Prikazujem sadržaj po oznakama: uzgoj

UZGOJ ORAHA JE ISPLATIV, NE TRAŽI GOTOVO NIKAKVA ULAGANJA -

Nekad je gotovo bilo nemoguće naći seosko domaćinstvo koje nije imalo barem jedan orah. Osim ukusnih jezgri ploda koje su služile za pripravljanje najboljih kolača orah je svojom golemom krošnjom pružao i ugodnu hladovinu te svojim jakim mirisom tjerao muhe i komarce. Danas su ovo 'kućno drvo' na okućnicama zamijenile neke druge voćke koje zauzimaju vrlo malo prostora, a orah se preselio u moderne nasade. Međutim i oni su rijetki unatoč tome što ga ne proizvodimo dovoljno, odnosno što se najveće količine uvoze.

- Razlog tomu je njegov najveći nedostatak, a to je što na pravi urod morate čekati 15 godina. Mnogi su nestrpljivi i ne mogu toliko dugo čekati pa sade nešto što će im prije donijeti urod i povratiti uloženo. Međutim, kada orah počne donositi urod čak 90 posto toga uroda je prihod. Trošak je zanemariv. Još dvije godine ću ga gnojiti, kilogram do dva gnojiva, a nakon toga njemu više ne treba jer ima široko korijenje koje je većeg promjera od krošnje i koje si samo pribavi dovoljno hrane. Eventualno ću mu dati još malo stajnjaka – ističe Zvonko Vuković iz Požege koji je prije 13 godina na imanju svojih roditelja posadio 200 stabala oraha na hektar i pol. U to vrijeme o sadnji i uzgoju oraha nije bilo ni literature, a ni stručnjaka koje bi mogao pitati. Učio se na vlastitim greškama te sada rado drugima dijeli savjete.

Kako je još uvijek zaposlenih Hrvatskih šuma te zbog toga nema mnogo slobodnog vremena, a s druge strane nije želio da zemlja bude zapuštena sadnja oraha učinila mu se idealnom. – Razmišljalo sam i o sadnji jabuka i krušaka, ali kako to traži mnogo više vremena odustao sam. S druge strane nije mi bilo važno da zarada stigne odmah, odnosno htio sam nešto što će mi popraviti mirovinu kada u nju odem. Očekujem godišnje od svoga nasada od 5 do 10 tona oraha. Oni se kod nas mogu dobro prodati i to u zelenom stanju kada se otkupljuju za likere ili kada sazore – objasnio je Zvonko koji pored domaće sorte, ima dvije bugarske te njemačku.

S druge strane orah ne treba gotovo nikakvu zaštitu. Ona se može koristiti dok je orah mlad, ali, dodaje Vuković, ona je nepotrebna. Ove godine u Vukovićevu nasadu nije bilo oraha zbog velikog mraza, ali zato par kilometara sjeveroistočnije u nasadu Milana Davidovića u Oljasima oraha je ipak bilo. Urod je u prosjeku manji za 50 posto s time da na nekim stablima uopće nije bilo oraha. - Moj nasad je star 32 godine i nikada nije bila tako loša godina za orahe kao ova. Za njih je najvažnije da u vrijeme cvatnje nema mraza te da nema ekstremnih suša, a upravo toga je ove godine bilo. Voli da ga se malo pognoji stajnjakom. Kako između naših stabala pasu svinje i ovce to je dovoljno za njegovu prihranu. Urod mu se, ovisno o godini kreće od 30 do 60 kilograma po stablu – objašnjava Davidović koji ima 170 stabala koji su 'zauzeli' čak 4 jutra površine.

Dodaje da je za razliku od drugih kultura prednost uzgoja oraha što nema ulaganja pa ako se neke godine i dogodi da nema uroda nema ni štete za razliku od jabuka, krušaka, kukuruza, pšenice i ostalih gdje se moraju uložiti znatna sredstva.

Nepoznati uzrok bolesti

U nasadu oraha Milana Davidovića pojavila se neka bolest kojoj za sada ne može otkriti uzrok. Ona se manifestira tako da s oraha otpada kora. - Imam domaći orah star 50 godina, ali na njemu nema bolesti, ali na ovim bugarskim kojima je sada 32 godine ona se pojavila. Mislim da je njima i kraći vijek trajanja. Oni još uvijek rađaju, ali oni će se uskoro zbog otpadanja kore osušiti – objašnjava Davidović.

ZLATNA DOLINA POPRIMA I LJUBIČASTE NIJANSE BOJA  -

Zlatna dolina krajem lipnja i početkom srpnja nije obojena samo zlaćanom bojom žita te zelenom bojom kukuruza, voćnjaka i vinograda već nedavno i ljubičastom bojom lavande. U nju se na prvi pogled zaljubila i 58-godišnja Katica Kristić iz Pleternice. Pripremajući se za odlazak u mirovinu nakon 36 godina službeničkog posla za računalom u Hrvatskim šumama, Katica je razmišljala čime bi se mogla baviti kada ode u mirovinu, a da istovremeno iskoristi roditeljski posjed u obližnjem selu Požeška Koprivnica. Pretražujući internet doznala je da je lavanda malo zahtjevna biljka, a da dobro uspijeva i u kontinentalnom djelu Hrvatske. - Suprug je pomišljao na sadnju voćaka, ali kako one zahtijevaju dosta treniranja, a lavanda nikakva odlučila sam se za nju. Prije tri godine, a godinu dana prije moga odlaska u mirovinu, zasadili smo površinu od 0,7 hektara. Mislila sam, ako ništa drugo, sjedit ću pod terasom i uživati u tim prekrasnim ljubičastim cvjetovima. Kako se ni ja ni suprug nismo bavili poljoprivredom učili smo s interneta i od drugih uzgajivača, a kada smo imali neko pitanje zvali smo i Poljoprivredno savjetodavnu službu. Posebno su nam bili susretljivi drugi uzgajivači. Imam osjećaj da su se svi oni zaljubili u tu biljku i da rado žele pomoći svima. Uživam u ovom poslu, sve radimo ručno, a sve do sada biljku smo i ručno okopavali. Prava je to ekološka proizvodnja samo što nemamo certifikat – ističe Katica koja osim sorte budrovke, hibrida lavande ima i stotinjak grmova angustifolia, prave lavande.

Iako se prva žetva lavande treba obaviti tek treće godine, a do tada biljku treba očvršćivati, Katica je, kaže, već prve godine požnjela i to ručno svoje cvjetove. - Kako prodaja cvjetova na veliko nije isplativa već prve godine napravili smo se jedan mali destilator i počeli proizvodi ulje. Pola smo darovali u promotivne svrhe i učili se trgovanju i menadžmentu. Sada imam cijelu paletu proizvoda, od eteričnog ulja, suhih cvjetova koje pakujem u vrećice koje sama šijem, hidrolat, sapun i kremu od lavande do nekih ukrasnih predmeta. A uskoro ću imati i liker te ulje za masažu. Liker pravim od sorte angustifolia jer ona je više za prehrambene svrhe, za kolače i sladolede, a njezino ulje se može koristiti i kao kapi za želudac. Ona daje malo ulja i zbog toga je jako skupa. Osim toga njezini cvjetovi i kada se osuše ostaju ljubičaste boje dok od budrovke posive - objašnjava Katica koja svoje proizvode prodaje po sajmovima i na kućnom pragu. Redovne sudjeluje u akcijama “Kupujmo hrvatsko” i zadovoljna je prodajom. Smatra da bi cijena proizvoda od lavande ipak trebala biti viša, ali s obzirom na kupovnu moć stanovništva, kaže, nije vrijeme za povećanje cijena.

S druge strane Zlatne doline, u Brestovcu, lavandu budrovku na dva hektara prije šest godina zasadio je Marko Markanjević, 31-godišnji medicinski tehničar, zaposlenik hitne službe  u Požegi. Pročitavši o njezinom uzgoju shvatio je da će uz posao moći baviti i uzgojem ove biljke. - Prve dvije godine je bilo teško dok se nasad uspostavio jer se sav posao obavljao ručno, kraj svake biljke moraš čučnuti i brinuti se o njoj kao o maloj bebi. Međutim nakon što prođu dvije godine sve je lako, ove godine sav moj posao je bio da sam jednom pokosio travu. Žetvu obavljalo isto ručno sa srpom. Dođu prijatelji i rođaci i cijeli dan kosimo. Radi se o skromnoj i malo zahtjevnoj biljci kojoj najbolje odgovaraju južni položaj – kaže Marko koji je odmah shvatio da zarade nema bez vlastite destilerije. Napravio mu je jedan majstor uz njegove sugestije, ali pravom prodajom još se nije pozabavio jer je u gradnji obiteljske kuće. - Uskoro ću i taj dio proučiti, ali smatram da bi najviše zaradio kada bi to izvezao. Prodaja ne veliko ne dolazi u obzir jer je cijena  premala. Dobro je što se ovaj proizvod ne kvari - ističe Marko dodajući da se u idealnim uvjetima, što on još nije ni blizu postigao, s jednog hektara može dobiti 100 litara ulja čija je vrijednost 3.000 eura.   (a.t.)