KUTJEVČANIN STJEPAN ŠARČEVIĆ BICIKLOM HODOČASTIO U SVETU ZEMLJU, EGIPAT, RIM, FATIMU, LURD...  -

MJESEC PROVEDE U POSTU I MOLITVI DRUŽEĆI SE SA ŠKORPIONIMA, ZMIJAMA I GUŠTERIMA

KUTJEVO - Kada je prije devetnaest godina Kutjevčanin Stjepan Šarčević napustio 3. osječku brigadu, a time sigurnost posla i plaće, roditelji, rodbina i prijatelji nisu mogli shvatiti njegovu odluku. Jednostavno predao se Božjoj providnosti i bez ičega krenuo na svoje hodočasničko putovanje koje još uvijek traje. Te 1993. godine prije napuštanja vojske upoznao je Ivana Benka iz Kaptola koji mu je predložio da pješice krenu u Međugorje. Nakon 19 dana hoda na kruhu i vodi to ratno ljeto 1993. godine stigli su u Međugorje gdje su u molitvi ostali 42 dana. - Bio je to početak moga duhovnog čišćenja. Kada sam nakon dvije godine za Božić ponovno stigao u Međugorje osjetio sam da mi je Isus dao milost da krenem u svijet i pričam o Gospi. Sada sam gotovo stalno na putu. Prošle godine kod kuće sam bio svega dvadesetak dana dok sam putujući prevalio čak 360.000 kilometara, od čega sam biciklom prešao 6.000 kilometara do Kaira – ističe danas 48-godišnji Stjepan.

Nakon Hrvatske upravo je Sveta zemlja država koju najbolje poznaje, a zatim je to Egipat i Jordan. U Izraelu je čak dva puta bio biciklom, a tim prijevoznim sredstvom osim što je nekoliko puta išao u Međugorje bio je jubilarne 2000. godine i u Rimu kada je od pape Ivana Pavla II primio osobni blagoslov. Godinu poslije biciklom se uputio sve do fatimskog svetišta u Portugalu. Tada je obišao i neka svetišta u Francuskoj, prije svega Lurd, te najpoznatija španjolska svetišta. Na put nikada ne nosi nikakve lijekove nego smo vjeru da ga Bog vodi na svim tim putovanjima i da mu se ništa bez njegova dopuštenja neće dogoditi.

Kada se 2003. godine vratio s hodočašća iz Svete zemlje kroz san je shvatio da ga Bog šalje u novu misiju, odnosno da počne voditi hodočasničke grupe. Iako bez ikakva iskustva, ali s velikom vjerom i dobrim poznavanjem mjesta iz Isusova života te brojnim prijateljima koje je stekao hodočasteći, Stjepan je krenuo u to poslanje koje traje već osam godinama. Prije osam godina na Sinaju je upoznao i jednu beduinsku muslimansku obitelj koja ima deset kćeri i jednog sina. S njima je sklopio jedno od najčvršćih prijateljstava. -Nekada kod njih ostanem i po tri mjeseca. Svi su me jako lijepo prihvatili, a otac obitelji čak mi je nudio da se oženim i za jednu od njegovih prekrasnih kćeri. Svaki puta kad dolazim donosim im različite darove, od odjeće, školskog pribora, hrane, dalekozora. Radi njih sam naučio i neke arapske riječi. S njima sam zajedno spavao na zemlji pod drvetom uz oskudnu hranu. Sve to ne bih izdržao bez snažne vjere. Oni prakticiraju svoju vjeru, a ja molim svoje – kaže Stjepan koji je zbog toga prijateljstva postao naširoko poznat na Sinaju.

Ovih dana će ih ponovno posjetiti, a darovi za njih već su spremni kao i nova hodočašća u Svetu zemlju. Do Uskrsa u Izrael će voditi pet grupa, a već je dogovoreno i putovanje u Meksiko gdje je već bio nekoliko puta, u Kinu gdje je bio nešto prije prošlog Božića, Egipat, Jordan, Grčku, Tursku. Međutim, kada dođe ljeto Stjepan ostavlja svoj posao i po mjesec dana boravi u Egiptu, u pustinji, gdje spava pod vedrim nebom jedući samo dvopek. -Uglavnom su to mjesta gdje su boravili Mojsije i prorok Ilija. U blizini se nalazi jedan čudesan izvor vode ispod kamena, te jedna palma. I tu ja molim, čitam Sveto pismo i promišljam o svom životu. Tu se ne može sresti čovjek, ali zato ima guštera, škorpiona i pokoja zmija. Ne bojim se ničega i nije mi teško postiti jer imam jedno veliko iskustvo posta. Čim dođem prostor gdje obitavam blagoslovim svetom vodom - kaže Stjepan poručujući da će ovako dok god mu Bog za to bude davao snage.  (a.t.)

DELEGACIJA GRADA POŽEGE POLOŽILA VIJENAC PODNO BISTE MATKA PEIĆA  -

POŽEGA – Povodom 89. Obljetnice rođenja požeškog književnika, putopisca, slikara i povjesničara umjetnosti Matka Peića, delegacija grada Požege predvođena savjetnikom gradonačelnika Ivanom Čolakom, položila je vijenac podno biste na Trgu Matka Peića. Bistu je postavio grad Požega 10. veljače 2006. godine, nakon kompletnog uređenja ovog trga koji također dobiva Matkovo ime. Bistu je izradila akademska kiparica Tatjana Kostanjević, odnedavno stanovnica Požege.

Matko Peić rođen je 10. veljače 1923. godine u Požegi, tu u blizini, na Grabriku, gdje završava osnovnu školu i Gimnaziju. Nakon školovanja u Požegi diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1956. godine i predaje na istoj akademiji studijski predmet povijest umjetnosti. Studirao je u Parizu i Londonu usavršavajući se za povjesničara umjetnosti.

Najpoznatiji je po svojim putopisima „Skitnje“, „Ljubav na putu od Drave do Jadrana“ i „Požega: eseji, feljtoni, putopisi“. Uradio je i likovne monografije o hrvatskim umjetnicima Slavi Raškaj, Vanji Radaušu, Nikoli Mašiću, Josipu Račiću, Vladimiru Beciću, te likovne studije „Francuski slikari 18. Stoljeća“, „Hrvatski umjetnici“ i „Europski umjetnici“. Izdao je i zbirku pjesama „Lirike“ a bavio se i slikarstvom.

Umro je u Zagrebu 30. listopada 1999. godine.

VOĆAR IVICA PRPIĆ IZ POŽEGE BUDUĆNOST VIDI U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI JABUKA   -

POŽEGA - Iako je danas u Slavoniji ili u velikim trgovačkim lancima teško prodati ekološku jabuku njezini proizvođači su svjesni da njihovo vrijeme tek dolazi. Kako ih za sada ima malo svoje proizvode bez problema prodaju. Za sada prodaja najbolje ide na zagrebačkom području gdje i ima najviše specijaliziranih ekoloških trgovina. Naime, ljudi postaju svjesniji da ono što jedu i te kako utječe na njihovo zdravlje te je sve više onih koji gledaju na kvalitetu i porijeklo onoga što jedu. U ekološkoj proizvodnji vidim budućnost jer, samo je jabuka proizvedena na ekološki način zdrava – ističe Ivica Prpić iz Požege, jedan od nekolicine ekoloških proizvođača jabuka u Požeštini koji trenutno imaju nasade na dvadesetak hektara.

   S druge strane ekoloških proizvođača jabuka još uvijek je malo i to prije svega  zbog zaštite. Jabuka je jedna od voćaka koja zahtjeva najviše tretiranja. U konvencionalnoj proizvodnji prska se od 15 do 25 puta, ovisno od vremenskih uvjeta koji utječu na pojavu bolesti. Volio bih da se takve jabuke daju na analizu u laboratorije da se vidi koliko je u njoj pesticida i drugih kemikalija. Pitanje je želimo li jesti lijepu ili zdravu jabuku. Još uvijek oko određuje što ćemo kupiti pa se kupuju lijepo oblikovane jabuke, krasne, po mogućnosti jarko crvene boje. Čak 70 do 80 posto tržišta traži crvenu jabuku – kaže Prpić.

Kada je prije šest godina krenuo u sadnju svoga 2 hektara velikog nasada, odmah se odlučio za sorte koje su pogodne za ekološku proizvodnju, odnosno koje su otpornije na bolesti. Posadio je sorte topaz, florina i gold rush. Posebno puno posla je oko gold rusha, sorte koja je po okusu i boji slična zlatnom delišesu. Naime, kako je to sorta koja ne odbacuje višak cvjetova potrebno ih je prorijediti. I dok se to u konvencionalnoj proizvodnji obavlja kemijskim sredstvima u ekološkoj se to radi škaricama. S puno strpljenja treba rezati cvjetove jer ako ploda bude previše ne samo što će jabuke bitne sitne nego iduće godine uroda neće ni biti.

Zaštita od bolesti se obavlja ali ekološkim sredstvima koja su nešto skuplja i u znatno manjem broju. Ne upotrebljavamo nikakve pesticide i fungicide. Obradu tla obavljamo sa strojevima. Voćke gnojim stajnjakom, a to se može obaviti i ekološkim mineralnim gnojivima koja su dosta skupa. Pokušavamo na što prirodniji način doći do kvalitetnog proizvoda, odnosno jabuke – ističe Prpić.

Kako su ove godine vladale neuobičajene vrućine te suša koje su utjecale ne samo na smanjenje uroda nego i na pojavu ožegotina, te kako mu je voćnjak u nekoliko navrata poharala tuča nad svoje jabuke postavit će zaštitnu mrežu. Ona će jabuke štiti i od tuče i od ožegotina jer stvara sjenu. Čak postoje neka istraživanja da zaštitne mreže smanjuju  i štetu od savijača i nekih drugih bolesti koje uzrokuju i prenose kukci – objašnjava Prpić.  (A.T.)

ŽUPAN PRIMIO DELEGACIJU VELEPOSLANSTVA SAD  -

POŽEGA – Požeško-slavonski župan Marijan Aladrović primio je delegaciju Veleposlanstva SAD koju su činile Kate Suryan, suprugom američkog veleposlanika i Sita Sonty, ataše za kulturu i tisak, te Branka Kaselj, predsjednica Zaklade „Slagalica“ iz Osijeka. Održan je i radni sastanak na kojem je župan Aladrović upoznao gošće koje su u obilasku slavonskih županija, s našom županijom starom više od 800 godina, našom bogatom kulturom, tradicijom i baštinom.

Veliko zadovoljstvo viđenim za vrijeme radnog posjeta Kate Suryan je izrazila i iskazala svoje odlične impresije, te izrazila želju da se upravo ta bogata tradicija i baština očuvaju u čemu. Jedan od načina očuvanja je upravo djelatnost i projekti brojnih udruga civilnog društva čiji rad će podržavati i Veleposlanstvo SAD. Sita Sonty je podsjetila na neke od projekata koji se provode s ciljem što boljeg razvoja civilnog društva.

Jedan od načina pomoći projektima idu i preko Zaklade „Slagalica“ koja je spona između financijskih sredstava od međunarodnih fondova, pa i sredstava koja se odobravaju od američke države uz pomoć Veleposlanstva SAD. Branka Kaselj je istakla da su unazad nekoliko godina brojnim udrugama i projektima upućena sredstva od 350 tisuća kuna, od kojih je nekoliko participirano i na području naše županije. Tako su sredstva upućena za projekte udruge slijepih, udruge za osobe s posebnim potrebama a uređeno je i dječje igralište u Bjeliševcima.

HRVATSKA POŠTA UDRUGAMA ODOBRILA BESPLATNE POŠILJKE  -

KUTJEVO – Hrvatska pošta u sklopu akcije „Vaša pošta za dobra djela“ donira udrugama i društvima omotnice s besplatnom poštarinom. Na području grada Kutjevo besplatne omotnice odobrila je za Udrugu Kutjevački vinari. Donaciju je predao Robert Ostrun, voditelj Pošte Požega, a primila Zorica Tandara, predsjednica udurge.

Ujedno je sa udrugom vinara dogovarano da se pod povoljnim uvjetima transportiraju kutije s buteljama vina, do krajnjih kupaca, posebno restorana u Zagrebu i na morskim destinacijama. Često se pojavljuju potrebe za isporukama nekoliko kartona vina, što je za svakog vinara neisplativo da se vozi kupcu, a i često takve potrebe nastaju u vrijeme kada vinari imaju najviše posla pa često ne mogu udovoljiti potrebama kupaca. U takvim slučajevima naša Pošta je idealna dostava – istakao je Robert Ostrun. Pregovore o brzim dostavama uz povoljnije uvjete za kutjevačke vinogradare podržava i Ivica Nikolić, kutjevački gradonačelnik.

FEROVAC - Iako je nedavno Koordinacija seljačkih udruga najavila prosvjede za kraj mjeseca, ako im se u do tog roka ne isplate prošlogodišnji poticaji, već 09. veljače točno u podne započeli su prosvjedi upozorenja Vladi RH u svim županijama Slavonije. Prosvjed u Ferovcu organizirali su članovi Udruge Ledina i Udruge Simentalac. Na ovom prosvjedu upozorenja nisu blokirali prometnicu nego su samo javnosti skrenuli pažnju da im ova Vlada želi umanjiti proračun za poljoprivredne poticaje za gotovo milijardu kuna.

  - Oni odlaze u mirovinu samo na jedan dan da bi zadržali svoja stečena prava, pa opet u Sabor, pa i mi želimo samo zadržati naša stečena prava. Spremni smo na kompromis, ali samo ako se i članovi Vlade, ministri i saborski zastupnici odreknu svojih stečenih prava. Oni se bore za svoja stečena prava pa i mi tražimo samo ono što nam pripada po zakonu, istakao je na prosvjedu Ivica Malnar iz Udruge Ledina.

Prošle godine poljoprivrednici su s ministrom Čobankovićem i bivšom Vladom dogovorili smanjenje poticaja za 20%, a sada se traži još smanjenje od 30%, što je neizdrživo, jer su u međuvremenu cijene plavog dizela višestruko porasle a cijene svih ostalih repromaterijala i gnojiva također. Selo i naša poljoprivreda ovaj udar neće moći preživjeti, poručuju prosvjednici. Kako od poljoprivrede direktno živi više od 400 tisuća ljudi mora se nešto učiniti za tu granu. Istodobno iz poslovanja poljoprivrede u državnom proračunu po analizama Poljoprivredne komore završi više od 8 milijardi kuna, pa seljaci očekuju da im dio toga kolača država i vrati.

Trofej Požeškog športskog saveza za posebne zasluge i dugogodišnji rad u sportu ove je godine konačno dobio i Dragutin Krizmanić. Požega se napokon sjetila svog Drage koji bi s pravom mogao nositi i naziv «trenera svih trenera Požeštine». U ovom članku nalazi se kratak pregled njegovog kompletnog sportskog rada kroz proteklih 60 godina. Dragutin Krizmanić rođen je 06. 07. 1940. godine u Španovici kod Pakraca.  Školovao se u Đakovu i Požegi, a studirao u Pakracu, Zagrebu i Novom Sadu. Aktivno je igrao nogomet od 1952.-1968. godine u NK Slobodi (Đakovo), NK Radnički (Požega), NK Papuk (Pakrac), NK Elektrostroj (Zagreb) i NK Zvijezda (Kaptol). Radio je kao nastavnik tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi u Kaptolu i za to vrijeme bio trener seniora i juniora u NK Zvijezda (Kaptol). U školi je osnovao sportsko društvo i vodio škole nogometa, košarke, atletike, skijanja plivanja, rukometa i gimnastike. Inicirao je i sudjelovao u gradnji Sportskog parka kraj škole u kojem su bili svi sportski sadržaji. Trener prve ekipe NK Slavonije bio je od 1969. - 1978. godine. Seniore je vodio 809 utakmica zaredom. U isto vrijeme juniorsku ekipu vodio je 408 utakmica a bio je trener i dvije ekipe pionira koje je vodio na 143 utakmice. Ukupno je te tri kategorije vodio na 1450 utakmica u 10 godina i  u tom razdoblju održao je 9800 treninga. Uz pomoć tadašnjeg Saveza sportova i NK Slavonije osnovao je Školu nogometa kroz koju je prošlo oko 9000 djece i mladih raznih uzrasta iz grada i cijele Požeštine.

Kroz osam godina rada iz tri juniorske generacije Dragutin Krizmanić selektirao je seniorsku momčad i stvorio generaciju koja je 1977. ostvarila najveći rezultat požeškog nogometa plasiravši se kroz kvalifikacije protiv Jedinstva iz Đakova u Republičku ligu što je bio treći rang natjecanja u državi. U Požegi je u prvoj utakmici Slavonija pobijedila 4:2 a u uzvratu u Đakovu bilo je 0:0. U toj slavnoj generaciji igrali su Pasariček, Svoboda, Tomljanović, Podobnik, Fiket, Ribičić, Radišić, Subotić, Brekalo, Bušić, Kozar, Živković, Trpčić, Pišmiš, Šarić, Kozina, Štefulinac, braća Ferenc, Komljenović, Kokić, Keglević, Leš, Sačer, Zorić, Kurtagić, Tadić, Husko i drugi. Ta momčad mnogo je trenirala i igrala godišnje oko 90 utakmica što je bila velika promjena i novost u tadašnjem nogometu. Po novom načinu rada Krizmanić je bio inovator i vizionar koji je unaprijedio požeški nogomet i udario temelje sustavnog i planskog rada. U sezoni 1976./1977. na Stadionu kraj Orljave odigrano je 65 utakmica koje  je pratilo stotinjak tisuća gledatelja a u Požegi je u prijateljskim utakmicama gostovalo 19 klubova 1. i 2. lige. Najatraktivniji susreti za igrače Slavonije i gledatelje svakako su bili sa klubovima tadašnje velike četvorke. Tako je gost Požege dva puta bio zagrebački Dinamo, te jednom Hajduk (Split), Partizan i Crvena Zvezda (Beograd). Na zahtjev Nogometnog saveza Hrvatske i Regionalnog nogometnog saveza Slavonije i Baranje Krizmanić je 1978. godine prešao u Slavonski brod na mjesto instruktora RNS i NSH i tada je radio na razvojnim stručnim i selektivnim programima na nivou općina, regije kao i na državnim i europskim programima. Bio je voditelj svih završnih selekcija na nivou Nogometnog saveza općine, Regionalnog nogometnog saveza i Nogometnog saveza Hrvatske te je vodio preko 100 ljetnih i zimskih škola i završnih selekcija. U tim programima sudjelovalo je preko 40.000 mladih igrača od pionira do juniora. Na mjestu instruktora ostao je punih 20 godina, sve do 1998. godine. I u tome ima određene simbolike jer je te godine Hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila najveći uspjeh hrvatskog nogometa osvajanjem trećeg mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Većina igrača te legendarne generacije prošla je te programe i radila pod nadzorom Dragutina Krizmanića. Vodio je 426 službenih i selektivnih utakmica na nivou Hrvatske, Jugoslavije i Europe. Kao izbornik i trener vodio je mlađe selekcije Nogometnog saveza Hrvatske na tadašnjim državnim prvenstvima Jugoslavije na kojem su sudjelovale republičke reprezentacije. Kao izbornik tri mlađe kategorije pionira, kadeta i juniora osvojio je ukupno 32 medalje (od toga 8 zlatnih, 12 srebrnih i 12 brončanih). Požega je u to vrijeme bila važno mjesto na nogometnoj karti Hrvatske jer je imala status Razvojnog centra Nogometnog saveza Hrvatske. U našoj regiji to su bili još Osijek, Vinkovci i Slavonski Brod. Puno igrača iz Požeštine bilo je u tim programima a Krizmanić je u Požegu dovodio na pripreme i na međunarodne utakmice mlade državne reprezentacije. U Požegi je na Stadionu kraj Orljave deset godina organizirano i državno prvenstvo osnovnih škola gdje su igrale selekcije najboljih škola iz svake republike. Od 1978. do 1981. bio je trener NK „BSK“ iz Slavonskog Broda u Republičkoj ligi. Vratio se kao trener 1982. u NK Slavoniju  (Požega) te ju spasio od ispadanja iz Republičke lige. Od 1984. – 1986. bio je predsjednik Stručnog odbora trenera RNS i NSH. Od 1982. do 1990. godine bio je trener u NK Graničar (Županja), NK Željezničar (Slavonski Brod), NK Slavonija (Požega) i NK Slavija (Pleternica). Od 1987. do 1991. bio je voditelj državnih programa i vodio 72 utakmice mlađih selekcija na pripremama reprezentacije, kampovima i na 5 europskih prvenstava. U tim programima sudjelovalo je 30-40 igrača iz Hrvatske kojima je na taj način omogućen nogometni razvoj i otvoren put prema najboljim domaćim i europskim klubovima. Mnogi od tih igrača kasnije su ostvarili vrhunske nogometne karijere i bili dugi niz godina oslonac Hrvatske nogometne reprezentacije s kojom su uspješno nastupali na europskim i svjetskim prvenstvima.

U sezoni 1992./1993. bio je trener NK Cibalia (Vinkovci) kada je klub osvojio peto mjesto u 1. HNL. Sa NK Slavonija u sezoni 1993./1994. osvojio je prvo mjesto u 3. HNL – Istok i plasirao se u 2. HNL. Od 1994. do 1997. bio je trener NK Marsonia (Slavonski Brod) u 1. HNL. Nakon toga od 1997. do 1999. bio je trener NK NAŠK (Našice) u drugoj i trećoj ligi. U NK Slavonija bio je ponovno od 1999. do 2002. u 1. Županijskoj i 3. ligi. U NK Dinamo (Vidovci) bio je trener seniora i juniora 2009. i 2010. godine a trenutno u tom klubu svakodnevno trenira mlađe kategorije. Član je Izvršnog odbora Požeškog sportskog saveza i predsjednik Skupštine NK Slavonija.  Dragutin Krizmanić je u nogometnom sportu već punih 60 godina i može se reći da je za života postao legenda požeškog i hrvatskog nogometa. Nažalost požeškog nogometa ostaje dojam da Požega jednu takvu istinsku sportsku veličinu nije dovoljno iskoristila a većina požeških nogometnih trenera zbog svojih taština također nije iskoristila veliku mogućnost da od Krizmanića steknu važna znanja i iskustva u trenažnom procesu i vođenju momčadi. Požeški nogomet trenutno je priključen na aparate za preživljavanje i vapi za «novim Krizmanićem» koji će isušiti močvaru nastalu proteklih desetak i više godina u kojoj preživljavaju razni tragikomični likovi a nažalost požeškog nogometa svakodnevno iz te velike i očito nepresušne močvare izlaze i novi.     (J. Bešlić)

HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA GRADA POŽEGE  -

POŽEGA – Požeška organizacija Hrvatske stranke umirovljenika održala je Godišnju izbornu skupštinu, na kojoj se analiziralo stanje i prošlogodišnji rad. Stranka i dalje ima problema s dobivanjem prostora za rad, kojega su tražili od gradskih vlasti Požege, no bez zadovoljavajućeg rezultata. - Prošlu godinu stranka je najviše posvetila omasovljenju članstva, jer se nakon niza godina neaktivnosti članstvo raspustilo, te uspostavljanju bolje suradnje s ostalim strankama. Upravo zahvaljujući vama medijima istakli smo probleme koji pritišću umirovljenike i na to smo u punoj mjeri i ukazali. Postajemo ipak neka snaga, imamo dovoljno pameti da mladima možemo pomoći u traženju rješenja. Mi nudimo pomoć, mi ne nudimo izlazak na ulice – istakao je Branimir Šćulac, predsjednik županijskog HSU.

Za nove  planove treba i novo vodstvo pa je za novog predsjednika Gradskog odbora HSU izabran Svetislav Marić, za dopredsjednicu je izabrana Veronika Vinković, a za tajnika je izabrana Mirjana Novaković. Planovi gradske organizacije HSU su daljnje učvršćivanje stranke i pripreme za izbore u Mjesnim odborima grada Požege koji se očekuju krajem proljeća. Posebno će se pripremiti za lokalne izbore slijedeće godine od koji puno očekuju, s opravdanjem jer umirovljenika ima sve više, te se trebaju ujediniti u borbi za svoja prava. Organizirat će i razne manifestacije vezane za umirovljenike koje trebaju prerasti u tradiciju, kao što su obilježavanje Dana žena, Dana starijih, Valentinovo, Uskršnji domjenak i dr.

UDRUGA GRAĐANSKA INICIJATIVA KUZMICA  -

KUZMICA – Udruga građanska inicijativa Kuzmica osnovana je s ciljem pokretanja aktivnosti oko uređenja samog mjesta Kuzmica i čak četiri povijesno i kulturno važnih objekata koji se nalaze u samom mjestu, a za koja lokalna samouprava ne pokazuje nikakav interes. To su kurija Kušević, botanički vrt, stari Viškovački grad i hidrocentrala u Kuzmici, poznata Munjara slobodnog i kraljevskog grada Požege, koja ove godine slavi 100. obljetnicu izgradnje.

Predstavnici Građanske inicijative Miro Rašić i Slavko Mance ujedno i član Društva energetičara koje je od prvih dana uključeno u inicijativu uređenja Munjare posjetili su grad Pleternicu te se susreli s gradonačelnikom Franjom Lucićem. Izvijestili su ga o građanskoj želji i inicijativi građana Kuzmice, kojoj su se pridružili i HEP Požega, Društvo energetičara Požega, Župa Kuzmica i drugi u želji da se naprave potrebna uređenja ovog prostora i dostojno obilježi 100-ta godišnjica. Kako je grad Pleternica i vlasnik navedenog objekta ponudili su mu da zajedno provedu organizaciju uređenja objekta i okoliša, te organiziraju obilježavanje visoke obljetnice.

Gradonačelnik Lucić je suglasan da se u akciju krene i istakao je da se već nekoliko godina ta inicijativa pokreće od Mjesnog odbora koji je tražio da se spomenuta hidrocentrala uredi i dostojno obilježi kao spomenik tehničke kulture. Grad će pokušati u sklopu svojih mogućnosti prići tom uređenju.

- U želji da se što prije krene u uređenje hidrocentrale mi u Građanskoj inicijativi smo pokrenuli i peticiju koju su potpisali svi građani, čime smo dobili njihovu volju i pristanak. Izradili smo i potrebne idejne projekte uređenja same zgrade i okoliša, prikupili ponude potrebnih radova, predvidjeli postavljanje info table ispred centrale, i predvidjeli postavljanje smeđe signalizacije koja bi prolaznicima i gostima našeg mjesta skrenula pažnju na taj objekt. Naglasili smo i gradonačelniku Luciću da upravo predsjednik MO Kuzmica nije dao podršku našoj inicijativi niti se uključio u akciju – rekao je Miro Rašić, no nada se da će u zajedničkoj akciji, sada i uz potporu gradonačelnika Lucića aktivnosti krenuti bržim tempom, te do obilježavanja obljetnice i sve biti uređeno.

HRVATSKI DUHANI URUČILI PRIZNANJA I NAGRADE USPJEŠNIM PROIZVOĐAČIMA DUHANA U PROŠLOJ GODINI  -

JURICA BLIM IZ TREŠTANOVACA ZA PRINOSE VEĆE OD 2.500 KG VIRGINIE, A MILJENKO PEJIĆ IZ ZARILCA ZA PRINOSE VEĆE OD 3.000 KG BURLEYA

 KUTJEVO – Svake godine Hrvatski duhani na prigodnoj svečanosti dodjeljuju priznanja za proizvodnju duhana, i to plakete Veliki zlatni list za najbolje prinose koje su postigli farmeri duhanci u proizvodnji virginie i burleya, te Zlatni list uspješnim proizvođačima duhana u protekloj godini na području Požeštine i Slavonije. Priznanja, plakete, ali i novčane nagrade uručio je dipl. inž. Mirko Boić, predsjednik Uprave Hrvatskih duhana d.d.

Ovogodišnji laureati i dobitnici Velikog zlatnog lista su Jurica Blim iz Treštanovaca, koji je u svojoj proizvodnji ostvario prinose veće od 2.500 kg po ha u proizvodnji duhana virginie, a pripala mu je i novčana nagrada od 2 tisuće kuna. Najuspješniji proizvođači virginie koji su dostigli prinos od 2.500 kg dobili su plaketu Zlatni list i novčanu nagradu od 1.500 kuna, a to su ove godine Marija Englman iz Krivaja, Zdenko Maglaić iz Podgorja, Marko Raić iz Cerovca i Milan Blašković iz Rajsavca.

Najuspješniji u proizvodnji duhana tipa burley za ostvareni prosječni prinos iznad 3.000 kg po ha ove godine laureat je bio Miljenko Pejić iz Zarilca koji je dobio priznanje i plaketu Veliki zlatni list, te novčanu nagradu od 2 tisuće kuna. Za ostvareni prosječni prinos do 3.000 kg duhana po ha priznanje Zlatni list i novčanu nagradu od 1.500 kuna dobili su: Katica Šolić iz Mihaljevaca, Slavko Babić iz Šumanovaca i Mato Majetić iz Sulkovaca.

- Prošlogodišnji urod unatoč štetama od tuče, posebno na predjelima Podravine, donio je Hrvatskim duhanima 9.557 tona duhanskog lista. – Završena je proizvodna 2011.godina koja će ostati zapamćena po jako malo padalina, ali sa dobrim rasporedom padalina za duhan. Vrhunska obrada i primjena tehnologije obrade tla pokazala je da se u ovim ekstremno sušnim godinama, može umanjiti taj utjecaj

I imati dobre rezultate što se tiče prinosa i kvalitete. Ovo je godina u kojoj smo ostvarili vrhunske prinose, 2.580 kg u prosjeku za virginiu i preko 3.000 kg za burley, što je ostvareno u suhom ratarenju, i jedni su od najboljih u Europi. Sa primjenom navodnjavanja koju Hrvatski duhani nameću kao prioritet u slijedećim godinama donijet će svakako i veće i bolje rezultate – istakao je Mirko Boić, zadovoljan prošlogodišnjom sezonom.

A da li su zadovoljni farmeri, duhanci, proizvođači duhana i duhanskog lista?

- Prošle godine po prvi puta s proizvođačima smo potpisali četverogodišnji ugovor, kojim smo im osigurali sigurnost u proizvodnji i sebi i njima. Sada su sigurni da mogu proizvoditi, mogu ulagati, što je u ovim kriznim i tranzicijskim godinama sigurno bitno. To je i godina u kojoj smo proveli i nekoliko pokusa koji su nam potvrdili dvije stvari. Proizvođači moraju povećati prinos ovdje u Požeštini na preko 3.000 kg po ha, neki to već imaju, a ostali s nizom mjera, promjenom sortimenata, dodatkom navodnjavanja mogu to postići. Povećanje prinosa znači povećanje prihoda, ali donosi i veće troškove u proizvodnji. Najveći trošak je sušenje duhana i radna snaga. Radnu snagu moraju rješavati s državom, lokalnom samoupravom, smanjiti rad na crno, a mi na to ne možemo puno utjecati. Ono na što možemo utjecati su svakako umanjenje troškova sušenja, a to su naši pokusi i dokazali. Treba početi koristiti bio masu kao energent. To nije politička priča, već jednostavno termogeni koji koriste klasično drvo, sječku, pilovinu, bio masu ili pelet donose daleko manje troškove. Da li će si farmeri sami uzgojiti dio bio mase, skupljati ju na obiteljskom gospodarstvu ili u svojoj okolini ili kupiti, ali svakako će uštedjeti nego koristiti skupi plin. Mi kao odgovorna kompanija nudimo rješenja, nudimo i kredite za prelazak na novu tehnologiju. Potrebno je još izolirati sušnice jer tu se gubi puno energije – iznio je Mirko Boić, te dodao da će cijena sigurno ostati ista ili se povećati jer se u deset godina otkupna cijena povećala za 42%.

- Da su farmeri zadovoljni govori i podatak da se konstantno u zadnjih nekoliko godina povećavaju površine koje su zasađene duhanom, prošle godine za čak 7%. Nešto manjih proizvođača je odustalo od proizvodnje, a veliki konstantno povećavaju površine i postaju sve veći farmeri. To nas ohrabruje, jer prosječna proizvodna površina u Hrvatskoj iznosi 8,49 ha po jednom gospodarstvu, a u duhanu imamo veliki broj proizvođača koji obrađuju dvadeset i više ha samo duhana. To su veliki farmeri, koji zajedno s nama imaju budućnost – rekao je Boić.

 Troškovi sušenja za zemni plin koji se danas nalazi u najvećem dijelu sušnica duhana iznose od 0,5 do 1,3 m³ plina po jednom kilogramu suhog duhana, što ovisi o izolaciji sušnica, da li se griju psi i mačke po dvorištu. Prosječnih 0,8 m³ plina odnosi nam 2,88 kn, a sa loženjem peleta kao energenta sušenje jednog kilograma duhana nas košta 1,59 kn. To je 40% jeftinije, a još bolje rezultate postižemo sa iverom i drvima, jer nas sad sušenje kg duhana košta samo 0,63 kn. Bio masa koju možemo sakupiti od ostatka poljoprivredne proizvodnje ili je sakupiti u okolišu tu cijenu još više smanjuje. To je matematika koji naši proizvođači moraju primijeniti. Investicije za prelazak na nove energente iznose do 5 tisuća € i mogu se isplatiti za dvije godine. Mi ćemo to ponuditi organizirano jer tako možemo ostvariti bolje cijene kod proizvođača opreme, a cjelokupan posao kreditiramo – pojasnio je Boić razloge prelaska na nove energente.