RUKOMETNI TURNIR „POŽEŠKI DJEČACI 2016.“ -

POŽEGA – U Sportskoj dvorani Tomislav Pirc u organizaciji Sportskog društva lopta odigrao se 12. rukometni turnir “Požeški dječaci 2016.“. Na ovogodišnjem izdanju turnira natjecali su se dječaci rođeni 2002. godine i mlađi. Turnir je otvorio požeški gradonačelnik Vedran Neferović.

U uzbudljivom finalu ekipa Bjelovara pobijedila je ekipu Osijeka sa rezultatom 11:9, i tako osvojila turnir „Požeški dječaci 2016.“ dok je treće mjesto pripalo ekipi Vinkovaca, Požežani su zauzeli peto mjesto. Na natjecanju je sudjelovalo 13 rukometnih ekipa redom iz Siska, Našica, Slavonskog Broda, Osijeka, Daruvara, Vinkovaca, Đakova, Valpova, Bjelovara, Davora i Požege.

- Izuzetno smo zadovoljni turnirom i rukometnim umijećem koje su pokazala sve ekipe ovogodišnjeg turnira. Nije bilo nikakvih ozljeda, a povratna informacija od svih ekipa je i više nego pozitivna – rekao je Hrvoje Jurković ispred organizatora, Sportskog društva Lopta.

Najbolji strijelac turnira bio je Šimun Banović, član RK Požega, najboljim golmanom proglašen je Dino Hećimović iz Osijeka, a najboljim igračem proglašen je Ivan Dozan iz RK Bjelovar.

Tekst/foto: Alen Protić

STRUČNO USAVRŠAVANJE PČELARA NA VELEUČILIŠTU U POŽEGI -

POŽEGA – Požeško Veleučilište provodilo je prošle godine projekt „The Bee Incubator“ kroz koji su brojni pčelari stekli potrebno iskustvo, a što je najvrednije iz projekta su izašli novi pčelari, koji su i danas nastavili s tom djelatnosti. Kao nastavak projekta Veleučilište je organiziralo stručno predavanje u cilju usavršavanja pčelara, koje je u potpunosti napunilo dvoranu Dobriše Cesarića, što pokazuje da je i cijeli projekt, te teme u potpunosti pogođene i potrebne.

Predavanja su održali dr. sc. Ivana Flanjak s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku na temu „Metodologija i izazovi u postupku određivanja kvalitete meda“ i dr. sc. Zlatko Puškadija s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku na temu „Pčelarenje i klimatske promjene“

Pčelarstvo je od brojnih poljoprivrednih grana najviše pod utjecajem klimatskih promjena: - Na pčelinju zajednicu djeluje i medonosna paša i klimatske promijene. Ključna je tu uloga čovjeka, odnosno pčelara, koji mora naučiti i usvojiti nova znanja kako bi se mogao nositi s nametnutom situacijom. Kada nema medonosne paše nema ni razvoja pčelinje zajednice, a sa slabim pčelinjim zajednicama ne može se raditi jer ona ne može donijeti ni za sebe ni za pčelara i to je spirala smrti. Pčelar mora znati kako amortizirati djelovanja klimatskih promjena na pčelu jer one se ne dešavaju nekom drugom već sada i ovdje. Pčelari moraju razumjeti potrebe pčelinje zajednice, a ukoliko u okolišu nema hrane, pčelinja zajednica neće stvoriti leglo. Ako im umjetno ne stvorimo klimu obilja, jednu kvalitetnu prihranu, dogodit će se ono što se događa u Hrvatskoj – da je više od 50 posto pčelinjih zajednica nestalo. Nužna su nova znanja jer do prije nekoliko godina živjeli smo u sredini u kojoj nisu bili prisutni problemi kakvi su danas – situacija je vrlo složena, ima rješenja ali sada smo u situaciji kada će velik broj pčelara otpasti a oni koji ostanu znat će kako se nositi s nametnutom situacijom – istakao je Zlatko Puškadija.

Kakvi su postupcima određivanja kvalitete meda, razlikama i jedinstvenosti meda iz pojedinih hrvatskih krajeva, te o odličnoj kvaliteti hrvatskog meda izlagala je dr. sc. Ivana Flanjak. - Postoje zakonske regulative koje su propisane o kvaliteti meda, ali to je postupak koji obuhvaća jako puno parametara. Svaki med je jedinstven, med bagrema iz Požeške kotline i med bagrema iz Istre, med bagrema s Bilogore, to je sve bagrem ali postoje nijanse koje ga razlikuju i po kojima se može utvrditi da je med potekao s nekog geografskog područja. Izazov je nas analitičara pronaći jednu metodu ili više njih koje će dati nedvojbenu identifikaciju da je med odgovarajućeg porijekla, odnosno, ako je moguće utvrditi zemlju i regiju. Naša iskustva s obzirom na kvalitetu su dobra, uzorci naših pčelara meda kojeg prodaju na kućnom pragu je zadovoljavajuća. Za med u trgovačkim centrima rekla bih samo da je to ono što potrošač kupuje kao svoj izbor. Naša preporuka je da potrošači kupuju direktno od pčelara kojeg poznaju i med za koji znaju da je domaći, odgovarajuće kvalitete te da nije krivotvoren.

Tekst/foto: Vladimir Protić

SVOJE OBIČAJE PRIJE 50 GODINA RAMCI SU DONIJELI U SLAVONIJU -

PLETERNICA – Kada su prije nešto više od 50 godina na područje Požeštine i šire Slavonije počeli dolaziti žitelji iz Ramske doline donosili su i svoje običaje, nošnju i način života. Taj egzodus Ramaca u nekoliko godina postajao je sve veći, tako da se smatra da danas na teritoriju Požeštine živi oko 5.000 doseljenika i njihovih potomaka, sada već i u trećoj generaciji. Nisu oni odmah svoje običaje pokazivali u novom kraju, no sada, kasnije, upravo te nove generacije, ne stide se više svojih običaja, nego ih s ponosom pokazuju i čuvaju od zaborava. Na području Požeštine to odlično i ustrajno rade članovi Zavičajnog društva KUD Rama iz Pleternice, koje vodi po svemu osebujan Jure Vidakušić, a i njegova cijela obitelj djeluje u folkloru.

Kakvi su uskršnji običaji u Rami, koje su dijelom oni donijeli sa sobom, a i danas ih u svojim obiteljima provode, ispričala nam je Ruža Faletar, rođ Bošnjak iz Orašca na planini ramskoj, kako kaže ova vitalna 85-godišnja baka i prabaka. Ona se odlično sjeća svoga djevojaštva i života u Rami, a sa svojim nevistama, starijom Anđom Marincl, rođ. Pavličević i mlađom Danicom Vidakušić ispričala nam je i prikazala uz ostale članove KUD-a Rama sve običaje „o Uskrsu“.

- Od početke korizme najviše se išlo u crkvu, a ništa više pareno nismo nosili, sve smo nosili bijelo, zbog žalosti, jer se Isus za nas patio i mučio. Na Cvjetnu nedjelju brali smo ljubičice, zajedno s djecom, i onda bi se umivali u vodi s tim cvijećem, da budemo ljepši i mlađi. Na veli četvrtak, oni koji su imali obvezu čuvali su ovce, a neko je ardio kod kuće. Čobanica je bila ova moja starija nevista, koja je otišla čuvati ovce, a običaj je bio kad se koja ovca ojanji da se kući donese to janje, svojoj komšinici ili kumi, koji su ih nagradili za uskrs s nekim poklonom. Na Veliki četvrtak molile su se molitvice, njih 100 – priča baka Ruža.

„Oj dušice grišna, budi, budi čista, kada budeš putovati, dugim putem uskim klancem, srest će te duh nemili, duh nečisti. Pitat ćete dušo moja je si moja ili božja. Nisam tvoja već Božja, ja sam rekla Bogu doći … - izrekla je molitvu nevista Danica te pojasnila da su tako tražili milost Božju. Za Veliki petak molila se druga molitvica, također sto puta. Svako selo imalo je svoju molitvu, a kako Ramci tada nisu bili pismeni, molitve su se prenašale od usta do usta, na nove generacije. Za sve je bila zadužena najstarija baka u kući, koja je sve ostale učila vjeri i molitvi.

Kuća se pred Uskrs čistila, očistile se „dolafe“ kuhinjski kredenc, drvene kašike i posude u kuhinji su se posebno čistile. Mijenjale su se slamarice, donosila „taze“ slama i prekrivači, a spremala se i posebna roba za Uskrs. – Cure su dugo pripremale „taze“ robu, im kad bi je obukle, a posebno obukla „ćurdiju“ i stavila „terkije“ cura je bila za udaju. To je obično najavljivano za Uskrs. Žene i bake su nosile nošnju koju ja imam i danas a naslijedila sam je od svoje mame. Na terkiji je najstarija žena u kući nosila i ključ, od „ajata“ prostorije gdje se čuvala hrana za cijelu kuću, dok su djevojke na terkiji nosile ključ od svog sanduka, koju su punile ručnim radovima, tkanjima i spremale se za udaju – kaže baka Ruža, i dodaje da se cijelo to vrijeme u Rami pravo postilo, samo o kruhu i vodi, a ne kao danas, kada je za post dozvoljeno puno toga.

- Hranu na posvetalicu nosili smo do crkve na Šćitu, mnogima je to bilo daleko, a nosilo se u krpenim torbama. Nosila se samo pogača na kojoj je bio urezan križ, a ostala se hrana nije nosila. Kad se donijela pogača s posvete tek onda se u kući kidala pogača, no niti jedna mrvica nije smjela pasti na pod, jer to je sveto Isusovo tijelo. Svako je morao pojesti dva tri kusa. Tek onda se jelo dalje, suha ovčetina se narezala na stol, suhi sir iz drvene kaćice, te razne pite, a ona sa mesom zvala se burekuša. Za ručak se na ognjištu kuhao kiseli kupus sa suhim mesom koji se postavljao na „čanak“, a svi su ga jeli zajedno s drvenim žlicama. Baba bi dijelila meso, a kupusa je bilo dosta za sve. Pila se ramska rakija, a pravili su se uštipci i šmage – priča baka Ruža svoja sjećanja, po kojima danas cijeli KUD izvodi prikaz starih običaja na smotrama folklora, a posebno na smotri „Čuvajmo običaje starog zavičaja“ kojoj su domaćini upravo Ramci. Upravo po tim prikazima svojih običaja Ramci su poznati u ovom dijelu Slavonije, ali već i u susjednim državama gdje su gostovali.

Tekst/foto: Vladimir Protić

ZBOG NEPRILAGOĐENE BRZINE -

DERVIŠAGA – Danas oko 14 sati u Dervišagi došlo je do sudara između dva osobna automobila u kojoj, su kako neslužbeno doznajemo ozlijeđene tri osobe koje su vozilom Hitne medicinske pomoći prevezene u Opću županijsku bolnicu Požega.

Prema riječima očevidaca ozlijeđene su vozačice iz oba vozila i jedna suputnici. Do nesreće je došlo kako neslužbeno doznajemo zbog ne prilagođene brzine i nedovoljnog razmaka kretanja vozila, a policijskim očevidom će se utvrditi točan uzrok prometne nesreće.

U pomoć ozlijeđenim osobama priskočili su susjedi i pomogli im koliko su mogli do dolaska medicinskog osoblja koje je u veoma kratkom roku stiglo na mjesto nesreće. Ozlijeđene osobe su bile pri svijesti ali u vidnom šoku, prepričava nam jedan mještanin iz Dervišage, a prema njegovim riječima jedna je ženska osoba teže ozlijeđena koju su teže iznijeli iz auta.

Promet na toj dionici, zatvoren je za sav promet jer policija provodi očevid. Nakon dovršetka očevida biti će poznati detalji i uzrok prometne nesreće.

Nakon dovršetka očevida

U četvrtak, 24. ožujka, oko 14.15 sati, u mjestu Dervišaga, u Ulici Stjepana Radića, 20-godišnja vozačica koja je upravljala osobnim automobilom marke „Volkswagen“, požeških registarskih oznaka, uslijed neprilagođene brzine nije uspjela zaustaviti vozilo na vrijeme prilikom čega je udarila u zadnji dio zaustavljenog osobnog automobila marke „Citroen“, požeških registarskih oznaka, a kojim je upravljala 39-godišnjakinja. U prometnoj nesreći obje vozačice su lakše ozlijeđene, a protiv 20-godišnjakinje slijedi prekršajni nalog.

Tekst: Alen Protić Foto: pozega.eu

KUD „SVILENKA“ IZ BUKA BAŠTINI JEDINSTVENI OBIČAJ UZ USKRSNE BLAGDANE -

BUK / SVILNA / RESNIK / KALINIĆ – Četiri su to povezana naselja na području grada Pleternica, pripadaju župi Bučkoj, jedinstvena po mnogočemu, jer zajedno čine i folklorno i vatrogasno društvo, nogometni klub ali i druge udruge, pa tako provode i jedinstveni običaj uz uskrsne blagdane koji se zadržao samo u ovim selima Požeštine još od turskog vremena.

- To je klapanje kroz selo, stvaranje buke jednostavnim drvenim napravama. Ovaj običaj vuče svoje korijene još u vrijeme Turaka, kada je kršćanima bilo zabranjeno zvoniti u zvona na Bogoslužju. Franjevci-redovnici koji su u rijetkim samostanima boravili u Slavoniji, obilazili su kršćane nastanjene uglavnom u brdskim naseljima. Svoj dolazak među kršćane najavljivali su udaranjem drvenog bata o obješenu dasku. Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka, Austro-Ugarska monarhija pristupa izgradnji novih prometnica, organizaciji sela uz prometnice i gradnji Crkava koje su uglavnom građene pred kraj 18. st. Uređenjem liturgije po propisima Tridenskog sabora u novoosnovanim Župama koje provodi biskup Thausi i požeški kouzistorij zabranjeno je, u znak žalosti, da se na Crkvama na Veliki petak i Veliku subotu oglašavaju crkvena zvona zbog Isusove smrti. Tada su djeca, muška djeca, klapačama, čegrtaljkama i tačkama najavljivali Anđeoski pozdrav ujutro, u podne i navečer i vrijeme početka liturgije – priča Vinko Jušić, koji se prisjeća svojih prvih dječačkih klapanja prije 50-tak godina. No o tome su mu pričali i njegov otac, ali i njegov djed, koji su također klapali u svoje vrijeme mladosti, tako da se ovaj običaj u Buku provodi od „pamtivjeka“, no sve je zapravo počelo u tursko vrijeme, a svemu je zapravo uzrok zabrana i narodni inat da najavi i pokaže svoju vjeru i svoje običaje.

- Prvo klapanje je bilo na veliki petak u 5 sati. Još prije 4 sata okupljali bi se dječaci na svojim zbornim mjestima, svako selo je imalo svoje zborno mjesto, palili bi vatru za koju su po vinogradima skupljali orezane loze, obvezno išli do potoka na umivanje. To su činili na spomen Isusova prelaska preko potoka Cedrona, kraj Maslinske gore. Nakon umivanja molili su 5 Očenaša i započinjali klapanje kroz cijelo selo. Kod Crkve i seoskih Križeva bi se zaustavljali i klapali kolince. Ispred kolone klapača išao je pokriveni križ s raspelom. Klapalo se 2 dana, na Veliki petak i subotu sve do procesije Uskrsnuća Isusova. Na Veliku subotu, nakon prvog klapanja, išli bi rano od kuće do kuće i sakupljali jaja, kasnije i novac ili što bi im seljani darivali. Darove bi domaćice iznosile na kapiju. Uz vatru bi „gazda“ svake grupe kojeg su birali već na Cvjetnu nedjelju, birao se i „podgazda“, dijelio zaradu imajući na umu marljivost svakog dječaka na pripremanju klapanja i samom klapanju jer u povratku kad se otklapala cijela dionica kroz selo i vraćajući se nazad niti jedna klapača ili čegrtaljka nije smjela zaklapati. Ako neposlušni dječak zaklapa dobio bi "apcug" ili kaznu te pri dijeljenju darova koliko je klapač imao "apcuga" toliko jaja manje – priča Jušić te dodaje da su se ti običaji nastavili i danas, a dječaci, među koje se sada već pridružuju i djevojčice, vrlo rado se odazivaju u klapače.

- Ponekad bi taj običaj završio i prepirkom jer su jedni drugima znali ukrasti koju kuću, tj. jaja koja je domaćica pripremila uzeli bi Sviljani u prvih par kuća u Resniku jer bi oni samo produžili kod sakupljanja darova. To nije bio problem jer su sva sela spojena. Kada Rešljani to primijete tada bi nastala prepirka pa ponekad i gađanje jajima. A ako bi koja domaćica slučajno dala mučak jaje, završilo bi i na fasadi kuće – kaže Jušić, koji se prisjeća da su danima prije od kukuružnjaka koji je ostajao u stogovima na poljima pravili svoje kolibe u kojima bi se sakrivali od kiše i zime dok su se pravili planovi, a po vinogradima sakupljali lozu i granje u šumi da imaju za loženje vatri na kojima su se grijali. To su bili naši doživljaji i život Toma Sojera, ali na naš način.

Članovi KUD-a Svilenka ovaj običaj klapanja, nošenja hrane na posvetu u crkvu, odlazak na molitvu, oblačenje djevojaka u snaša s bijelim i crnim rubcima i jednostavnom nošnjom zbog žalovanja, običaj uređivanja stola za uskršnji blagdan, upravo su uvježbavali jer će ga prikazati i 5. Županijskom Mozaiku, smotri svih kulturnih i folklornih društava Požeško-slavonske županije, najavila je predsjednica KUD-a Branka Leist.

- Pokora i žalost bila je naznačena i u narodnoj nošnji seoskih žena. Za svaku nedjelju postojala je određena odjeća koja bi se oblačila za crkvu. Narodna nošnja nije imala ukrasa i nakita, ona je jednostavna i tamnih boja, a na veliki petak oblačilo se najžalnije „ruvo“. Na veliku subotu se priređivalo sve za Uskrs, bojala se jaja, kuhala šunka, pripremala hrana za svećenje. Na večer se išlo na uskrsnuće. Na veliku subotu bi se molilo 36 očenaša i 36 zdravomarija na spomen 36 sati koje je naš spasitelj u grobu opočivao. Djeca bi išla po svetu vatru. Na uskrsno jutrom domaćice bi nosile jelo na svetenje, a u kući se ne bi ništa jelo dok ne dođe blagoslovljeno jelo. Na Uskrs se nije išlo nigdje, a tek drugi dan, na uskrsni ponedjeljak se išlo u goste – ispričala je Brankica Potnar, umjetnička voditeljica folklora.

U prikazu sudjeluju klapači Dinko Šimunović, Stjepan Bešker, Luka Jakovljević, Branko Leist, Danijel Trčka, a ispred njih nosi pokriveni križ Vinko Jušić. Najstarija žena u kući nosi korpu na blagoslov jela i dijeli jaja klapačima – Andrijana Plavi. Cure koje idu na molitvu i uređuju blagdanski stol – Karolina Jušić, Lea Leist, Veronika Tvrdy, Anamarija Mazal, a ostali članovi „Svilenke“ u prikazu predstavljaju seljane koji dočekuju klapače.

Tekst/foto: Vladimir Protić

OPĆINA JAKŠIĆ POMOGLA U OPREMANJU UČIONICE ZA INFORMATIKU OŠ MLADOST JAKŠIĆ -

JAKŠIĆ – Preko dvije stotine učenika od 5. do 8. razreda OŠ Mladost Jakšić pohađa izbornu nastavu iz informatike, u učionici za informatiku koja ima računala stara i 15-tak godina. Nove tehnologije, novi programi tražili su i suvremenija računala, pa je to moderniziranje na sebe preuzela općina Jakšić i darovala 15 novih računala i dva monitora ukupne vrijednost 30 tisuća kuna.

- Već godinama općina Jakšić prati nas financijski koliko može, plaća nam troškove predškole već dvije godine, a ove godine smo s načelnikom Ivicom Kovačevićem odredili da bi obnovili naš informatički kabinet. Naši kompjuteri su bili stari i bilo je nužno da ih obnovimo, novim kompjuterima. Sada zadovoljavamo informatičke potrebe učenika. Na njih instaliramo najnovije Windowse što škola također ima besplatno – istakao je ravnatelj Boško Obradović, koji dodaje da na informatiku iako je neobvezni i izborni predmet ide preko 90% učenika. Očekuje se da će se informatika kao izborni predmet uskoro uvesti od prvog razreda, što je svakako potrebno, jer se djeca već s informatikom i računalima susreću vrlo rano.

- Niz godina pratimo školu i nastojali smo da se omogući što kvalitetnije izvođenje nastave. Poznajući situaciju odlučili smo se da nabavimo kompjutere jer su ovi zaista stari. Oko 30 tisuća kuna usmjerili smo u to, prikupili ponude i najpovoljnija je bila od naše domaće tvrtke Alles, koja nam je zajedno sa svojim dobavljačem izašla u susret. Razmišljali smo i gledajući na TV-u kako nema puno računala u našim školama i da za to nema sredstava, ponukalo nas je da to napravimo. jako je bitno da svako dijete što ranije bude informatički obrazovano, jer bez toga u budućnosti nema napretka niti prosperiteta. Kako smo na dnu europskog prosjeka po broju računala u školama odlučili smo se za ovu nabavku računala – istakao je načelnik Ivica Kovačević, koji obvezu lokalne samouprave za predškolskim obrazovanjem pošto općina još nema dječji vrtić, odrađuje također u suradnji sa školom. Općina sufinancira taj dio i djelatnika na predškolskom odgoju.

Tekst/foto: Vladimir Protić

ODRŽANA PROMOCIJA PRVE ZBIRKE PJESAMA MIRE ŠULC -

JAKŠIĆ - U prepunoj dvorani Vatrogasnog doma u Jakšiću proteklog je vikenda održana promocija prve zbirke pjesama „U životnom vrtlogu“ Mire Šulc, Jakšićanke rodom iz Bjeliševca.

- Moja prva, dugo priželjkivana zbirka poezije ugledala je svjetlo dana. Knjiga je namijenjena prvenstveno ženi. Svaka žena se može ovdje pronaći. Knjiga nosi jednu snažnu poruku, a to je da nitko nije sam „samo zazvati ga treba, Gospodin je svuda oko nas“ - istaknula je autorica Mira Šulc na početku promocije.

Kroz odlično organizirani program promocije vodila nas je Danijela Oroz, a jednu višu notu svemu dali su članovi Župnog zbora sv. Barbare, članovi Zbora umirovljenika općine Jakšić te članovi zbora Češke besede koji su pozvali i sve goste da im se priključe u pjevanju svima poznatih zavičajnih pjesama.

Sve prisutne pozdravio je i načelnik Općine Jakšić istaknuvši kako je i njega Mira uvukla u svoj životni vrtlog i kako je iznimno ponosan na nju, a pogotovo kad vidi punu dvoranu na promociji knjige u Jakšiću.

- Mira Šulc u svojoj zbirci pjesama „U životnom vrtlogu“ iznosi ono što je unutarnja stvarnost u njoj i što je u svojoj nutrini odrazila iz svijeta oko sebe. Drugim riječima kazano, usta govore ono čega je srce prepuno. Prema tome, zbirka pjesama „U životnom vrtlogu“ autorice Mire Šulc ima izraženu vjersku dimenziju. Obzirom da vjera otkriva ljudsku dušu, tako se i autorica obraća duši čitatelja i svojim pjesmama želi djelovati na duhovno-emocionalnoj i spoznajnoj razini, što je pretpostavka odgojnoga djelovanja – rekao je jakšićki župnik Tihomir Bilešić.

Mira Šulc zahvalila se ovom prilikom svim donatorima i onima koji su pomogli u stvaranju njene zbirke, a to su: Općina Jakšić, Požeško-slavonska županija, Turistička zajednica Požeško-slavonske županije, Poljoobrt „Vera“ iz Bjeliševca, Niskogradnja „Jurčak“, brat Drago Hruška s obitelji, nećak Domagoj Hruška, doc.dr.sc., posebno svome suprugu, kćerki Lidiji, sinu Tomislavu i snahi Ivani, Goranu Hruški, Cvjećarni Mimoza, OPG-u Vjenceslav Hruška, Obitelji Jurković, Olgici Kocijan Stošić, Lani Protić Malbašić te Vatrogasnom društvu Jakšić.

Posebno se zahvalila Udruzi zavičajnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić“ i svim njenim članovima jer su joj upravo oni dali dodatnu hrabrost da izda svoju vlastitu zbirku pjesama. 

- Nikada nije kasno, ako se osjećate nesretno, izgubljeno, ne znate što sa svojim životom ... pišite, slikajte, radite ručni rad, bilo što, što vas usrećuje, nikada nije kasno – poručila je Mira Šulc.

Stihove autorice su čitali članovi udruge Matko Peić Ivo Abibović, Ana Pirović, Irena Ivetić i Sandra Halt Ćuže, a naslovnicu krasi slika Rajke Radoš koja je ovom prilikom izložila nekoliko svojih radova i pozdravila odličnu suradnju s Mirom.

- Ljepota je Mirinih stihova u spoznaji da svatko od nas u njima može pronaći djelić sebe jer svatko rođenjem dobije svoj križić koji pokatkad naraste u križ koji je teško nositi, i zato upućuje molitvu Gospodinu za sve nas „…Ti oslonac mi budi.“ – istaknula je prof. Marijana Benić, recenzentica zbirke, a posebno emotivan bio je govor urednice knjige, mr. sc. Lidije Pecko koja je majci poželjela još puno stihova i još puno zbirki.

- A upravo to je i naša želja autorici, kojoj se ovom prilikom još jednom zahvaljujemo na odličnoj suradnji i nadamo se da ćemo ju uskoro ponovno vidjeti u našem uredu – rekla je na kraju Lana Protić Malbašić, grafička urednica zbirke iz Agencije za marketing Kruna Požega koja je zbirku i ukoričila.

Tekst/foto: Lana Protić Malbašić

ZAJEDNIČKI PREVENTIVNI PROJEKT LOVACA I POLICIJE -

POŽEGA – Predavanjem lovaca pripadnicima policije privodi se kraju dvogodišnji zajednički projekt Lovačkog saveza Požeško-slavonske županije i Policijske uprave požeško-slavonske pod nazivom „Sigurnost u lovu“, a još slijedi završno predavanja policajaca lovcima ovog kraja kako bi razmjenom iskustava i upoznavanjem sa zakonskim propisima o lovu i pratećom dokumentacijom tijekom lova djelovali preventivno i poboljšali ukupnu sigurnost u ovdašnjim lovištima.

- Suradnja sa požeškom policijom kroz provođenje projekta bila je izuzetno dobra, a na kraju sam policiji dao popis naših udruga tj. članica sa imenima i telefonima odgovornih osoba kako bi se poboljšala komunikacija lovaca i pripadnika policije - rekao je Zdravko Vujnović, predsjednik Lovačkog saveza Požeško-slavonske županije, koji je zamjeniku načelnika PU požeško-slavonske Zoranu Jušiću uručio brončanu plaketu Hrvatskog lovačkog saveza. Tako je ova policijska uprava prva u našoj zemlji primila to visoko odličje u znak dobre višegodišnje suradnje i uspješnog provođenja projekta.

- Sigurnost i rukovanje oružjem, preventiva u lovištima, sprečavanje protuzakonitog lova i edukacija policijskih službenika bili su ključni kroz međusobna predavanja, a rezultati takvog pristupa ovoj problematici već su vidljivi - istakao je Zoran Jušić dodavši da su u zadnje dvije godine zabilježena dva slučaja nezakonitog lova (ranije ih je bilo po tri svake godine), a u pet godina bilo je pet samoozljeđivanja u lovu. Edukacijom je bilo obuhvaćeno ukupno 150 policajaca iz svih postaje ove županije.

Predavanje je vodio Denis Milošević, član Izvršnog odbora Lovačkog saveza županije koji je pripadnike policije upoznao sa cjelokupnom dokumentacijom koja prati organizirani lov, kao i o vrstama lova i načinima kako se on provodi, a svi polaznici dobili su i brošuru o potrebnoj dokumentaciji za lov. Još slijedi predavanje policajaca lovcima, a konstatirano je da ovo nije kraj suradnje koja je obostrano donijela pomake za oba sudionika ovog projekta.

Tekst/foto: Vladimir Protić

JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE  -

POŽEGA - Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije i ove je godine, u suradnji sa Katoličkom osnovnom školom, provela obilježavanje Svjetskog dana voda koji se širom svijeta tradicionalno obilježava 22. ožujka. Republika Hrvatska ima velike količine pitkih voda pa je tako svjetskom i europskom vrhu po obnovljivim zalihama vode te ima dovoljno zalihe vode za svoje potrebe za nekoliko desetljeća.

Velika je uloga vode za eko-sustav, navodnjavanje i staništa ptica močvarica, kao i za nacionalnu sigurnost određene države jer je stabilnija i neovisnija ona država, koja ima dovoljno vode i koja može proizvesti dovoljno hrane. Iako Republika Hrvatska ima velike mogućnosti za navodnjavanja trenutno se kod nas navodnjava tek 1% poljoprivrednih površina, što je premalo.

- U slavonskim županijama po pitanju oborina i rezervama vode u tlu, stanje je zadovoljavajuće s tim da Požeško-slavonska županija ima nešto više padalina u odnosu na ostale pa su mogućnosti za navodnjavanje u ovom kraju veće. Te veće mogućnosti potrebno je postići neophodnom izgradnjom akumulacija kako bi se voda koja padne u kasnu jesen, zimu i proljeće sačuvala u akumulacijama. Voda iz akumulacija, osim za navodnjavanje, mogla bi se koristiti i za rekreaciju, ribnjačarstvo, sportove na vodi i dr – istakao je glavni čuvar prirode Predrag Livak.

Svjetski dan voda obilježen je čišćenjem vodotoka rijeke Orljave, a uz Sanju Kerner, profesoricu prirode i biologije sudjelovali su učenici Karlo Penava, Matko Ćavar i Filip Križanac, koji su se na akciju odazvali unatoč kišovitom i hladnom vremenu, te bili iznimno vrijedni na dan kada osnovnoškolci imaju uskrsni odmor.

Tekst/foto: Vanja Protić

POČEO 12. RUKOMETNI TURNIR POŽEŠKI DJEČACI 2016. -

POŽEGA – Svečano je otvoren i počeo je u Sportskoj dvorani Tomislav Pirc, ovogodišnji 12. po redu Rukometni turnir „Požeški dječaci 2016. Na turniru igraju dječaci rođeni 2002. godine i mlađi, a natječe se 13 rukometnih klubova iz cijele kontinentalne Hrvatske s ukupno preko 250 rukometaša. Sudionike turnira pozdravio je organizator Hrvoje Jurković iz Sportskog društva Lopta, a svečano otvorio požeški gradonačelnik Vedran Neferović uz želje da svi dobro igraju, bez povreda i da se dobro druže u Požegi.

Igra se u tri skupine: skupina A - Bjelovar, Osijek, Nexe Našice, Brod i Požega 2, skupina B - Sisak, Đakovo, Daruvar, Feniks Osijek, Davor, skupina C - Čazma Vinkovci, Požega 1., Valpovo.

Turnir traje srijedu i četvrtak i ekipe igraju cijeli dan, a za sutra od 17 sati najavljene su finalne utakmice i proglašenje pobjednika u 18 sati.

Tekst/foto: Vladimir Protić