Prikazujem sadržaj po oznakama: drenovac

STARI ĆOSIĆEV MLIN U DRENOVCU USKORO MALA HIDROCENTRALA -

 DRENOVAC – Stari mlin u Drenovcu, svima poznatiji kao Ćosićev mlin, zapravo je izgrađen 1889. a vlasnik mu je bio Karlo Stehno. Kako je vlasnik stradao u nesreći na radu u samom mlinu, njegova supruga se udaje za prvog Ćosića i tako mlin dobiva ime i nove generacije. Prije desetak godina Ljiljana Šoch, koja još uvijek radi u Njemačkoj kupuje, sada već pomalo devastiran mlin koji više ne radi niti meljavu žitarica, te planira tu napraviti nešto kada dođe u mirovinu. Prije tri godine, sada već umirovljenica i trajno se naseljava u drenovački mlin sa svojim životnim partnerom Ivom Ložnarom. Planovi su veliki i brojni, a jedan od prvih je ekološka poljoprivreda i proizvodnja struje. Mlin više ne radi i teško bi ga bilo obnoviti, iako je postrojenje očuvano gotovo u cjelini, a Ljiljana planira samo meljavu žitarica na vodenički kamen, meljavu samo cjelovitog zrna i proizvodnju integralnog brašna.

 - Ja sam rođena u mlinu i odrasla u mlinu koji se nalazi uzvodno od ovog mlina u Ratkovici, a uvijek sam željela živjeti u mlinu, ali i baviti se upravo ovim što danas radim, ekološkom poljoprivredom i proizvodnjom zdrave hrane. Ovdje u staroj sušari nadogradili smo objekt gdje smo napravili eko savjetodavni i edukacijski centar. Trenutno u ekološkom uzgoju imam veliki povrtnjak sa svime što treba jednom velikom gospodarstvu i 4 ha soje u ekološkom uzgoju. Tu smo se jako naradili, jer nisam znala da je do toliko naporno, jer smo sav korov i travu iz soje uklonili ručno, motikom – priča Ljiljana koja je dugo godina radila u Njemačkoj, čak dva posla, jer je radila i privatno kao prevoditeljica i ovlašteni sudski tumač, a svu svoju zaradu uložila je u ovaj projekt.

 - Pokušali smo zadržati sve one elemente u mlinu koji su naslijeđeni. Mlin je radio do Domovinskog rata kada je prestao s radom. Odlučili smo da mlin vratimo u prijašnje stanje, a ekonomski njegova prava funkcija prerada žitarica se neće u potpunosti obnoviti. Kada turbina bude u funkciji pokrenut ćemo dva kamena za meljavu cjelovitog zrna. Sada smo krenuli u obnovu proizvodnje obnovljive energije, jer mlin je za svoje potrebe imao struju. Već smo ušli u investiciju i ove godine smo na natječaju Fonda za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije dobili 700 tisuća kuna poticaja. Sada još čekam odobrenje kredita da možemo nabaviti kompletnu opremu i završiti investiciju. Polovina radova već je napravljena, a trebamo još oko 1,5 milijuna kuna za dovršenje. Instalira se nova turbina Centra za kompetenciju iz Varaždina s kojima sam i radila cijeli projekt i Sever generator. Snaga će biti maksimalna od 110 KW, a zbog oscilacije protoka vode godišnja proizvodnja je planirana od 680 tisuća KW. Ugovor imamo o isporuci struje i očekujemo još koncesiju za vodu – ističe Ljiljana, koja želi na ovom imanju postaviti apsolutnu održivost. Želi podići jedno pravo seljačko imanje sa životinjama i ekološki održivom poljoprivredom, na koje će moći dolaziti i djeca sa školom u prirodi, ekolozi i ekološki proizvođači na razne edukacije, a želi postići da se cijelo imanje samo održava, financira i ekološki prehranjuje.

- Ta ideja ekologije i ekološke proizvodnje sama će smanjivati i količinu otpada. Ja sam sada za ručak gulila mrkvu, krumpir, a te ostatke pojedu kokoši. Imam u vrtu i kompostnjak i prostor za gliste koje mi proizvode humus, koji stavljam nazad u povrtnjak. U planu nam je u svrhu turizma ovdje urediti i nešto ležajeva, a posebno u glavnom stanu mlina koji je i onda kad je građen, građen otmjeno. Mlinari su kao dio društva tadašnjeg uvijek bili imućni, a danas se to može preurediti u desetak soba – navodi Ljiljana koja je iznad edukativnog centra već postavila veliku izložbenu dvoranu sa starim namještajem i izložbom slika koja već privlači posjetitelje.

- Žao mi je da to sve propadne, čovjek želi da nešto održi. Mlin je građen za vrijeme austrougarske, a takvih mlinova ja sam viđala puno u Njemačkoj. Na svim strojevima u mlinu još su originalne tvorničke pločice proizvođača iz Budimpešte. Ovdje će se kasnije i zaposliti nekoliko ljudi, na održavanju i samoj proizvodnji, no sve bi to brže krenulo kad bi banke i birokracija to brže rješavale, a time i zapošljavanje – dodaje Ljiljana koja je aktivna i u pokretu za očuvanje prirodnosti rijeka i bori se protiv kanaliziranja rijeka. Smatra da bi one trebale ostati onakve kakve su nekada bile i tada su činile daleko manje štete svom okolišu. Upravo kanaliziranjem mi smo ubrzali rijeke, a djelovanjem u prirodi doveli do toga da se vode više prirodno ne zadržavaju u okolišu nego sjure u vodene tokove koji onda nabujaju iznad svih granica i čine štetu svojoj okolini.

Tekst/foto: Vladimir Protić

BIG JUMP U RIJEKU ORLJAVU KOD DRENOVCA -

 DRENOVAC – Big Jump europski pokret za spas rijeka u koritima kakva su nekada bila, protiv kanalizacije riječnih korita, ove godine imao je svoj odjek i u Požeštini. Za spas korita i toka rijeke Orljave skakalo se u Drenovačkom nekadašnjem mlinu, poznatom kao Mlin Ćosić. Okupilo se tamo 20-tak sudionika koji su skokom u na tom mjestu i dosta brzom Orljavom, ali onom Orljavom koja vijuga, pravi meandre, priređuje prave plaže za kupače. Takvu Orljavu žele za sebe i stanovnici Drenovca, koji su također poduprli ovu akciju, posebno nakon velikih poplava prošle godine, što oni koji žive na Orljavi ne pamte, a sve pripisuju kanalizaciji toka rijeke koja je pri tome dobila ubrzanje i kod visokih voda razorno djeluje na svoje obale.

 - Organizatori ovog Big Jumpa su mladi ljudi iz Njemačke, koji su već davno uvidjeli posljedice kanalizacije europskih rijeka. Prihvatili smo Danijel Grčević iz Ciglenika i ja da ovdje i u Lužanima organiziramo skok u Orljavu za spas rijeke. Orljava je djelomično uništena, a u ovom dijelu još je prirodna. Vidjeli smo projekte koji i na ovom dijelu predviđaju regulaciju. Na taj način ovo prirodno okruženje će se uništiti, a povećava se opasnost s visokim vodama. Može se regulirati, ali pametnim projektom. Ne želimo kanal, nego regulaciju koja ostavlja što veću prirodnost rijeci – kaže Vlado Čavar iz Slav. Broda koji je pozvao sve da se nakon skoka kod Drenovca pridruže skoku kod Lužana.

 Skoku su se pridružili i današnji vlasnici Mlina Ćosić koji pokušavaju revitalizirati mlin, organizirati meljavu cjelovitog zrna žitarica, organizirati ekološku poljoprivrednu proizvodnju, već su uredili u starom mlinu i ekološki savjetodavni centar, izložbenu dvoranu a trenutno su u gradnji hidrocentrale snage 100 KW h.

– Rijeka je rijeka a kanal je kanal i što ljudi neshvaćaju, oni žele kanalizirati rijeku, a to se ne može. Stvaraju veliko ubrzanje, stvaraju veliku količinu vode koja protekne brzo i to nama pravi probleme. Zbog asfaltiranja, povećanja naselja, zbog sječe šuma vode nemaju prirodnog zadržavanja. U europskim zemljama su također regulirali rijeke, ali sada rade denaturalizaciju svojih rijeka. Stvaraju prirodno vijuganje, prirodne retencije, pletu drvene plotove, skreću i usporavaju vodene tokove. To bi i kod nas dobro došlo na svim potocima, što bi smanjilo brzinu vode, i količinu mulja koju rijeka nosi. Ja sam rođena na Orljavi, i to dobro poznajem – kaže Ljiljana Šoch koja je sa suprugom kupila ovaj mlin još 2003., a nakon dugogodišnjeg rada u Njemačkoj, vratila se i živi posljednje tri godine u mlinu. Mlin je sagrađen 1879. godine, meljavu žitarica radio sve do Domovinskog rata kada je eksplozivom razorena brana i mlin ostao bez pogona.

Tekst/foto: Vladimir Protić

VRAĆANJE TRADICIJE - 4. POKLADNO JAHANJE ŽUPE BUČJE -

 BUČJE / DRENOVAC – Staru tradiciju jahanja svojih žerava, lipicanaca o ostalih pasmina konja koji su uzgajani u ovim šokačkim i graničarskim krajevima za poklade kroz sela vratili su prije četiri godine, zahvaljujući članovima konjičkog kluba iz Pleternice, ali i vrijednim uzgajivačima konja iz Požeštine, kojih je sve više. Tradicija je to koja se pamti od turskih vremena, kada su ovi krajevi bili graničarsko obrambeni krajevi Europe i kada su muški stanovnici bili graničari, uvijek spremni uzeti oružje, svoje konje i krenuti u obranu.

Kako povorka uvijek kreće iz drugog mjesta, ove godine ona je krenula iz Brodskog Drenovca, sa imanja OPG Franje Kovačević nakon blagoslova, a kroz selo dugo nekoliko kilometara uputila se prema Bučju i Zagrađu gdje je nakon dolaska uslijedila svečana večera za sve jahače i sudionike koji su putovali iza jahača u svečano okićenim kočijama.

– Ovu dugu tradiciju pokladnog jahanja mi smo obnovili nakon četiri godine. Ponosni smo na tu tradiciju i vratili smo ono što su naši stari živjeli. Mi želimo našoj djeci i unučadima pokazati kako se bogati živjelo u ovim prostorima. S nama su svi prijatelji iz Slavonije i kontinentalnog dijela Hrvatske, a ponosan sam što imamo i prijatelje iz Dalmacije, saborskog zastupnika i gradonačelnika Benkovca, Branka Kutiju, ali i članove Klape Šufit koji su nam došli zapjevati. Ja jašem na svome konju, službenog naziva Napolitano Toplica, ali mi u Slavoniji imamo za konja svoje narodno ime, tako ja jašem na Sokolu, a u štali još imam i njegovog brata Bećara, kobilu od 8 godina Zoru i malo ždrijebe Beba. Tradicija konjogojstva kod nas neće izumrijeti i ja sam ponosan što moji sinovi obožavaju konje, ali i moji unuci već mi pomažu čistiti štalu i vole zajahati. Uskoro će i oni biti jahači i pokladni jahači – istakao je požeško-slavonski župan koji je sa saborskim zastupnikom Franjom Lucićem i bivšim županom Marijanom Aladrovićem bio na čelu kolone. Prva postaja za okrjepu jahača bila je upravo u roditeljskoj kući Aladrovića, gdje su svi jahači i kočije dočekane u prostranom dvorištu i počašćeni, rakijom i suhomesnatim delicijama, a na kraju vinom i kolačima. Uz pjesmu jahača ovdje su svoje uspješnice otpjevali i klapa Šufit.

 Nije rijetko već vidjeti i žene kao pokladne jahače, posebno mlade pripadnice koje dolaze iz konjogojskih obitelji, koje se vole u slavonskoj rekli pokazati na konju, no rijetka je prilika vidjeti i jednu gradonačelnicu na konju. Pleternička gradonačelnica Antonija Jozić već drugi puta učestvuje kao pokladni jahač u manifestaciji. – Štujem ovu tradiciju i grad Pleternica podržava vraćanje ove tradicije, jer to je i jedina manifestacija ovog tipa u našoj županiji. Svi ovi brojni učesnici pokazuju da mi do svojih običaja i tradicije držimo. Ja jašem pastuha Agu iz Županje – rekla je gradonačelnica Jozić.

 Jedan sudionik od prvog jahanja je i Ivica Ribičić iz Grabarja, koji obvezno sudjeluje sa svojim konjima na svakoj konjogojskoj manifestaciji. Sa njim je ove godine po prvi puta jahao i ponos svakog oca, sin Mihael, koji također ide očevim stopama i neobično voli konje. – Jašemo na kobilama, na dvije ponosne dorke, majku i kćer, uzgojene na našem obiteljskom imanju. Nas dva ponosna jahača volimo sve običaje na kojima se učestvuje s konjima, svaki slobodan trenutak provodimo s konjima i vrlo često jašemo – kaže Ribičić, inače i predsjednik KUD-a Poljadija iz Grabarja.

 Kroz sela Bučje i sve do Zagrađa pokladni jahači su imali desetak postaja, na kojima ih je čekala okrjepa i pjesma domaćina, a gotovo pred svim kućama stanovnici su iznijeli ponajbolja jela i pića i dočekivali jahače i njihovu pratnju u konjskim zapregama.

Tekst/Foto: Vladimir Protić