama.

Zadovoljni su posebno bili organizatori i Matej Lončarević iz sekcije Kapavac, jer je ovo do sada bio najposjećeniji izlet s 80-tak planinara, osim Požežana, bile su tu planinari iz dva društva iz Osijeka, Slav. Broda, Nove Gradiške, Velike i Kutjeva. Za sve je prije polaska pripremljen vrući čaj, kava i kuhana šljivovica za dobru okrjepu, jer u vrijeme kretanja bilo je nekoliko stupnjeva ispod ništice, ali sa suncem koje se probijalo kroz manju naoblaku. Svakako lijep i idealan dan za planinarski pohod.

Sve planinare prije izleta pozdravio je Tomo Vrhovac, predsjednik Općinskog vijeća Brestovac, koji je najavio slijedeće godine povodom prvog jubileja ovog pohoda veću organizaciju i iznenađenje za sve planinare. Pohvalio je rad Sekcije Kapavac iz Zakorenja jer ovo je rezultat njihovog rada. Zahvalio je i Gorskoj službi spašavanja iz Požege koja brine o sigurnosti svih planinara na pohodu, zaželio svima sretan uspon i povratak uz tradicionalnu izrijeku „Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje“.

Za sve planinare na povratku u Vatrogasnom domu Zakorenje organiziran je tradicionalni grah za ručak.

Tekst/foto: Vladimir Protić

RAMSKA ZAJEDNICA POŽEGA ORGANIZIRALA KULTURNO ZABAVNI SUSRET RAMLJAKA U POŽEŠTINI -

JAKŠIĆ – Duži niz godina Ramska zajednica Požega, Udruga iseljenih iz Ramske doline na prostore Požeštine organizira vrlo uspješne susrete i kulturno-zabavnu večer „Ramsko silo“. Uz pauzu protekle godine, kada su se odlučili umjesto zabave humanitarno djelovati za poplavljene obitelji, ovo je 8. „Ramsko silo“. Nakon svete mise koja je služena katedrali sv. Terezije Avilske u Požegi, susreti su održani u prepunoj dvorani Honda u Jakšiću. Ramska zajednica jedna je od većih zavičajnih udruga koja okuplja doseljene u Požeštinu, sa ciljem da očuva baštinu i narodne običaje iz starog kraja, te da potakne druženje i zajedništvo.

Predsjednik ramske zajednice Dragan Kapčević uručio je plakete i zahvalnice onima koji su uvijek nesebično pomagali u radu udruge i organizaciji Ramskog sila. Zahvalnice za svoj doprinos dobili su Ivo Žuljević, Božo Bošnjak, Marko Čališ, Mile Baketarić i Ivo Grbeš.

Svake godine kao gosti u programu sudjeluju kulturno umjetnička društva iz Ramske doline, koja sobom donesu duh, pjesmu i ples Ramske doline. Stare pjesme i običaje, te ramski taraban izveli su su članovi KUD Rama iz Prozora. Svoju pjesmu na guslama o odnosu u obitelji, posebno na odnos svekrve i snahe, izveo je guslar Tomislav Kovač-Strukić iz posušja na guslama. Sve prisutne s pjesmom su razveselile i članice Ženske pjevačke skupine „Čuvarice“ iz Rame. Don Pavo Crnjac prezentirao je svoju knjigu i film „Oteto djetinjstvo“ u kojem je opisao egzodus ramske djece, koja su za vrijeme 2. svjetskog rata zbog velike neimaštine i gladi, te pokolja u ramskim selima organizirano odvedena u Zagreb i mjesta od Zagorja do Slavonije na prehranu. Mnogima se tada zametnuo trag, a mnogi su još do današnjih dana tražili svoje obitelji. Don pavo bavio se proučavanjem arhiva, pronašao preko 700 imena onih koji su došli u Zagreb, te tražio njihove sudbine diljem Hrvastke. Ostatak večeri goste Ramskog sila goste su zabavljali glazbena grupa Aurea band sa solistom Draganom Kapčevićem. Kroz program nadahnuto je vodio Petar Pavlović Ćiro, a nakon svečane večere uslijedila je i bogata tombola, te zabava do jutarnjih sati.

Ramskom silu kao i svih godina nazočili su i brojni uzvanici, zamjenik župana Ferdinand Troha, načelnik općine Jakšić Ivica Kovačević, dogradonačelnik grada Požega Darko Puljašić, dogradonačelnik grada Pleternice Domagoj Katić, gosti iz općine Prozor i Ramske doline, predstavnici Ramske zajednica iz Zagreba i dr.

Tekst/foto: Vladimir Protić

24. OBLJETNICA OSLOBOĐENJA ZATOČENIKA I ZATVARANJA LOGORA BUČJE -

BUČJE/PAKRAC – I ovog hladnog 16. siječnja nakon 24 godine okupili su se preživjeli logoraši, suborci, rodbina i prijatelji kako bi odali počast svojim najmilijim u Bučju, gdje je osnovan prvi srbočetnički logor 17. kolovoza 1991. godine. U samo nekoliko mjeseci kroz njega je prošlo oko 300 hrvatskih branitelja i civila. Kada su u prosincu započele borbe za oslobođenje u Požeštini i zapadnoj Slavoniji, logoraši su preseljeni u Staru Gradišku i neke druge logore, a najveći dio je razmijenjen na Gavrinici u Pakracu 16. siječnja 1992. godine. Sudbina 22 osobe, među kojima je i predsjednik pakračkog HDZ-a dr. Ivan Šreter, još uvijek se ne zna.
- Vjerujemo u Boga, pravdu i našu državu te se nadam kako ćemo dogodine moći govoriti upravo o tome da su pronađeni ostaci dr. Ivana Šretera i još ponekog nestalog iz logora Bučje, ali i da je bar još poneki zločinac procesuiran ili pokrenut sudski postupak protiv njega. Jer te postupke bit će sve teže organizirati jer logoraši umiru. Ljudi stare, umiru, nestaju pa i oni koji su živi s kojima razgovaram imaju sve manje volje svjedočiti o zločinima što su se događali na ovom mjestu. Zato su ovo zadnji trenuci ako bude dobre volje da se u hrvatskom pravosuđu pokrenu postupci protiv odgovornih i da napokon oni koji su odgovorni za ove zločine u Pakracu, Lipiku i cijeloj Lijepoj našoj, a na prvom mjestu za logor Bučje napokon odgovaraju - rekao je gradonačelnik Grada Pakraca Davor Huška i pozdravio sve okupljene na obilježavanju 24. obljetnice zatvaranja mjesta tuge i sramote onih koji su počinili zlodjela nad logorašima, stradalnicima i mučenicima logora Bučje te uputio izraze sućuti i žalosti okupljenim članovima obitelji logoraša iz Bučja i preživjelim logorašima uz zahvalnost za žrtvu koju su pretrpjeli tijekom Domovinskog rata.
Vijence ispred spomen kapele za mučenike logora Bučje položili su izaslanici Predsjednice RH pukovnik Vlado Čulina, ministra branitelja RH Vinko Kovačić i ministra obrane RH pukovnik Milan Radočaj te predstavnici Požeško-slavonske županije predvođeni dožupanima Ferdinandom Trohom i Željkom Jakopovićem, predstavnici Grada Lipika predvođeni predsjednikom Gradskog vijeća Ivanom Molnarom, predstavnici Grada Pakraca i Koordinacije udruga proisteklih iz domovinskog rata Pakraca i Lipika predvođeni gradonačelnikom Davorom Huškom, predstavnici Grada Požege predvođeni Željkom Kalićem, predstavnici Grada Daruvara i Općine Sirač, predstavnici PU požeško-slavonske predvođeni načelnikom PP Pakrac Mariom Pjerabonom te predstavnici Udruge civilnih invalida i stradalnika domovinskog rata Požeško-slavonske županije, Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih brranitelja, Koordinacije braniteljskih udruga iz Požeško-slavonske županije, Bjelovarsko-bilogorske županije i Sisačko-moslavačke županije.

Recitirana i pjesma o Bučju

Zajedničku molitvu za duše poginulih i nestalih logoraša te sve zatvorenike koji su u proteklih 24 godine preminuli predvodio je vojni kapelan Željko Volarić, a izvođenjem nacionalne himne i drugih pjesama ovu komemoraciju uveličao je Gradski pjevački zbor „Lipik“ dok je  Mateo Horak iz Daruvara na trubi odsvirao skladbu „Tišina“ talijanskog skladatelja Ninija Rossa. Ratna novinarka HRT-a i pjesnikinja Dubravka Vukoja pred okupljenim recitirala je svoju pjesmu o logoru Bučje.

Memorijalni polumaraton za stradalnike i zatočenike logora Bučje

Treću godinu zaredom do Bučja su otrčali memorijalnu trku za sve stradalnike i zatočenike logora Duško Štrbac i njegovi prijatelji maratonci iz slatinske udruge „Glasnici istine - Hrvatski maratonci“. Dionicu duljine oko 17,5 kilometara otrčalo je 11 trkača iz Pakraca, Lipika, Zagreba, Virovitice, Slatine, Nove Bukovice i Slavonskog Broda. Uz Pakračanina Duška Štrbca od Doma hrvatskih branitelja do kapelice u Bučju trčali su glasnici istine Pavo Tutenov, Goran Draksler i Nenad Pelengić te Sendi Štrbac, Marko Ljevar, Zlatko Milošević, Mario Kovač, Krešimir Šimić i Mario Lovrešćak. Na putu do Bučja zastali su kako bi zapalili lampione u Kusonju kod spomen ploče na mjestu pogibije Duškovog brata i oca od Sendi te hrvatskog branitelja Vjenceslava Štrbca i u Brusniku kod spomen obilježja za poginule pripadnike 127. virovitičke brigade HV-a.

IZVANREDNA SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA DVD POŽEGA VRATILA IZBAČENE ČLANOVE U DRUŠTVO -

POŽEGA – Nakon Odluke DVD-a Požega kojom su 15 pripadnika Javne vatrogasne postrojbe grada Požega isključili iz svoje operativne postrojbe podigla se cijela bura u javnosti, jer upravo radi pomirenja odnosa između ta dva vatrogasna sudionika, predloženo je prije nekoliko godina, neka i članovi JVP budu članovi DVD Požega. Stanuju pod istim krovom, odlaze zajedno na požare, društveni život im se isprepliće, no pravog zajedništva tu nikada nije bilo, jer su im izgleda interesi različiti.

- Mi smo dobili naputke od HVZ da izmjenimo i dopunimo svoje Statute, ne samo mi, nego sva Dobrovoljna vatrogasna društva. Mi smo to napravili, po svemu što su oni napisali. Kako sada piše u Statutu u isto vrijeme vatrogasac operativac ne može biti u dvije postrojbe. Može biti običan član bez prava glasa – tumači Šimun Miletić, predsjednik DVD Požega, te na taj način pravda ranije donesenu Odluku koja se temelji na odredbama novog Statuta DVD-a Požega kojeg je prihvatio Ured državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji i kao takav je zakonit. U članku 10. Statuta i članku 6. Izmjena i dopuna statuta jasno je definirano da pripadnici koji su članovi javne vatrogasne postrojbe ne mogu biti pripadnici operativne postrojbe, operativni članovi u DVD-u Požega.

Odluka kojom je isključeno 15 pripadnika JVP donijeta je kada se pristupilo reviziji članstva prilikom koje je utvrđeno da se kao operativni članovi iste osobe vode u dvjema postrojbama. No odluka je izazvala prilično reagiranja, koja su dodatno zategnula odnose između ova dva vrlo važna vatrogasna segmenta u gradu Požegi. Sazvana je izvanredna sjednica Upravnog odbora DVD Požega, na koju su osim većeg broja novinara, došla i nekolicina isključenih članova, stoga se na dnevnom redu kao prva točka dnevnog reda našla Odluka o zatvaranju sjednice za javnost i isključenju medija i ostalih koji nisu članovi Upravnog odbora. Odluka je donesena većinom glasova uz jednog suzdržanog i jednog člana protiv.

Upravo nakon napuštanja sjednice došlo je do povika „Lopovi“ od strane pripadnika JVP, što je dovelo do novih iskrica, oštrog verbalnog razračunavanja, koje je moglo i eskalirati u nešto teže. Iako smo mi kao novinari u ovom slučaju neutralni, moramo primijetiti da je i ovo sve bilo nepotrebno, a posebno izazivanje dodatne netrpeljivosti tim dobacivanjima i verbalnim sukobima.

Nakon završetka sjednice UO, predsjednik Šimun Miletić je pročitao Zaključke. – Nakon rasprave UO je donio Odluku da se stavlja izvan snage prijašnja Odluka donesena 11. rujna 2015. Upućuje se upit HVZ kao krovnoj organizaciji s prijedlogom da istu problematiku stavi na razmatranje i donese konačan stav i naputak koji je potrebno dostaviti na teren kako u buduće u radu i odnosu DVD i JVP nebi dolazilo do istih ili sličnih problema.

Na postavljena pitanja novinara Šimun Miletić nije odgovorio niti je želio komentirati i obrazložiti ništa, pa ni da li će on osobno nakon svega podnijeti ostavku.

Tekst/foto: Vladimir Protić

TJEDNIK KRONIKA POŽEŠKO-SLAVONSKA UŠAO U 15. GODINU IZLAŽENJA SVAKI TJEDAN -

POŽEGA – Ideja o izdavanju tjednika Kronika požeško-slavonska došla je 2001. godine u ekipi koja je do tada već dvije i pol godine izdavala „Poslovni oglasnik“, glasilo koje je obrađivalo isključivo gospodarske teme i u tadašnjoj ekspanziji otvaranja tvrtki kroz oglase povezivalo gospodarstvenike i potencijalne kupce.

- Nekoliko godina prije već se ugasio Požeški list, a netom prije prestao je sa izlaženjem i Požeški vjesnik. Osjećao se prazan prostor na novinskom tržištu, jer osim dvije radio postaje, drugih informativnih glasila nije bilo. Tada se rodila ideja da svoj Poslovni oglasnik proširimo, da dodamo više stranica, da počnemo obrađivati i ostale segmente od politike, lokalne i regionalne samouprave, školstva osnovnog i srednjeg, veleučilišta, poljoprivrede, obrtnika i poduzetnika, kulture, sporta, crne kronike, da pišemo o brojnim udrugama koje se također sve više osnivaju i postaju svakodnevni dio našeg života, da pratimo brojne uspjehe kako pojedinaca, tako i javnih institucija, a da sve malo začinimo i zabavom, razbibrigom, korisnim savjetima iz raznih sfera. Razmatrajući malo oko imena, suglasili smo se da to bude neovisni tjednik, koji će jednako pratiti sve političke opcije, ali i sve jedinice lokalne i regionalne samouprave, te da se zove tjednik Kronika požeško-slavonska, jer smo se odmah odlučili da će to bili lokalne novine koje će obrađivati teme s područja Požeško-slavonske županije. Pratit će i naše sugrađane i tvrtke, sportske kolektive i ostale koji na svom putu budu postizali uspjehe i na drugim područjima Hrvatske, pa i inozemstvu. Znači sve što je vezano za našu županiju. I tako je krenulo sve početkom 2002. godine sa prvim brojem – istakao je glavni urednik Vladimir Protić.

- Nije to bilo jednostavno, no jedna odvažna i odlučna ekipa novinara, fotoreportera, ostalih suradnika uspjela je u samom početku i vrlo brzo se etablirala, a tjednik Kronika postao čitane novine, postao interesantan za oglašivače, službene novine za jedinice lokalne i regionalne samouprave, ubrzo interesantan za oglašivače izvan naše županije koji su imali otvoreno tržište u našoj županiji ili svoje poslovnice. U to vrijeme još nisu bili razvijeni Internet portali, kojih je sada stvarno puno, pa je pisana informacija bila dragocjena. Bilo je i da tako kažem i brojnih pokušaja podmetanja, pa i pokušaja marginaliziranja, jer tada je jedan bivši župan odlučio da će on pokrenuti svoje novine, no ostao je bivši, a njegove novine na nultom broju. Jedan direktor velike bivše tvrtke silno je želio svoje novine, no nije došao ni do početka, a također je ostao bivši. Jedan bivši gradonačelnik također se zanosio idejom da pokrene svoje gradske novine, započeo, ali nije na kraju pokrenuo ništa, i ostao bivši gradonačelnik. Svi ti pokušaji bili su odgovor i odmazda nama jer smo htjeli i uspjeli ostati neovisni, a oni su htjeli da ih prikazujemo drugačije. U to vrijeme još je izlazilo i nekoliko mjesečnika, od kulturnih do čisto političkih biltena, no sve je to polako nestajalo, jer izlaziti svaki tjedan s novinama, napuniti 32 stranice i osigurati ekonomsku održivost cijelog projekta nije jednostavno. To je sve te projekte bazirane na nečemu drugom zaustavilo, tako da smo danas jedini tiskani tjednik na području Požeško-slavonske županije – ističe urednik koji je do sada potpisao svih 701 brojeva novina, i onih normalnih naklada, ali i naklada koje su brojile 4-5 tisuća primjeraka, pa i jedne koja je išla u preko 24 tisuće primjeraka u svako domaćinstvo besplatno.

Kronika svaki tjedan ide dalje !
Pod ovim sloganom izlazila je već u samim svojim početcima, a pod ovim sloganom u ovih preko 700 brojeva otiskano je preko 1,4 milijuna primjeraka sa ukupno preko 22.000 stranica. To znači tisuće članaka, stotine priloga, stotine intervjua, stotine prikaza obrtnika, malih poduzetnika, gospodarstvenika, stotine promocija knjiga, stotine prikazanih izložbi, književnih večeri, stotine koncerata, stotine raznih obljetnica udruga, društava, općina, gradova i županije, stotine raznih projekata škola, institucija, prikazano je stotine nadarenih pojedinaca, ali i teških trenutaka, pojedinačnih ili većih stradanja, crne kronike, gubitka pojedinaca, ali i zabave za sve, od isto toliko križaljki, horoskopa, tisuće viceva i svega onoga što su tijekom izlaženja kreirali sami čitatelji.

Tjednik Kronika nisu samo novine koje informiraju, nego i obrazuju, prikazuju naša politička kretanja, gospodarska stremljenja, kretanje društva u svom razvoju i napretku.

- Tjednik Kronika kroz vrijeme postaje i inicijator i promotor te pokreće i brojne manifestacije i događanja, organizira uspješne foto natječaje za čitatelje, organizira natječaj za kratku priču, pa izdaje i Zbirku kratkih priča, organizira natječaj Pišem ti pjesmu, organizirao je do sada pet Sajmova antikviteta, četiri Švarglijade, organizira Etno susrete Požeštine s izborom najljepše narodne nošnje, najljepše djevojke za udaju, najljepše uređenog stola na tradiciji baštine, organizira Čvarkijadu u kojoj se natječu najbolji majstori za čvarak iz čitave Slavonije, organizira Festival kulenove seke na kojem se okupilo 72 proizvođača kulenovih seka iz tri županije, uskoro će i treća Sarmijada, ali i neki novi projekti koji se rađaju u redakciji tjednika Kronika.

Kao medijski pokrovitelj sudjeluje u brojnim manifestacijama od smotri folklora, dječjih i zabavnih festivala, sportskih događanja i natjecanja do humanitarnih akcija. Unatrag pet godina pokrenuto je i internetsko izdanje tjednika Kronika, koje ima vrlo veliku čitanost, kako u županiji, Hrvatskoj, tako i izvan države, posebno onih koji svoje porijeklo vuku iz ovih krajeva, a raširili su se po cijelom svijetu – kaže urednik i dodaje da ga je cijelo vrijeme vodila i ona poznata izreka „Ono što nije napisano, nije se ni dogodilo“ koju su malo modificirali pa je poznat slogan „Ono o čemu niste čitali u Kronici nije se ni dogodilo“. Danas redakciju čini 12 zaposlenih novinara, fotoreportera i vanjskih honorarnih suradnika. U početku se tjednik Kronika tiskao u vlastitoj tiskari, a posljednjih osam godina na velikoj novinskoj rotaciji u dnevnom listu Glas Slavonije u Osijeku. Od tada je Kronika i poslovni partner Glasa Slavonije, te radi i djeluje kao požeško dopisništvo i predstavništvo Glasa Slavonije.

- Danas nakon tolikog odmaka mogu zahvaliti vlasnicima i upravama tvrtki koje su nas od prvog dana prepoznale i podržale, prepoznale u nama svog partnera, posebno tvrtkama u gradu Požegi, načelnicima i gradonačelnicima koji su prepoznali značaj novina za pravovremeno i pravilno informiranje svojih građana, županije koja nas je uvijek podupirala u tom cilju stalnog izlaženja i informiranja građana, a posebno tisućama čitatelja koji svakog tjedna kupuju svoj broj Kronike od kolportera, na kioscima, u svojim najbližim prodavaonicama, stotine onih koji kao pretplatnici nalaze svoj broj Kronike u svom sandučiću već u srijedu uvečer i tijekom noći, svima koji su nas podržavali, hrabrili, uputili kritike da budemo bolji, pomagali svojim radom i idejama da ostvarimo nešto više. Hvala svima – zaključuje urednik, a kako se nalazimo na početku nove godine svima upućuje i čestitku za sretnu i uspješnu Novu 2016. godinu, puno zdravlja i osobnog zadovoljstva.

GRAD PAKRAC OBJAVIO GODIŠNJI PLAN NATJEČAJA I JAVNIH POZIVA ZA FINANCIRANJE PROJEKATA -

PAKRAC – Na temelju Zakona o udrugama i Pravilnika o financiranju udruga grada Pakraca, Jedinstveni upravni odjel grada Pakraca, Odsjek za opće poslove i društvene djelatnosti objavili su Godišnji plan natječaja i javnih poziva za financiranje projekata i programa organizacija civilnog društva u 2016. godini iz sredstava proračuna Grada Pakraca.

Za javne potrebe u kulturi predviđeno je 160 tisuća kuna za 21 projekt, za javne potrebe u tehničkoj kulturi predviđeno je 10 tisuća kuna za 1 projekt, za sufinanciranje projekata udruga grada Pakraca 90 tisuća kuna za 17 projekata, za sufinanciranje projekata udruga branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata 150 tisuća kuna za 14 projekata, za javne potrebe u sportu 640 tisuća kuna za 20 projekata i za sufinanciranje projekata financiranih sredstvima EU ili stranih izvora 10 tisuća kuna za 10 projekata.

Godišnji plan izrađen je sukladno programima javnih potreba u kulturi, tehničkoj kulturi i sportu, socijalnim programima, odnosno analizom dosadašnjih projekata i programa organizacija civilnog društva koje djeluju u Gradu Pakracu kao i stvarnih potreba u zajednici. Godišnji plan natječaja sadrži popis natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava projektima i programima organizacija civilnoga društva koje će u 2016. godini, u okviru svojih nadležnosti, raspisati Jedinstveni upravni odjel Grada Pakraca i Sportska zajednica Grada Pakraca za financijske podrške na rok do 12 mjeseci.

SAMO NEKOLIKO IMENA IZ SLAVONIJE MEĐU KANDIDATIMA ZA MJESTA U VLADI RH -

POŽEGA – Sama priča oko formiranja nove Vlade RH već doista dugo traje, jer smo tek sada dobili moguća imena za pozicije ministara i potpredsjednika u Vladi. Samo nekoliko imena na spisku su mogući kandidati iz Slavonije. Tako sa liste Domoljubne koalicije za ministra regionalnog razvoja imamo prijedlog za Tomislava Tolušića, virovitičko-podravskog župana, za ministra poljoprivrede kandidat je Božo Galić, vukovarsko-srijemski župan. Jedan od kandidata za ministra obrane je i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević. Sva tri kandidata žive na području Slavonije a osim njih među kandidatima su i Josip Budimir, član uprave Francka, inače Đakovčanin.

Očekuje se da će i MOST-ova lista dati još nekoliko prijedloga svojih kandidata i kadrova iz Slavonije koja je uvijek bila siromašno zastupljena u vladajućim garniturama.

Policijskim službenicima jučer je 52-godišnjakinja prijavila da joj je u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 9. siječnja 2016. godine, u Lipiku, u Ulici Hrvatske mladeži, nepoznati počinitelj (ili više njih) iz obiteljske kuće otuđio nakit i druge predmete. Policijski službenici tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava.

Provaljeno u kuću

U razdoblju od 22. prosinca 2015. do 12. siječnja 2016. godine, u mjestu Komarovci, nepoznati počinitelj (ili više njih) provalio je u obiteljsku kuću u vlasništvu 64-godišnjaka. Policijski službenici tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava.

Bijeg s mjesta prometne nesreće

U ponedjeljak, 11. siječnja 2016. godine, oko 12.30 sati, u Osječkoj ulici, na parkiralištu trgovačkog centra, 63-godišnjakinja koja je upravljala teretnim automobilom marke „Fiat“, požeških registarskih oznaka, u namjeri parkiranja nije se uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike prilikom čega je udarila u parkirani osobni automobil marke „Peugeot“, u vlasništvu 46-godišnjaka. Nakon udara 63-godišnjakinja je napustila mjesto događaja a da nije ostavila podatke o sebi i vozilu kojim je upravljala no ubrzo je pronađena i protiv nje slijedi prekršajni nalog.