VINARI POŽEŠTINE NA JADRAN PLASIRAJU TREĆINU PROIZVODNJE -
Iako turistička sezona na Jadranu podrazumijeva znatno veću potrošnju vina, osobito onu iz kontinentalnih podruma koju rastereti dijela zaliha, moglo bi to puno bolje – ocjenjuju ovdašnji vinari. Iako su cijene kvalitetnih i vrhunskih vina gotovo prepolovili, ugostiteljske su marže i dalje visoke. 
Kad se sve zbroji kažu, nitko nema previše razloga za zadovoljstvo, a gost kojemu je vino preskupo, ponajmanje. Ipak, na čašama se rashlađene, lagane slavonske graševine koja sjajno ide uz mediteransku kuhinju, ne štedi jer je itekako dobar saveznik u borbi s ljetnim žegama. Potvrđuju to i u podrumu kutjevačke vinarske obitelji Adžić.
- Upravo punimo butelje koje vozimo u sve veće gradove na obali, a prodaja je uhodana, kupci vjerni našoj ponudi. Plasman je na razini prethodne godine, nema nekih pomaka ni većih promjena. Na more ode standardnih 30 posto proizvodnje u našem podrumu - kaže iskusan vinar Antun Adžić.
Uz domaća crna vina koja stranci uistinu rado piju, kontinentalni vinski adut ipak je bez premca graševina. Raskošnih aroma, umjerenih alkohola, prepoznatljive svježine i voćnosti imaju sigurnu formulu za uspjeh.
- Graševina nam je najtraženija u vinskoj paleti i sa sigurnošću možemo reći da trećina, a u nekih proizvođača polovica plasiranih vina otpada upravo na nju. Uz taj dobitni spoj mineralnosti i svježine koju ima, ono što je jednako važno jest i cijena, a ona je za kupca prihvatljiva - ističe požeški vinar Krunoslav Bartolović koji je upravo ove godine kao i mnogi drugi vinari išao na ruku kupcima.
Spustili su vinari cijene kako bi se popila i pokoja butelja više, no čini se nisu ih u tome pratili svi koji bi trebali. Spustili su cijene i vlasnici restorana i ugostiteljskih objekata, ali njih tek manji dio. Ostali se i dalje drže visokih marži kojih se ne žele odreći.
- Iskustva su mi različita. Neki od mojih kupaca i prijatelja na Jadranskoj obali su uistinu umjereni pa se tako butelja naših vina ovisno o vrsti i kategoriji koja kod nas u podrumu košta od 25 kuna + PDV, prodaje za 60 ili 80 kuna. A onda su tu i oni koji ih prodaju za 200 pa i 250 kuna, deset puta skuplje što svakako nije u redu - kaže ugledni hrnjevački vinar Ivan Enjingi te ističe kako je država trebala odavna uvesti reda i to kategorizacijom restorana i ugostiteljskih objekata. Samo tako gost može dobiti pravi omjer cijene, kvalitete i usluge, a dok to čekaju mnogi se jače okreću izvozu vina.
- Mi se u idućem razdoblju planiramo snažnije širiti na tržište Europske unije jer su se okolnosti ipak promijenile. Manje je 'izvozne' papirologije, lakše 'dišemo' jer nema više toliko skupih analiza za svako pojedino vino koje smo morali ponavljati od pošiljke do pošiljke. Pravila su ista kao i drugdje na europskom vinarskom tržištu, no još se to kod nas uhodava - dodaje Andrej Markulin, direktor Vinarije 'Galić' iz Lukača koja je velike količine vina plasirala na tržište BiH. Sada zbog uvođenja carina kažu, u znatno otežanim uvjetima kojima se nastoje što brže prilagoditi.
Iako s jedva 22 tisuće hektara vinorodnih površina nemamo izvoznog potencijala u količinama – imamo ga u visokoj kakvoći i prepoznatljivosti vina. A to je ono što svjetsko tržište traži. I baš tu domaći vinari vide priliku da dosadašnji nerazmjer uvoza i izvoza vina okrenu konačno u svoju korist.