STARI ĆOSIĆEV MLIN U DRENOVCU USKORO MALA HIDROCENTRALA -

 DRENOVAC – Stari mlin u Drenovcu, svima poznatiji kao Ćosićev mlin, zapravo je izgrađen 1889. a vlasnik mu je bio Karlo Stehno. Kako je vlasnik stradao u nesreći na radu u samom mlinu, njegova supruga se udaje za prvog Ćosića i tako mlin dobiva ime i nove generacije. Prije desetak godina Ljiljana Šoch, koja još uvijek radi u Njemačkoj kupuje, sada već pomalo devastiran mlin koji više ne radi niti meljavu žitarica, te planira tu napraviti nešto kada dođe u mirovinu. Prije tri godine, sada već umirovljenica i trajno se naseljava u drenovački mlin sa svojim životnim partnerom Ivom Ložnarom. Planovi su veliki i brojni, a jedan od prvih je ekološka poljoprivreda i proizvodnja struje. Mlin više ne radi i teško bi ga bilo obnoviti, iako je postrojenje očuvano gotovo u cjelini, a Ljiljana planira samo meljavu žitarica na vodenički kamen, meljavu samo cjelovitog zrna i proizvodnju integralnog brašna.

 - Ja sam rođena u mlinu i odrasla u mlinu koji se nalazi uzvodno od ovog mlina u Ratkovici, a uvijek sam željela živjeti u mlinu, ali i baviti se upravo ovim što danas radim, ekološkom poljoprivredom i proizvodnjom zdrave hrane. Ovdje u staroj sušari nadogradili smo objekt gdje smo napravili eko savjetodavni i edukacijski centar. Trenutno u ekološkom uzgoju imam veliki povrtnjak sa svime što treba jednom velikom gospodarstvu i 4 ha soje u ekološkom uzgoju. Tu smo se jako naradili, jer nisam znala da je do toliko naporno, jer smo sav korov i travu iz soje uklonili ručno, motikom – priča Ljiljana koja je dugo godina radila u Njemačkoj, čak dva posla, jer je radila i privatno kao prevoditeljica i ovlašteni sudski tumač, a svu svoju zaradu uložila je u ovaj projekt.

 - Pokušali smo zadržati sve one elemente u mlinu koji su naslijeđeni. Mlin je radio do Domovinskog rata kada je prestao s radom. Odlučili smo da mlin vratimo u prijašnje stanje, a ekonomski njegova prava funkcija prerada žitarica se neće u potpunosti obnoviti. Kada turbina bude u funkciji pokrenut ćemo dva kamena za meljavu cjelovitog zrna. Sada smo krenuli u obnovu proizvodnje obnovljive energije, jer mlin je za svoje potrebe imao struju. Već smo ušli u investiciju i ove godine smo na natječaju Fonda za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije dobili 700 tisuća kuna poticaja. Sada još čekam odobrenje kredita da možemo nabaviti kompletnu opremu i završiti investiciju. Polovina radova već je napravljena, a trebamo još oko 1,5 milijuna kuna za dovršenje. Instalira se nova turbina Centra za kompetenciju iz Varaždina s kojima sam i radila cijeli projekt i Sever generator. Snaga će biti maksimalna od 110 KW, a zbog oscilacije protoka vode godišnja proizvodnja je planirana od 680 tisuća KW. Ugovor imamo o isporuci struje i očekujemo još koncesiju za vodu – ističe Ljiljana, koja želi na ovom imanju postaviti apsolutnu održivost. Želi podići jedno pravo seljačko imanje sa životinjama i ekološki održivom poljoprivredom, na koje će moći dolaziti i djeca sa školom u prirodi, ekolozi i ekološki proizvođači na razne edukacije, a želi postići da se cijelo imanje samo održava, financira i ekološki prehranjuje.

- Ta ideja ekologije i ekološke proizvodnje sama će smanjivati i količinu otpada. Ja sam sada za ručak gulila mrkvu, krumpir, a te ostatke pojedu kokoši. Imam u vrtu i kompostnjak i prostor za gliste koje mi proizvode humus, koji stavljam nazad u povrtnjak. U planu nam je u svrhu turizma ovdje urediti i nešto ležajeva, a posebno u glavnom stanu mlina koji je i onda kad je građen, građen otmjeno. Mlinari su kao dio društva tadašnjeg uvijek bili imućni, a danas se to može preurediti u desetak soba – navodi Ljiljana koja je iznad edukativnog centra već postavila veliku izložbenu dvoranu sa starim namještajem i izložbom slika koja već privlači posjetitelje.

- Žao mi je da to sve propadne, čovjek želi da nešto održi. Mlin je građen za vrijeme austrougarske, a takvih mlinova ja sam viđala puno u Njemačkoj. Na svim strojevima u mlinu još su originalne tvorničke pločice proizvođača iz Budimpešte. Ovdje će se kasnije i zaposliti nekoliko ljudi, na održavanju i samoj proizvodnji, no sve bi to brže krenulo kad bi banke i birokracija to brže rješavale, a time i zapošljavanje – dodaje Ljiljana koja je aktivna i u pokretu za očuvanje prirodnosti rijeka i bori se protiv kanaliziranja rijeka. Smatra da bi one trebale ostati onakve kakve su nekada bile i tada su činile daleko manje štete svom okolišu. Upravo kanaliziranjem mi smo ubrzali rijeke, a djelovanjem u prirodi doveli do toga da se vode više prirodno ne zadržavaju u okolišu nego sjure u vodene tokove koji onda nabujaju iznad svih granica i čine štetu svojoj okolini.

Tekst/foto: Vladimir Protić