POŽEGA - Udruga zavičajnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić“ obilježila je dan rođenja Matka Peića, hrvatskog povjesničara umjetnosti, slikara i književnika, po kojemu i sama udruga, ali i jedan lijepi gradski trg, nosi ime. Uz njegovu bistu na istoimenom trgu polaganjem vijenaca i kratkim prigodnim programom kojega su uveličali učenici požeških osnovnih škola, odana je počast ovom znamenitom Požežaninu.
Vijenac je položila predsjednica udruge Rajka Radoš, ispred Požeško-slavonske županije svečanosti je prisustvovala dr. sc. Vesna Vlašić, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti, brojni članovi udruge pisaca i slikara, učenici i učitelji nekoliko požeških osnovnih škola, te građani Požege. Kratkim govorom uspomene na Matka evocirao je zamjenik predsjednika i pjesnik Ivan Abibović. On je istakao da je Matko nedaleko od ovoga mjesta i rođen, njegova bista upravo gleda u smjeru njegove rodne kuće, njegove škole u kojoj se školovao i u pravcu požeškog glavnog trga. Rođen je u obitelji gradskog fijakeriste, što je učenicima manjih razreda, usporedio s današnjim taksistima. Matkov otac je imao konje i fijaker, te je on odrastao u tom okruženju.
Na slikara Matka, ujedno svog profesora na akademiji prisjetio se i akademski slikar Ninoslav Pirović, danas nastavnik likovnog odgoja u OŠ Julija Kempfa, koji ga je također opisao iz svog sjećanja studentskih dana. Prisjetio se riječi prof. Matka, da se ne slikaju oči, nego se slika pogled, da pisac kao i slikar ne slikaju onako kako bi trebalo, nego kako se mora slikati.
Bistu na istoimenom trgu napravila je akademska kiparica Tatjana Kostanjević, njegova studentica, koja ga je predstavila, onako kakav je Matko Peić bio u njenom sjećanju, s šeširom, zagrnutim kragnom, pogleda naprijed, uvijek spreman za svoja putovanja.
Ovaj veliki hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik, rođen je u Požegi 10. veljače 1923. godine. Pisao je eseje, feljtone i putopise te likovne monografije. Putujući Hrvatskom od Istre do Baranje, od Jadrana do Dunava, Peić je autentično, neponovljivim rukopisom "portretirao" sve Hrvatske regije jakim crtežima i jarkim bojama, što ih je moglo zapaziti samo slikarsko oko, a riječju izraziti samo pjesničko pero. Umro je u Zagrebu 1999. godine, a u rodnoj Požegi, uz bistu i trg koji nose njegovo ime, postavljena mu je spomen ploča u Ulici Antuna Kanižlića na broju 14.
Tekst/foto: Vladimir Protić
