U četvrtak, 2. kolovoza 2012. godine oko 16.35 sati u Požegi, na raskrižju ulica Zagrebačke i Šijačke ceste, zbog nepropisne brzine kretanja i utjecaja alkohola (2,23 g/kg) 51-godišnjak nije pravovremeno mogao pred raskrižjem zaustaviti svoj osobni automobil „Peugeot“, požeških registracijskih oznaka, radi propuštanja vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska. Tom prilikom udario je u zadnji lijevi bočni dio osobnog automobila „VW Golf“, požeških registracijskih oznaka, kojim je upravljao 23-godišnji vozač. Nakon udara oba vozila su sletjela s kolnika, a oba vozača su lakše ozlijeđena. Protiv 51-godišnjaka slijedi optužni prijedlog.

POČELA GRADNJA NOVOG VRTIĆA U PLETERNICI  -

PLETERNICA - U Pleternici je otvoreno još jedno radilište. Nakon zgrade inkubatora poduzetničkog centra počela je gradnja i dječjeg vrtića vrijednog 10 milijuna kuna. - U postojećem vrtiću ima mjesta samo za pedesetero djece i već godinama gotovo isti broj mališana je na listi čekanja. Gradnja vrtića bila je nužnost i zbog toga što uvjeti u postojećem nisu primjereni. Novi vrtić će biti uređen u skladu s najsuvremenijim pedagoškim standardima – rekla je Antonija Jozić dogradonačelnica Pleternice.

Dječji vrtić se gradi u neposrednoj blizini osnovne škole i u njemu će moći boraviti 150-ero djece. S novim prostorom Pleternica će dobiti i jaslice koje sada nema. Za objekt, koji bi trebao biti gotov u lipnju iduće godine, Ministarstvo regionalnog razvoja je osiguralo 6 milijuna kuna a grad Pleternica 4 milijuna.   (vm)

MJESNI ODBOR BRODSKI DRENOVAC I GRAD PLETERNICA PODIGLI  -

BRODSKI DRENOVAC – Inicijativu Mjesnog odbora Brodski Drenovac prihvatio je grad Pleternica, te je sve ubrzo urodilo podizanjem spomen obilježja poginulim braniteljima iz tog naselja. U čast četvorice poginulih Pere Parića, Vitomira Baltića, Dragoja Davidovića i Antuna Kukuruzovića u samom centru naselja, uz Područnu školu, dječje igralište i sportske terene postavljen je spomenik koji sve treba podsjetiti da su njih četvorica svoje živote ugradili u temelje naše države i slobodu koju danas baštinimo. – Grad Pleternica je podržao ovu inicijativu Mjesnog odbora i pomogao u realizaciji ovog spomenika s 45 tisuća kuna – istakla je Antonija Jozić, zamjenica gradonačelnika grada Pleternice.

Na prigodnoj svečanosti vijence je položila delegacija Požeško-slavonske županije predvođena zamjenikom župana za gospodarstvo Željkom Jakopovićem, delegacija grada Pleternice s dogradonačelnicom Antonijom Jozić, delegacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Pleternice, delegacija požeške vojarne 123. brigade, delegacija PU požeško slavonske, delegacija Mjesnog odbora Brodski Drenovac.

Blagoslov spomenika obavili su bučki župnik Marko Pišonić i pleternički župnik Antun Ćorković.

Učenici Područne škole iz Brodskog Drenovca zajedno sa svojim učiteljima izveli su prigodni kulturno umjetnički program, a kao simboli mira u zrak su puštene i bijele golubice.

STANOVNICI ULICE ALOJZIJA STEPINCA NEGODUJU ZBOG RUŠEVINE U SUSJEDSTVU  -

LIPIK -  Ulica Alojzija Stepinca među najuređenijima je i najljepšima u gradu Lipiku, no, dio njenih stanovnika ogorčen je zbog, kako kažu, male džungle koja se nalazi na kućnom broju 71. Ta kuća oštećena je u ratu, nije obnavljana a kako vlasnik živi u Srbiji, njen okoliš nije uređivan pa je obrastao u gusto grmlje i drveće. - Ovdje ima štakora, guštera, sljepića, lisica i tko zna čega. Sramota je da se to nalazi skoro u središtu grada – kazao je Mladen Ivezić.

Najbliži susjedi sporne okućnice je obitelj Ježabek do čijih ulaznih vrata ima svega dva do tri metra. - Evo, nekidan sam u dvorištu ubila zmiju. Stalno moramo držati vrata zatvorena da nam se ne uvuče u kuću – rekla je Zdenka Ježabek. - Naša kuća je malo dalje ali me ipak strah. Zmija lako otpuže kud hoće – dodala je Regina Horvat. Stanovnici Stepinčeve ulice, kažu, najviše se boje zbog djece. - Skoro u svakoj kući ima djece, petnaestak ih živi tu u neposrednoj blizini. Ulica nije prometna i djeca se svakodnevno igraju blizu ove kuće. Što da ih nešto ugrize ili se zaraze? Osim toga na okućnici je otvoreni bunar i što ako neko razigrano dijete upadne u njega – upitao je Davor Ježabek.

Vlasnik sporne kuće na tabli ispred okućnice je oglasio njenu prodaju. - Mi znamo da se ostaci kuće ne smiju uklanjati bez dozvole vlasnika ali, zar se ne bi moglo očistiti grmlje i drveće oko nje – kazao je Mladen Ivezić. Stanovnici Stepinčeve ulice podsjećaju kako je od rata prošlo dvadeset godina i mišljenja su da je malo učinjeno kako bi se ruševina u njihovom susjedstvu uklonila. Smeta ih također što je jedna slična nedaleko od ove uklonjena i mišljenja su kako je to zbog toga što je u blizini te ruševine kuća dogradonačelnika Vinka Kasane. - Ta druga ruševina je uklonjena jer je vlasnik dozvolio. Vlasnik kuće na broju 71 nije bio u gradskoj upravi i mi nemamo zakonske osnove da uredimo okućnicu. Privatno vlasništvo je i kuća i sve oko nje. Nažalost na lipičkom području je oko tisuću sličnih ruševina koje ne smijemo dirati dok vlasnik ne dozvoli ili se zakon ne promijeni – rekao je Albert Menegoni, pročelnik gradskog Upravnog odjela za graditeljstvo i komunalne djelatnosti.   (v.m.)

KICKBOXING KLUB BUSHIDO NA KUPU POSAVINE  -

ODŽAK – Proteklog vikenda KBK Bushido Požega nastupio je na Kickboxing turniru pod nazivom „Kup Posavine“ koji je održan u Odžaku – Federacija BiH. Nastupile su dvije natjecateljice, Tea Scania Đakić i Patricia Mršić, obje u disciplini Low Kick.

Patricia Mršić je nakon slobodnog prvog kruga natjecanja podbacila u finalu i izgubila od bolje prestavnice BiH te na kraju  osvojila 2. mjesto i srebrenu medalju u juniorskoj konkurenciji do – 56 kg.

Tea Scania Đakić nastupila je među seniorkama u kategoriji + 70 kg.

Nakon uspješno prođene eliminacijske borbe deklasirala je protivnicu u polufinalu sa rezultatom 3:0 u rundama. Finalnu borbu također je odradila bez izgubljene runde, ponovno pobjedom 3:0 te tako postala pobjednica Kupa Posavine za 2012.g.

- Zbog svojih atraktivnih borbi osvojenom zlatu dodala je i naslov najbolje seniorske natjecateljice. Kako je Tea inače još juniorka, i nastupa u kategoriji do – 70 kg ova medalja i priznanje najboljeg borca ima još veći sjaj – rekao je predsjednik kluba Igor Krizmanić.

Tea i Patricia su juniorske reprezentativke Republike Hrvatske koje bi trebale nastupiti na Svjetskom juniorskom prvenstvu koje će se održati u Bratislavi – Slovačka od 8. do 15. rujna ove godine. Pripremaju ih treneri Igor Krizmanić i Saša Božić.

PROPALA PRODAJA DI PAPUK U STEČAJU   -

PAKRAC - Propala je prodaja pakračke Drvne industrije Papuk u stečaju jer kupac, tvrtka "Energetski inženjering" nije u roku od 60 dana uplatila novac. Prošlog tjedna već je raspisan novi natječaj. Podsjetimo, DI Papuk je prodan u svibnju na trinaestom po redu natječaju na koji su se bila javila dva kupca. Tvrtka Energetski inženjering je ponudila više i to 4,5 milijuna kuna, pa je s njom potpisan ugovor. Kako su najavili vlasnici tvrtke, objekti Papuka oštećeni u ratu trebali su se obnoviti a u njima bi se nastavila drvna proizvodnja. Od ostataka drva proizvodila bi se električna energija. Najavljeno je i zapošljavanje nekoliko stotina radnika. - Od kupnje smo odustali jer nismo uspjeli osigurati dovoljne količine drvne mase. Samo u energanu treba se uložiti 17 milijuna eura a u takvu investiciju se ne ide bez čvrstih uvjerenja da ćemo se moći snabdjeti s dovoljno drveta. Mi jesmo razgovarali s Hrvatskim šumama ali, to je državna firma i želimo garancije za naš projekt i od nadležnih ministarstava. Nažalost, oni su načelno 'za' sve investicije a, kada se treba konkretno dogovoriti onda je to nemoguće – rekao je Miroslav Pavelić, direktor Energetskog inženjeringa.

Novi natječaj u tvrtki Fedinand d.o.o., koja je u svibnju također željela kupiti Papuk ali je odbijena zbog nešto manje ponuđenog novca, dočekan je s negodovanjem. - Kad smo čuli da je prodaja propala, poslali smo pismo namjere kojim smo izrazili spremnost odmah kupiti Papuk za 4,5 milijuna kuna. Pravnici s kojima smo razgovarali tvrde kako je to zakonski moguće bez novog natječaja za kojeg mi smatramo da je bespotrebno formaliziranje kojim gubimo vrijeme. Zato je pitanje da li ćemo se na njega javiti – kazao je Ivan Nemec, direktor tvrtke Ferdinand.
Stečajni upravitelj Tadija Akalović, međutim, tvrdi kako je novi natječaj bilo nužno raspisati. - Ja ne kočim investicije kako neki govore nego jednostavno, postoji stečajni zakon po kojemu odluku o prodaji neposrednom pogodbom može donijeti samo Skupština vjerovnika a ne stečajni upravitelj. Prije dva dana je zasjedao odbor vjerovnika koji je također tražio da se raspiše natječaj – rekao je Akalović. Prodajna cijena Papuka je ostala ista a natječaj je otvoren 30 dana.   (vm)

ANTE GRIZELJ BAVI SE UZGOJEM NEOBIČNOG POVRĆA I VOĆA  -

JAKŠIĆ – Kada ovih dana prolazite kroz Jakšić u pravcu Vetova ispred kuće Ante Grizelja vidjet ćete bogatu ponudu voća i povrća, ali pažnju će vam svakako privući i vrlo neobično voće i povrće. Nas je iznenadio narandžasti, a usto bodljikavi plod veličine tikvica, a kraj njega natpis kivano. – Da kivano mi na svojem poljoprivrednom gospodarstvu sadimo već četiri godine. Zainteresirao sam se kada sam to vidio na internetu. Počeli smo ga saditi u suradnji s Šulogom iz Donje Bistre, ali smo se kasnije osamostalili, jer je u toj suradnji bila slaba zarada. Kivano još zovu i divlji bodljikavi krastavac i bodljikava dinja, a dolazi iz Afrike, no odlično uspijeva i kod nas. Sadi se kao presadnica u posudice, presada kasnije u pripremljenu zemlju, a obvezno uz navodnjavanja, jer traži puno vode. Evo upravo ovih dana počela je i berba i prve plodove već smo ponudili na prodaju – kaže Ante, iskusan agronom i poljoprivredni proizvođač koji ima dovoljno hrabrosti probati i nešto novo. Ima na štandu Grizeljevih i lubenica, nekoliko vrsta dinja, rajčice iz plastenika, ali i graha. No sve je ove godine malo podbacilo zbog suše i prejakog sunca, a da nije bilo navodnjavanja i dio pod plastenikom, bilo bi još upola manje.

- Kivano je prava energetska bomba puna vitamina koji podižu imunitet i snagu organizma. Već nekoliko godina jedemo kivano i pijemo svježe pripremljeni sok od kivana, a da djeluje vidimo po unuci koja je prije često koristila antibiotike, a posljednje dvije godine više ne. Malo je neobičan i nema još velike navike korištenja kivana, no upravo ta njegova korist koju daje organizmu je njegova prednost i ljudi će ga prihvatiti. Ja sam dalje posao oko kivana prepustio zetu i kćerki, jer tu ima puno posla a oni znaju više oko marketinga i prodaje – kaže Ante dok nam reže kriške upravo ubranog zrelog kivana. Teško se odlučujemo oko okusa, vuče i na dinju i bananu i na ananas, dobro osvježava. Malo nas zbunjuju velike koštice kao kod krastavaca, ali jestive su i lako probavljive. Svako manje gospodarstvo može za svoje potrebe uzgojiti kivano, jer uzgoj nije jako zahtjevan. No zet Mario Pavlović, tome uzgoju polaže puno više vremena, a i sam je kroz praksu došao do nekih iskustava. – Mora ga se navodnjavati da sačuva zelenu masu lista koja čuva zelene plodove kivana od sunca da postepeno dozrijevaju, jer tamo gdje nema puno zelenog lista sunce ga prži, prisilno dozrijeva i plodovi su puno manji. Beremo ga do prvog mraza, a plodovi se mogu čuvati od 3 do 6 mjeseci. Najbolje ga plasiramo kao svježi sok na štandu na požeškom festivalu, a poslužujemo ga u samom kivanu koji izdubimo a nakon miksanja u mikseru s ledom vratimo u kivano. Na taj način je vrlo atraktivan i ljudi ga žele probati. Prava je energetska bomba i smije ga se konzumirati do dva komada dnevno – kaže Mario koji kivano nudi po 5 kuna za komad ispred kuće a sprema se i za ovogodišnji požeški festival sa kivano sokovima.

Batat kojeg zovu slatki krumpir nema nikakve veze s krumpirom

Iako je batat jedno od najhranjivijih vrsta povrća na svijetu u Hrvatskoj se komercijalno počeo uzgajati tek prije šest godina i to na Ergeli Višnjica kod Slatine. Ante Grizelj iz Jakšića ovo je povrće počeo uzgajati prije pet godina kada je saznao da je ono ujedno i lijek za njegovu bolest – dijabetes, odnosno da izvrsno regulira razinu šećera u krvi. –Ispostavilo se da je točno. Iako sam već bio na inzulinu kada sam ga počeo jesti, sada dajem manje doze, a šećer mi je u normali. Čuo sam da se jedan čovjek i izliječio. Za dijabetičare je najbolje da ga jedu sirovog. Dvije žličice izribanog batata stavi se u jedan jogurt i to je to – kaže Ante koji batat zajedno s obitelji konzumira na različite načine.

Dodaje da su u kuhinji batat zamijenili s krumpirom te da ga ljudi inače zovu slatki krumpir zbog sličnosti s tom biljkom iako on s njome nema nikakve veze. Uopće ne pripadaju istoj porodici biljaka. Batat dolazi iz botaničke porodice slakova.

-Sadi se u isto vrijeme kada i krumpir, krajem travnja i početkom svibnja, ali se razmnožava na sasvim drugačiji način. On se proizvodi iz rasade koju nabavljam na Ergeli Višnjica, a nešto rasade i sam proizvodim. Inače u toplijim krajevima se sadi kao krumpir ali kod nas se tako ne može saditi jer nema dovoljno toplih mjeseci. Proizvodnja rasade nije ni malo laka jer se moraju osigurati odgovarajući uvjeti, temperatura i vlaga. Ako želimo dobiti rasadu već poslije Nove godine batat stavljamo na sobnu temperaturu dok iz njega ne potjeruju izdanci koji se onda režu, umoče u hormon rasta te se pikiraju. Svako domaćinstvo bi za vlastite potrebe  moglo proizvesti potrebnu rasadu koja se nakon sadanje na njivi mora držati još oko mjesec dana pokrivena agril folijom dok vanjska temperatura ne bude dovoljno visoka – kaže Ante Grizelj.

Što se tiče samog uzgoja batat nije zahtjevan, a osim toga to je jedna od rijetkih poljoprivrednih kultura koja ne zahtjeva nikakvo tretiranje herbicidima i insekticidima. Uzgajivači jedino mogu imati problema zbog napada miševa koje privlači slatki okus batata.  -Da bi to izbjegli malo ranije ga sadimo, a samim time ranije ga i vadimo dok još nema najezde miševa, obično je to već krajem kolovoza ili početkom rujna. Uglavnom vađenje iz zemlje treba se obaviti do pojave prvih mrazeva – kaže Ante dodajući da se batat drugačije skladišti od krumpira. To mora biti u prostoriji koja se može dosta provjetravati te u kojoj temperatura ne smije biti ispod 10 stupnjeva. Nakon vađenja dva dana batat  mora biti na temperaturi od 30 stupnjeva Celzijevih uz relativnu vlažnost zraka od 80 posto kako bi na njemu zarasle sve rane nastale prilikom vađenja te kako ne bi trunuo. S 300 komada rasade po čemu je ova  obitelj najveći proizvođač batata u Požeštini očekuje urod od 500 do 600 kilograma. Dio će prodati na kućnom pragu i to po cijeni od 10 kuna po kilogramu što je vrlo povoljno s obzirom da se u trgovačkim centrima prodaje po 15 kuna.

Supruga Marija otkrila nam je da se batat kuha vrlo kratko, dovoljno mu je 10 do 15 minuta, a njezina obitelj posebno ga voli paniranog. –Stavljam ga gotovo u sva variva kao što su mahune, grašak i slično i to pred kraj kuhanja, a pripremam jela i samo od batata. I njegovo lišće je također ukusno. Bere se mlado lišće koje se priprema kao špinat, a znam ga nasjeckati i u krumpir salatu – objasnila je Marija Grizelj.

Batat koji je porijeklom iz Srednje Amerike je veoma bogat beta-karotenom koji mu daje karakterističnu žutu ili narančastu boju te bjelančevinama pohranjene u korijenu koje pružaju snažnu antioksidativnu zaštitu. Ima škrobast, sladak okus. Meso batata može biti od bijele preko žute do narančaste boje. Boja kore može biti bijela, žuta, narančasta, crvena ili ljubičasta. Pored toga što je velik je izvor vitamina A isto tako je dobar izvor vitamina C i E. Zahvaljujući dijetalnim vlaknima ima nizak glikemički index čime pomaže ljudima s dijabetesom da stabiliziraju razinu šećera u krvi. Gotovo da ne sadrži masti.

( v.p. i a.t.)

POŽEGA – Svi smo pratili naše rukometaše na Olimpijadi u Londonu, a posebno našeg Požežanina Marka Kopljara, koji se s Olimpijade vratio sa brončanom medaljom. Dočekali smo i njegov dolazak u Požegu, a svečani prijem za našeg olimpijca upriličio je požeški gradonačelnik Zdravko Ronko u gradskoj vijećnici.

Dočekali su ga i čestitali u ime RK Požega Rudolf Maček, Požeškog sportskog saveza Željko Mitrović i trener koji ga je trenirao u njegovim početcima Zlatko Kraker, a naravno i mnoštvo djece na ulazu koji su strpljivo čekali autogram i mogućnost fotografiranja s Markom.

- Svi smo imali snove kao djeca, ali nisam vjerovao da će mi se većina njih i ostvariti. To je neopisivo iskustvo. Bio sam uzbuđen kao malo dijete - rekao je Marko Kopljar, govoreći o svojim impresijama s Olimpijade, koji je gradonačelniku darovao jednu rukometnu loptu s kojom se igralo na Olimpijskim igrama u Londonu.

MINISTARSTVO ZDRAVLJA UKINULO KAZNU PAKRAČKOJ BOLNICI  -

PAKRAC -  Novi ravnatelj pakračke bolnice Krunoslav Kelemen ovo ljeto provodi radno pripremajući sa suradnicima reorganizaciju te ustanove. Istovremeno, Ministarstvo zdravlja ukinulo je bolnici kaznu. Podsjetimo, nakon nekoliko obavljenih nadzora u bolnici, zbog uočenih propusta, Ministarstvo je u lipnju zatražilo od Upravnog vijeća da dr. Ivana Marijanovića razriješi dužnosti ravnatelja te je kaznilo bolnicu. Nakon toga ravnatelj je sam podnio ostavku. Prije manje od mjesec dana za novog je ravnatelja izabran Krunoslav Kelemen nakon čega je ministarstvo povuklo kaznu. - Prema toj kazni trebali smo ostati bez jedan posto novca koji dobivamo iz ministarstva što bi do kraja godine iznosilo 250 tisuća kuna. To je za ovako malu bolnicu puno. Sada su nam obećali vratiti i novac za prošli mjesec koji su nam već odbili – kazao je Kelemen.

Nakon izbora, Upravno vijeće je pred novog ravnatelja postavilo dva osnovna zadatka, otkloniti nepravilnosti uočene prilikom obavljenog nadzora i kadrovski se ekipirati. Tako je u pripremi nova organizacija bolnice koja predviđa i uvođenje novog odjela palijativne skrbi. Kad bude gotov, prijedlog reorganizacije bit će poslan na usklađivanje u Ministarstvo zdravlja i HZZO. - Zbog odlaska u mirovinu ili u druge bolnice mi smo ostali bez dijela liječnika i hitno nam trebaju četiri za čije zapošljavanje sam već zatražio suglasnost Ministarstva. Nedostaju nam kirurg, anesteziolog, oftamolog i neurolog. Trebat ćemo i medicinske sestre jer unazad godinu dana nismo dobivali suglasnost za zapošljavanje a nekima je u međuvremenu istekao ugovor – dodao je Kelemen. O svim promjenama u bolnici ravnatelj Kelemen bi trebao razgovarati na sastanku u ministarstvu ovog mjeseca.

Inače, nakon preuzimanja dužnosti novi je ravnatelj predložio i izabrao svoje najbliže suradnike pa je tako dr. Nenad Pejić postao zamjenik ravnatelja, dr. Alen Dumančić pomoćnik za kvalitetu a medicinska sestra Ljerka Švajghart je imenovana pomoćnicom ravnatelja za sestrinstvo.   (vm)

NA PAKRAČKO-LIPIČKOM PODRUČJU INTENZIVNO SE ČISTE ZAPUŠTENI BUNAREVI A PREDNOST IMAJU POVRATNICI I IZBJEGLICE  -

PAKRAC / LIPIK - Već neko vrijeme Krunoslav Slivar i Vjenceslav Pigl među najtraženijima su osobama na pakračko-lipičkom području i za njihove usluge postoji lista čekanja. Oni se naime, bave rijetkim, ali sve traženijim poslom čišćenja bunara što je organizirano preko Crvenog križa. Prednost pritom imaju sela u kojima žive povratnici i izbjeglice, kao i oni bunari s kojih više ljudi nosi vodu. Nestrpljivo ih ovog ljeta očekuju i u Donjim Grahovljanima. - U selu ima pet nastanjenih kuća a u njima su sve stari ljudi. Najmlađih je nas nekoliko koji smo prešli 60 godina, nekima je i 80. Imamo dva bunara koja nisu čišćena od rata do sada, ovako stari, moramo na izvor do kojega ima kilometar hoda – požalio se Mile Prodanović.

Osim na užem području Lipika i Pakraca, Slivar i Pigl su čistili bunare u Donjoj i Gornjoj Obriježi, Prekopakri, Velikim i Malim Budićima i još nekim naseljima – U bunarima pronalazimo različitih stvari a prosto je nevjerojatno da su u njih bacali građevinski materijal nakon obnove. Valjda su pretpostavljali da se više nikada neće koristiti. Česte su i lešine uginulih životinja a u Derezi smo pronašli i dva ljudska leša o čemu smo odmah obavijestili policiju. Preuzela ih je potom ekipa pukovnika Grujića – kazao je Slivar.

Bunari u udaljenijim selima, posebno na području gdje su vođene borbe, nerijetko su spremište za razne vrste mina, granata i streljiva no, o toj opasnosti nerado se govori. - Za svaki silazak u bunar pripremamo se kao da idemo u minsko polje no, za taj smo se posao odlučili i čemu se žaliti – dodao je Slivar. Da bi se pripremilo čišćenje bunara i obavio posao potrebno je oko 3 sata pa u jednom danu Slivar i Pigl očiste dva bunara. Zanimljivo je da njihove usluge sve više traže i građani koji su imali svoje bunare a priključili su se na gradski vodovod jer se nadaju kako bi im oni u vrijeme suše i mogućih redukcija mogli dobro doći. Čišćenje bunara za povratnike, izbjeglice i one koji nemaju vodovod je besplatno a sve troškove podmiruje HCK. Građani koji žele da im se očisti bunar stoga se i trebaju javiti pakračkom Crvenom križu.     (vm)