Prikazujem sadržaj po oznakama: venje

BERBA GROŽĐA NA LOKACIJI VENJE KOD CECE SONTACHIJA -

VENJE – Poznati lokalitet Venje, u kutjevačkom vinogorju, na kojemu svoje vinograde imaju ponajbolji vinari, ovih dana bio je kao košnica. Berba grožđa je bila u punom jeku, od ranih sorti krajem rujna do sada kasnijih sorti u listopadu, od graševine do crnih sorti. U vinogradu obitelji Sontachi ovog vikenda obrani su i posljednji trsovi, a za kraj su ostavili dvije crne sorte.

- Beremo kao zadnje Cabernet Franck i Cabernet Sauvignon, koje je odlične kvalitete i uspjeli smo ga sačuvati od svih nedaća, i od leda i od bolesti. Grožđe je u najboljoj kondiciji, a upravo od ove dvije vrste Caberneta radimo vrhunsku kupažu, naš najpoznati brand, kutjevački „Kitokret“. Kada smo započeli proizvoditi ovu vrstu vina, u početku je to bila malo više zafrkancija i željeli smo istaći jedno dobro svojstvo naših crnih vina, za koja mnogi kažu da ima i značajno afrodizijačko djelovanje. No ovaj naš „Kitokret“ se sada već udomaćio i sve više se traži, tako da ćemo ove godine u proizvodnju staviti i nešto više vina – istakao je Ceco koji je iz vinograda ispratio i posljednju prikolicu grožđa. Za sve svoje berače, ali i prijatelje organizirao je i feštu, sa svojim već za Cecu poznatim delicijama. Ovoga puta dodao je još i vruće prase s ražnja a doveo i tamburaše.

Tekst/foto: Vladimir Protić

NAJVESELIJE MARTINJE TRADICIONALNO JE U KUTJEVAČKOM VINOGORJU KOD IVE ENJINGIJA -

VENJE – Ova je godina za vinogradare bila izvrsna. Kad bi bilo više ovakvih godina sigurno bi mi vinogradari bili najzadovoljniji. Nije bilo lako, ali ekipa u Vinogradarstvu Enjingi je uspješno sve odradila. Trudimo se da proizvedemo prvenstveno najzdravije vino, tako da svi slobodno pijete vina koliko god možete, jer nećete imati posljedica. Ovo novo vino koje dolazi, da bi ga mogli početi koristiti moramo ga prekrstiti iz mošta u vino, a za to je tu naš vinski kardinal Vladimir Bauer – istakao je Ivo Enjingi, najpoznatiji vinar Požeštine koji je kao prvi vinar privatno izašao sa buteljama svog vina još u bivšoj državi. Danas Ivo Enjingi ima 50 ha pod grožđem u ekološkom uzgoju, a na njegovim buteljama vina nalazi se eko markica, koja dokazuje da je vino potpuno ekološki proizvedeno, te pod tom markicom izvozi u desetak europskih država, ali i na američki kontinent.

Uz kapelačke svirce Baj Mate i s pjesmom „Istina je bato moj u vinu“ u dvoranu gdje se okupilo oko 200 uzvanika ulazi vinski kardinal Vladimir Bauer, poznatog i prepoznatljivog baritonskog glasa, ministranti Željko Pejković i Ferdinand Novak i kreću s poznatom pučkom ceremonijom krštenja mošta. Svaki vinogradar i vinar posebno je ponosan na taj dan.

- Još ni jedne godine mošt nije postao vino bez dužnog štovanja obreda krštenja, zato i ove godine sa dužnom pozornošću obavljamo ovaj drevni obred. Da bi naš novorođenac napredovao na tu nakanu molimo, oslobodi nas sveti Martine, od skupe rabote, od rabotara koji prave kvara, od soda vode i njoj slične mode, od nakupaca iz Jaske i buretove daske,od skupog šećera, od inspekcije koja dijeli lekcije, od PDV financa i njihovog lanca, od krčenja čokota i gradskog lokota, od musavog mošta koji malo košta, od svake druge čari što nam vino kvari. Zahvaljujemo ti sv. Martine, budi milostiv prema nama i sve naše želje izlij u vinski blagoslov. Da bi zaista mošt postao vino po starom hrnjevačkom običaju moramo izabrati vinskog kuma. Ove godine to je štovani Šime Marić iz Oriovca – samo je dio ceremonijala koji vinski kardinal Bauer vodi u procesu pretvaranja mošta u vino. Osim što je kum morao prisegnuti na sve što se od njega tražilo kao potvrdu je naiskap morao i popiti pehar od 7 dcl vina.

Na kraju sve završava obećanjem sv. Martinu da se mošt okanio razuzdana života s kćerima zdenca i kumom vodovodom, te da će ubuduće samo razveseljavati duše, galiti grla naša, rasvijetliti našu pamet, neka nas vodi u pun, a ne prazan podrum i ne dovede nas u napast da pijemo vodu. Vinskom kardinalu ovaj puta asistirao je u krštenju mošta i Vitez iz vinskog reda Subotičkog peska.

Kako je Ivo Enjingi i veliki stočar, koji uzgaja crveno govedo Red angus u slobodnoj paši, isključivo zbog gnojenja vinograda i krčenja šipražja, na meniju je bila juha i kuhano meso od crvenog goveda, obvezna slavonska sarma i pečeni odojak. Naravno da su se pila samo odabrana vina, a kao kruna večeri pile su se kasne i izborne berbe rajnskog rizlinga i graševine, te crno Venje koje je nagrađeno sa nizom nagrada u Europi. Cijelu večer izmjenjivali su se tamburaši TS Castrum, Posegana i mladi tamburaši Sanjari.

Tekst/foto: Vladimir Protić

DRUŠTVO PRIJATELJA HAJDUKA U POŽEGI -

 VENJE - Društvo prijatelja Hajduka organiziralo je treću „Bilu noć“ slaveći i promovirajući Nogometni klub Hajduk. Okupljene hajdukovce i prijatelje kluba zabavljali su TS Castrum i Alen Nižetić. Tako smo mogli čuti red slavonskih, pa red dalmatinskih pjesama, no cijelu dvoranu na noge je uvijek izmamilo izvođenje hajdukove himne i pjesme o Hajduku. Sve goste pozdravio je novo izabrani predsjednik Društva prijatelja Hajduka, Mato Sigurnjak i zaželio im dobru zabavu.

 Uz pjesmu, dobru hranu i veselu glazbu „Bila noć“ Hajduka dočekala je i rane jutarnje sate.

Sav razvoj uporno koči naša birokracija

 HRNJEVAC / VENJE – Najpoznatiji kontinentalni i najviše nagrađivani vinar Ivo Enjingi koji je i prije desetak godina osvajao Dekantera u Londonu i najprestižnije nagrade za svoje vino u Parizu spreman je i dalje ulagati i razvijati se, ali u tome ga uvijek i uporno koči naša hrvatska birokracija. Čudi se Enjingi što stranci s investicijama uopće više dolaze, jer gotovo redovito nakon dvije tri godine obijanja šaltera i institucija odlaze. – Ja sam ovdje na padinama Papuka sam sa svojom mehanizacijom uredio sve parcele na kojima sam poslije zasadio vinograde. Negdje sam skidao i po deset do petnaest metara zemlje i do na drugom mjestu nasipao da dobijem uredne vinograde s padom po kojemu može ići mehanizacija. Ovdje gdje je ogromna stijena vulkanskog podrijetla uklonio sam tisuće kubika kamena da dobijem pogodnu površinu i sav taj kamen besplatno sam razvezao po svim lokalnim putovima. Na svojoj zemlji imam i vodotok na kojem sam htio napraviti sa svojom mehanizacijom branu i napuniti prirodnu udolinu rezervnom vodom koju bih koristio za navodnjavanje i napajanje stoke u sušnom periodu. Znači nisam od nikoga ništa tražio, samo da mi dozvole da to napravim, ali iz Hrvatskih voda mi nisu dozvolili, nego da će to oni napraviti po svom projektu. Dvije godine već rade na tome, potrošili novce i sada nemaju više za dalje, a ja niti ove godine nemam vode – kaže Enjingi koji se sprema za podizanje novih nasada, još 15 ha vinograda u ekološkom uzgoju. Inače svih 55 ha koje Enjingi obrađuje su u ekološkom uzgoju, bez upotrebe umjetnih gnojiva i kemijskih zaštitnih sredstava. No zapravo ne vjeruje sam sebi da opet ide u investicije, jer je već na sebi iskusio brojne prepreke birokracije.
- Ne jednom, nego sto puta sam rekao, ovdje samo lud investitor može doći u ovakve škare razno-razne birokracije. Takvo sitničarenje, takvo uništavanje nisam do sada doživljavao. Čak sam morao popuniti virman i platiti 0,01 kn Poreznoj upravi da dobijem potvrdu da nisam dužnik. Na drugoj stavci sam imao pretplatu ali nisu to htjeli prebiti. Nas će zamalo više pisati izvješća nego što će nas raditi u vinogradu. Nekada za područje bivše općine Požega radilo je 38 službenika, a u mjesnim uredima samo voditelj i matičar, a danas u općinama, gradovima i županiji trostruko više službenika. No borim se, stvaram nove vrijednosti, nove vinograde, jer očekujem da će možda Europa urazumiti tu našu birokraciju, no iskreno ću vam reći, žalim što sam u to išao, jer nije to vrijedno truda i rada za ovu birokraciju koja nas gazi i uništava – kaže Enjingi, koji je unatoč tome još uvijek vedar i odličan domaćin svim namjernicima i gostima koji dođu kušati njegova kvalitetna vina.
- Nekada sam u ovoj državi imao s kime i razgovarati, to je bio dr. Franjo Tuđman koji me je pitao kako napraviti ustroj Zavoda za kvalitetu vina, koji smo stvorili i devet godina sam bio tamo bez ijedne kune naknade. Ustrojili smo i prvi vinogradarski katastar po mojoj zamisli, koji su došli vidjeti i stručnjaci iz Europske unije. Sve smo predvidjeli od nadmorske visine vinograda, sastava tla, razmaka redova, razmaka panjeva, sorte i dobili pohvale jer u Europi nisu imali takav katastar. Na temelju toga su dobiveni već tada poticaji za izradu vinogradarskog katastra, mada smo imali mnogo protivnika, jer tada bi se utvrdilo koliko vinograda nemaju, a dobivaju poticaje, a koliko vina patvore jer ga nemaju. Markice na vinu su također moja ideja, stvorene da bi svaka boca imala svoj broj i znalo se odakle dolazi i tko je proizvođač, da bi se štitila kvalitetna vina. No danas imamo vina koja su jeftinija i od grožđa, ali imaju i markicu – kaže Enjingi, koji savjetuje da se sve pojednostavi, da se ostavi ljudima da se bave svojim poslom, a ne stalnim birokratskim zahtjevima zagorčavati im život.
Zašto je stala gradnja, zašto investicije, pa zato što nitko ne može dočekati da dobije sve potrebne dozvole. Zašto su ljudi krenuli u gradnju bez potrebnih dozvola, pa nisu ih mogli dočekati, ali ni financirati, jer tu su silni nameti, razmišlja Enjingi koji je na lokaciji Venje u vinogradu primio i požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića koji se ponudio za pomoć u rješavanju tih problema. – Želimo strateške investicije, no poanta je u tome da je to samo deklarativna želja, jer u Vladi RH nisu niti jedan korak napravili, niti jednu uredbu ukinuli da bi strateška investicija dobila na ubrzanju. Mi kao lokalna samouprava moramo poštovati zakon i tražili smo kako pomoći investitoru koji želi uložiti milijun, deset ili stotinu milijuna kuna, a zainteresiranih imamo i za takve velike investicije. Mi imamo javne rasprave koje traju mjesecima, propisano donošenje raznih odluka koje se čekaju mjesecima, tako da u roku jedne i pol godine nemate šanse da dobijete dozvolu. Investitor u Lipiku želi graditi novu tvornicu flat stakla u kojoj bi se zaposlilo 800 ljudi, na Skupštini županije smo donijeli odluku, a već godinu i pol rješavamo samo pitanje zemlje za novu tvornicu. Tražili smo od Ministarstava da nam olakšaju taj postupak, mi smo u županiji odredili referenta koji prati tu investiciju, svi djelatnici pa i ja kao župan potpuno smo na raspolaganju investitoru, no i dalje postoje zakoni i uredbe koje ja ne mogu preskočiti – kaže župan Tomašević, koji se slaže s Enjingijem da je upravo taj birokratski odnos ostavio građevinske tvrtke bez posla jer investicija više nema. Županija se potpuno odredila prema razvoju gospodarstva i na tome će i dalje inzistirati.
- Hrvatska država je centralistička, sve u Zagreb se odnosi, nagomilalo se toliko birokracije i država ništa ne čini da smanji troškove birokracije. Gleda se samo gdje će se otimati, izmišljaju se razno razni nameti i na taj način odbijaju investitore a ubijaju svoje privrednike koji još posluju – zaključuje Enjingi.

TRADICIJA VINCELOVA KOD ENJINGIJA NIJE NIKADA PREKINUTA  -

VENJE – U vinogradima Ive Enjingija na lokaciji iznad Venja već tradicionalno Vincelovo se obilježava uvijek na dan sv. Vinka, a ta tradicija nije nikada prekidana. Smatrajući to posebnim danom u životu jednog vinogradara, danom kada je stvarno prvi puta u novoj godini vinogradar sa svojom obitelji i družinom pohodio vinograd i počeo prve radove u njemu. Danas je to samo svečano orezivanje pokojeg trsa, a nekada se taj dan napravilo i nešto posla, a onda se skromno proslavilo sa suhomesnatim proizvodima, a na vatri se pekla slanina i kobasica. Grlo se uvijek zalijevalo naravno vinom, a za dobru godinu zalio se i pokoji trs. Ta tradicija kod Enjingija je ostala ista, loza se ukrasi sa lijepim primjercima suhomesnatih proizvoda, a nakon orezivanja prvog reda loze, kad se dođe do kulena, za svakog se nareže po kriška. Zbog toga Ivi svi i nazdrave da mu grozdovi budu poput kulenova.

Na vincelovskoj vatri peku se kobasice i slanina, jedino kod Ive družina je nešto brojnija i na proslavi Vincelova nađe se i koja stotina duša. Ivino srce tada bude ispunjeno, a njegova velika ljubav tamburica tada dobiva glavno mjesto. Uvijek je volio tamburicu, uvijek je želio da ga ona uveseljava i bio je nesretan kada je skoro nestala iz života slavonskog. No ta njegova želja i htijenje urodila je plodom, tamburica je njegovim velikim zalaganjem vraćena u život svakog Slavonca, a samo na svečanoj večeri kod Enjingija nađe se uvijek nekoliko tamburaških sastava. Tako je i ove godine uz TS Castrum iz Kaptola, zapjevala Ana Baketarić, uz nju Marko iz Gazda, a gosti večeri bili su i TS Fijaker iz Osijeka. 

ZAVRŠILE BERBE GRAŠEVINE U POŽEŠTINI - 

KUTJEVO – Godina u vinogradu bila je teška. Lozu nisu štedjeli ni kasni mrazeve, ni olujni vjetrovi, a na kraju ni suša. Ipak, otporna je kraljica požeško slavonskih vinogorja i ovoga puta izdržala iako je dala manje uroda. Proizvođače u Kutjevačkom vinogorju to ove godine nije nimalo zabrinulo jer su sladori i kiseline u tako sjajnom omjeru, da će vina biti prvorazredne kakvoće i bukea.

Potvrđuje to i Ivan Enjingi nakon berbe graševine u svojim ekološkim vinogradima Venja i Hrnjevca. - Grožđe je jedro i zdravo, a sladori vrlo visoki. Godina se poklopila uistinu jako dobro. Visoki su i sladori i kiseline koje su 7, 8 pa čak i 9 u bobama. Sve će to nakon sazrijevanja u bačvama dati zasigurno vino odlične kakvoće - kaže Enjingi.

No, prinos je manji, na mladim trsovima i za trećinu, ističu u Kaptolačkom vinogorju.

- Kakvoća je odlična, što više izvrsna. Malo smo nezadovoljni količinom grožđa, osobito u mladim nasadima vinove loze. Stari nasadi su daleko prinosniji, ali sve u svemu, urod je sigurno manji za 30 posto - kaže nam Ferdinand Novak, predsjednik tamošnje vinogradarske udruge.

Zadnje grožđe je u presu stavio i Slavko Perić iz Velike, koje svoje vinograde ima na lokaciji Šage, nedaleko od Velike. – Bijelo grožđe podbacilo je do 20 posto, a crno do 40 posto, no i jedno i drugo je iznimne kvalitete. Kako već godinama težimo samo vrhunskim kvalitetima vina, to će biti dobro. Količine više nisu tako bitne jer nešto vina je ostalo i od prošle godine, važno je da podignemo kvalitet vina – istakao je Perić.

Zbog ekstremnih vrućina i suše berbe su krenule znatno ranije, mnogi su graševinu obrali prije gotovo mjesec dana. Odlučio se na to i pleternički vinogradar i vinar Marinko Markota. - Berba je ove godine započela znatno ranije, graševinu smo također ranije brali jer smo pomno pratili sladore i kiseline i željeli smo dobiti njihov pravi sklad, karakterističan za tu sortu. Beremo sada još nešto crnih sorata, uglavnom cabernet souvignon i sorte treće dekade – kaže Markota.

I dok su lani zbog viška uroda, grožđe prodavali u bescjenje, ove godine proizvođači grožđa imaju razloga za zadovoljstvo. Najveći ovdašnji otkupljivač, Kutjevo d.d., uz sve je ugovorene količine otkupio i one dodatne, 30 posto više od planiranog. I to po dobroj cijeni.

„Prosječna cijena za kunu i 50 lipa veća je nego lani, saznajemo od Damira Špoljarića, direktora 'Vinogradarstva' Kutjeva d.d. Na njezinu visinu je naravno utjecala količina sladora u grožđu pa je ona prosječna cijena dosegnula 4,30 lipa za kilogram. Plaća i država obećanu potporu od 60 lipa pa će barem vinogradarima ova godina ići na ruku.

Zbog manjeg uroda svi su na neki način profitirali, kaže nam Antun Adžić dopredsjednik Udruge Kutjevačkih vinogradara i vinara, ističući kako je sve grožđe na vrijeme 'spremljeno' u podrume iz kojih kupci mogu očekivati samo najbolje. (SN)