Prikazujem sadržaj po oznakama: Ivan Enjingi

Sav razvoj uporno koči naša birokracija

 HRNJEVAC / VENJE – Najpoznatiji kontinentalni i najviše nagrađivani vinar Ivo Enjingi koji je i prije desetak godina osvajao Dekantera u Londonu i najprestižnije nagrade za svoje vino u Parizu spreman je i dalje ulagati i razvijati se, ali u tome ga uvijek i uporno koči naša hrvatska birokracija. Čudi se Enjingi što stranci s investicijama uopće više dolaze, jer gotovo redovito nakon dvije tri godine obijanja šaltera i institucija odlaze. – Ja sam ovdje na padinama Papuka sam sa svojom mehanizacijom uredio sve parcele na kojima sam poslije zasadio vinograde. Negdje sam skidao i po deset do petnaest metara zemlje i do na drugom mjestu nasipao da dobijem uredne vinograde s padom po kojemu može ići mehanizacija. Ovdje gdje je ogromna stijena vulkanskog podrijetla uklonio sam tisuće kubika kamena da dobijem pogodnu površinu i sav taj kamen besplatno sam razvezao po svim lokalnim putovima. Na svojoj zemlji imam i vodotok na kojem sam htio napraviti sa svojom mehanizacijom branu i napuniti prirodnu udolinu rezervnom vodom koju bih koristio za navodnjavanje i napajanje stoke u sušnom periodu. Znači nisam od nikoga ništa tražio, samo da mi dozvole da to napravim, ali iz Hrvatskih voda mi nisu dozvolili, nego da će to oni napraviti po svom projektu. Dvije godine već rade na tome, potrošili novce i sada nemaju više za dalje, a ja niti ove godine nemam vode – kaže Enjingi koji se sprema za podizanje novih nasada, još 15 ha vinograda u ekološkom uzgoju. Inače svih 55 ha koje Enjingi obrađuje su u ekološkom uzgoju, bez upotrebe umjetnih gnojiva i kemijskih zaštitnih sredstava. No zapravo ne vjeruje sam sebi da opet ide u investicije, jer je već na sebi iskusio brojne prepreke birokracije.
- Ne jednom, nego sto puta sam rekao, ovdje samo lud investitor može doći u ovakve škare razno-razne birokracije. Takvo sitničarenje, takvo uništavanje nisam do sada doživljavao. Čak sam morao popuniti virman i platiti 0,01 kn Poreznoj upravi da dobijem potvrdu da nisam dužnik. Na drugoj stavci sam imao pretplatu ali nisu to htjeli prebiti. Nas će zamalo više pisati izvješća nego što će nas raditi u vinogradu. Nekada za područje bivše općine Požega radilo je 38 službenika, a u mjesnim uredima samo voditelj i matičar, a danas u općinama, gradovima i županiji trostruko više službenika. No borim se, stvaram nove vrijednosti, nove vinograde, jer očekujem da će možda Europa urazumiti tu našu birokraciju, no iskreno ću vam reći, žalim što sam u to išao, jer nije to vrijedno truda i rada za ovu birokraciju koja nas gazi i uništava – kaže Enjingi, koji je unatoč tome još uvijek vedar i odličan domaćin svim namjernicima i gostima koji dođu kušati njegova kvalitetna vina.
- Nekada sam u ovoj državi imao s kime i razgovarati, to je bio dr. Franjo Tuđman koji me je pitao kako napraviti ustroj Zavoda za kvalitetu vina, koji smo stvorili i devet godina sam bio tamo bez ijedne kune naknade. Ustrojili smo i prvi vinogradarski katastar po mojoj zamisli, koji su došli vidjeti i stručnjaci iz Europske unije. Sve smo predvidjeli od nadmorske visine vinograda, sastava tla, razmaka redova, razmaka panjeva, sorte i dobili pohvale jer u Europi nisu imali takav katastar. Na temelju toga su dobiveni već tada poticaji za izradu vinogradarskog katastra, mada smo imali mnogo protivnika, jer tada bi se utvrdilo koliko vinograda nemaju, a dobivaju poticaje, a koliko vina patvore jer ga nemaju. Markice na vinu su također moja ideja, stvorene da bi svaka boca imala svoj broj i znalo se odakle dolazi i tko je proizvođač, da bi se štitila kvalitetna vina. No danas imamo vina koja su jeftinija i od grožđa, ali imaju i markicu – kaže Enjingi, koji savjetuje da se sve pojednostavi, da se ostavi ljudima da se bave svojim poslom, a ne stalnim birokratskim zahtjevima zagorčavati im život.
Zašto je stala gradnja, zašto investicije, pa zato što nitko ne može dočekati da dobije sve potrebne dozvole. Zašto su ljudi krenuli u gradnju bez potrebnih dozvola, pa nisu ih mogli dočekati, ali ni financirati, jer tu su silni nameti, razmišlja Enjingi koji je na lokaciji Venje u vinogradu primio i požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića koji se ponudio za pomoć u rješavanju tih problema. – Želimo strateške investicije, no poanta je u tome da je to samo deklarativna želja, jer u Vladi RH nisu niti jedan korak napravili, niti jednu uredbu ukinuli da bi strateška investicija dobila na ubrzanju. Mi kao lokalna samouprava moramo poštovati zakon i tražili smo kako pomoći investitoru koji želi uložiti milijun, deset ili stotinu milijuna kuna, a zainteresiranih imamo i za takve velike investicije. Mi imamo javne rasprave koje traju mjesecima, propisano donošenje raznih odluka koje se čekaju mjesecima, tako da u roku jedne i pol godine nemate šanse da dobijete dozvolu. Investitor u Lipiku želi graditi novu tvornicu flat stakla u kojoj bi se zaposlilo 800 ljudi, na Skupštini županije smo donijeli odluku, a već godinu i pol rješavamo samo pitanje zemlje za novu tvornicu. Tražili smo od Ministarstava da nam olakšaju taj postupak, mi smo u županiji odredili referenta koji prati tu investiciju, svi djelatnici pa i ja kao župan potpuno smo na raspolaganju investitoru, no i dalje postoje zakoni i uredbe koje ja ne mogu preskočiti – kaže župan Tomašević, koji se slaže s Enjingijem da je upravo taj birokratski odnos ostavio građevinske tvrtke bez posla jer investicija više nema. Županija se potpuno odredila prema razvoju gospodarstva i na tome će i dalje inzistirati.
- Hrvatska država je centralistička, sve u Zagreb se odnosi, nagomilalo se toliko birokracije i država ništa ne čini da smanji troškove birokracije. Gleda se samo gdje će se otimati, izmišljaju se razno razni nameti i na taj način odbijaju investitore a ubijaju svoje privrednike koji još posluju – zaključuje Enjingi.

VINARI POŽEŠTINE NA JADRAN PLASIRAJU TREĆINU PROIZVODNJE  -

Iako turistička sezona na Jadranu podrazumijeva znatno veću potrošnju vina, osobito onu iz kontinentalnih podruma koju rastereti dijela zaliha, moglo bi to puno bolje – ocjenjuju ovdašnji vinari. Iako su cijene kvalitetnih i vrhunskih vina gotovo prepolovili, ugostiteljske su marže i dalje visoke. Kad se sve zbroji kažu, nitko nema previše razloga za zadovoljstvo, a gost kojemu je vino preskupo, ponajmanje. Ipak, na čašama se rashlađene, lagane slavonske graševine koja sjajno ide uz mediteransku kuhinju, ne štedi jer je itekako dobar saveznik u borbi s ljetnim žegama. Potvrđuju to i u podrumu kutjevačke vinarske obitelji Adžić.

- Upravo punimo butelje koje vozimo u sve veće gradove na obali, a prodaja je uhodana, kupci vjerni našoj ponudi. Plasman je na razini prethodne godine, nema nekih pomaka ni većih promjena. Na more ode standardnih 30 posto proizvodnje u našem podrumu - kaže iskusan vinar Antun Adžić.

Uz domaća crna vina koja stranci uistinu rado piju, kontinentalni vinski adut ipak je bez premca graševina. Raskošnih aroma, umjerenih alkohola, prepoznatljive svježine i voćnosti imaju sigurnu formulu za uspjeh.

- Graševina nam je najtraženija u vinskoj paleti i sa sigurnošću možemo reći da trećina, a u nekih proizvođača polovica plasiranih vina otpada upravo na nju. Uz taj dobitni spoj mineralnosti i svježine koju ima, ono što je jednako važno jest i cijena, a ona je za kupca prihvatljiva - ističe požeški vinar Krunoslav Bartolović koji je upravo ove godine kao i mnogi drugi vinari išao na ruku kupcima.

Spustili su vinari cijene kako bi se popila i pokoja butelja više, no čini se nisu ih u tome pratili svi koji bi trebali. Spustili su cijene i vlasnici restorana i ugostiteljskih objekata, ali njih tek manji dio. Ostali se i dalje drže visokih marži kojih se ne žele odreći.

- Iskustva su mi različita. Neki od mojih kupaca i prijatelja na Jadranskoj obali su uistinu umjereni pa se tako butelja naših vina ovisno o vrsti i kategoriji koja kod nas u podrumu košta od 25 kuna + PDV, prodaje za 60 ili 80 kuna. A onda su tu i oni koji ih prodaju za 200 pa i 250 kuna, deset puta skuplje što svakako nije u redu - kaže ugledni hrnjevački vinar Ivan Enjingi te ističe kako je država trebala odavna uvesti reda i to kategorizacijom restorana i ugostiteljskih objekata. Samo tako gost može dobiti pravi omjer cijene, kvalitete i usluge, a dok to čekaju mnogi se jače okreću izvozu vina.

- Mi se u idućem razdoblju planiramo snažnije širiti na tržište Europske unije jer su se okolnosti ipak promijenile. Manje je 'izvozne' papirologije, lakše 'dišemo' jer nema više toliko skupih analiza za svako pojedino vino koje smo morali ponavljati od pošiljke do pošiljke. Pravila su ista kao i drugdje na europskom vinarskom tržištu, no još se to kod nas uhodava - dodaje Andrej Markulin, direktor Vinarije 'Galić' iz Lukača koja je velike količine vina plasirala na tržište BiH. Sada zbog uvođenja carina kažu, u znatno otežanim uvjetima kojima se nastoje što brže prilagoditi.

Iako s jedva 22 tisuće hektara vinorodnih površina nemamo izvoznog potencijala u količinama – imamo ga u visokoj kakvoći i prepoznatljivosti vina. A to je ono što svjetsko tržište traži. I baš tu domaći vinari vide priliku da dosadašnji nerazmjer uvoza i izvoza vina okrenu konačno u svoju korist.

DIO SELJAKA DOBIO POTPORE, NO MNOGI JOŠ U IŠČEKIVANJU  -

Nakon godinu i pol sušnog razdoblja, višestruko skupljeg goriva i repromaterijala, mraza koji je poharao usjeve i voćnjake, tešku situacija u domaćem agraru nije obećanim isplatama potpora olakšala ni država.

Iako se u resornom Ministarstvu tvrdilo kako je na račune seljaka uplaćeno više od 736 milijuna kuna potpora od ukupno 1,114 milijarde kuna predviđenih u prvom kvartalu ove godine, malo njih se uistinu i obradovalo. Uz to je s adrese Ministarstva obećano polovicu duga isplatiti u novcu, drugi dio u vrijednosnim papirima, a s realizacijom se krenulo tvrde, tri mjeseca prije zakonskoga roka. Sve to zbog proljetne sjetve koja još traje i nikad se nije odvijala u tako teškim uvjetima. I dok u Ministarstvu tvrde jedno, seljaci na terenu tvrde drugo zbunjeni kriterijima i novim modelom isplata.

Na farmi muznih krava, jednoj od najvećih u Požeško slavonskoj županiji, nisu zadovoljno upravo pristiglim potporama. Dugogodišnji proizvođač mlijeka Željko Strapač kaže kako od svojih 120 grla sa sadašnjom cijenom mlijeka jedva uspijeva poslovati, a potpore su znatno manje od očekivanih. - Dobijete uplate prema nekih sedam osnova, ali nigdje nije naznačeno na što se iznosi konkretno odnose. Ne znate je li to novac za krave, zemlju, mlijeko. To je nemoguće iščitati pa se svatko od nas sretnika koji je uopće dobio dio potpore od države s pravom pita ostavlja li se ovakvim modelom isplate prostor za manipulaciju. S mojom se računicom isplate nikako ne poklapaju - ističe Strapač te upozorava kako je modulacijom umanjen iznos potpora za nekih osam posto.

Iako su potpore već odavna trebale 'sjesti', račun obitelji Abramović koja je nadomak Čaglina razvila ribnjačarstvo, stoje i dalje prazni. - Još ni lipe nismo dobili, a kriteriji isplate nikome nisu jasni. Ne stoji ni izjava ministra Linića da novac neće sjedati onima koji imaju poreznog duga jer znam nekoliko ljudi koji imaju porezni dug veći od poticaja, a poticaji su im ipak isplaćeni. S druge strane ima onih koji ne duguju državi ni kune, a novac od potpora nisu dobili - kaže Nataša Abramović koja za hranidbu ribe na pet hektara ribnjaka na okolnim poljima uzgaja ratarske kulture.

Ništa još od obećanih poticaja ni na najvećem ekološkom gospodarstvu u ovom dijelu Hrvatske, onom u Venju, u obitelji Enjingi. Osim ekoloških vinograda, tu su i kompleksi pašnjaka i livada za ekološki uzgoj mesnih goveda u sustavu 'krava tele'. - Izgubio sam svaku volju i nadu. Ništa nisam dobio – ni za blago, ni za zemlju, ni za oranice, pašnjake. Volio bih da tih poticaja uopće i nema, ali da nam država omogući uvjete proizvodnje i poslovanja kakvi su vani. Ovo što se kod nas događa odavno je izvan svake pameti - kaže Ivan Enjingi. I dok se nekima posrećilo pa će im pristigli novac ipak olakšati proizvodnju ovoga proljeća, mnogi još čekaju s nadom da potpore neće stići prekasno.     SN