Prikazujem sadržaj po oznakama: komemoracija

27. OBLJETNICA POGIBIJE 19 BRANITELJA U BATINJANIMA I GORNJOJ OBRIJEŽI -

GORNJA OBRIJEŽ - Komemoracijom kod spomen-kapelice u Gornjoj Obriježi okupljeni su se prisjetili tragičnih događaja prije 27 godina kada je 6. listopada 1991. u zasjedi i sukobima s neprijateljem u Batinjanima i Gornjoj Obriježi poginulo 19 hrvatskih branitelja.

Uoči komemoracije u Gornjoj Obriježi izaslanstvo Grada Pakraca predvođeno predsjednikom Gradskog vijeća Grada Pakraca Miroslavom Ivančićem i Koordinacijom udruga proisteklih iz domovinskog rata Pakrac-Lipik položili su vijence na spomeniku poginulim braniteljima u Batinjanima, na spomeniku poginulim braniteljima u Velikom Banovcu i kod spomen-ploče poginulog branitelja Drage Živančeva u Gornjoj Obriježi.

Ispred spomen-kapelice u Gornjoj Obriježi vijence za 19 poginulih hrvatskih branitelja u Batinjanima i Gornjoj Obriježi danas su položili župan Požeško-slavonski Alojz Tomašević, zamjenik gradonačelnika Grada Lipika Slobodan Katunar te predsjednik Gradskog vijeća Grada Pakraca Miroslav Ivančić s predstavnicima udruga s pakračko-lipičkog područja, a nakon prigodnih govora održana je sveta misa za sve poginule branitelje Pakraca i Lipika koju je vodio obriješki župnik Oliver Kranjčić.

Tragičnih događaja iz ratne jeseni 1991. koji su prethodili i slijedili nakon stradavanja 19 branitelja prisjetio se pukovnik HV-a Božidar Lujanac, koji je tada bio zapovjednik samostalne satnije ZNG iz Badljevine, posebno naglasivši da je oslobođena Batinjanska cesta bila od iznimne važnosti za vezu i logistiku, pri čemu je sprečavanjem nadiranja agresorskog banjolučkog korpusa efektivno osujećen plan prepolavljanja Hrvatske čime su stvoreni uvjeti za uspješne akcije Hrvatske vojske „Papuk 91“ i „Otkos 1“ i „Otkos 2“. Istaknuo je i da je prošle godine zatražen postupak za posthumnu dodjelu čina generala pokojnom Stjepanu Šircu pokrenut, ali sporo se provodi radi neuredne dokumentacije. Okupljene je podsjetio i na okrugle stolove na temu zapadnoslavonskog ratišta održane ove godine, kojima je cilj bio pravo vrednovanje postignuća Hrvatske vojske i branitelja s našeg područja na području Zapadne Slavonije što bi trebalo dovesti do toga da se Pakracu dodjeli status grada heroja zapadnoslavonskog ratišta.

Okupljenima se obratio i Miroslav Ivančić zahvalivši se na najvećoj žrtvi svima koji su tada dali najveću žrtvu za našu domovinu, onima čije su vizija i optimizam dovele do ovoga što imamo danas, samostalnu i neovisnu Hrvatsku. Naglasio je da nam svima u današnje vrijeme rezigniranosti i pesimizma treba njihovog tadašnjeg optimizma posebno istaknuvši zadovoljstvo sudjelovanjem na komemoraciji učenika lipičke osnovne škole, jer su oni jedno od onih koji trebaju i moraju nastaviti širiti istinu o domovinskom ratu.

U ime gradonačelnika i svoje osobno okupljene je pozdravio i lipički dogradonačelnik Slobodan Katunar istaknuvši da je pitanje što bi danas od Hrvatske bilo da nije bilo naših branitelja kojima danas odajemo počast. Njihova žrtva i žrtva 127 poginulih branitelja s našeg područja ključna je bila u obrani od srbočetničke agresije. Zahvalio se palim braniteljima na njihovoj žrtvi i viziji domovine, svima koji su došli iskazati počast našim dečkima, kao i profesorima koji su doveli djecu da vide i čuju istinu o tadašnjim događanjima u domovinskom ratu.

Župan Alojz Tomašević u svom je obraćanju istaknuo kako danas obilježavamo žrtvu života i žrtvu prijatelja, koji toga trenutka nisu brinuli za sebe jer su znali da je ovo prostor koji mora biti obranjen. Iako više nisu među nama, živi su duhom, u našem sjećanju i moraju ostati živi i biti upisani u sve dokumente i stranice povijesti moderne Hrvatske domovine. Prisjetio se i jedne od najhumanijih akcija u Domovinskom ratu, akcije izvlačenja ranjenika iz pakračke bolnice, s prve crte bojišta, pri čemu hrvatski branitelji nisu pravili razlike među njima po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, što je govorilo o veličini duha hrvatskog vojnika. Istaknuo je kako mu je drago da se radi na tome da Zapadna Slavonija dobije pravo vrednovanje u okviru Domovinskog rata te se Pakrac svakako zaslužuje zvati gradom herojem.

Tekst/foto: compas.com.hr

POŽEGA - U prostoru požeškog Obrtničkog doma danas je održana komemoracija za Martinu Tokić (rođ. Franić), koja je u petak, 09. veljače 2018. preminula u 42. godini života nakon duge i teške bolesti.

Martina je dugi niz godina igrala je za ŽRK Zvečevo u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi. Bila je najbolja sportašica grada Požege 1991. godine, a šest sezona igrala je za najbolji hrvatski ženski rukometni klub RK Podravku iz Koprivnice. Bila je i članica hrvatske ženske rukometne reprezentacije. Pri kraju igračke karijere vratila se u Požegu gdje je odigrala još nekoliko sezona za ŽRK Kutjevački podrum i ŽRK Požegu. Povratkom u Požegu vodila je školu rukometa za najmlađe igračice. Po završetku igračke karijere dugi niz godina igrala je rekreativno odbojku za ekipu Požege u Ženskoj odbojkaškoj ligi Požega. U Požeškom sportskom savezu bila je zaposlena je od 01. 04. 2006.

Na današnjoj komemoraciji uz obitelj nazočni su bili brojni sportaši i sportski djelatnici, Martinine suigračice i prijatelji. Posljednje riječi zahvale na svemu što je doprinijela požeškom sportu i Požegi uputili su potpredsjednik Požeškog sportskog saveza dr. Vlado Drkulec te Branimir Šćulac, tadašnji predsjednik ŽRK Zvečevo kluba kod kojeg je Martina učinila svoje prve rukometne korake.

Sahrana je u danas u 15 sati na požeškom groblju Krista Kralja.

Tekst/foto: RVA

POŽEGA - Na požeškom groblju sv. Ilije održana je komemoracija povodom 25. godišnjice smrti Ante Božića. Na komemoraciji su nazočili članovi GO HDZ-a Požege, ŽO HDZ Požeško-slavonske županije, članovi Udruga branitelja proisteklih iz Domovinskog rata, prijatelji i članovi obitelji prerano umrlog Antuna Božića. Oni su uz grob položili cvijeće, vijence i zapalili svijeće sjećajući se Antuna Božića, prvog predsjednika tada jedinstvenog HDZ-a za općinu Požega, kasnije preimenovanog u Županijski odbor HDZ-a, a gradovi i općine dobili su svoje organizacije HDZ-a.

Nakon 25 godina obitelji je još uvijek jednako teško, posebno sestri Mariji Bajt, koja je također u to vrijeme aktivno radila na stvaranju samostalne i neovisne države Hrvatske, no znajući da žrtva Antuna Božića nije bila uzaludna i da nije zaboravljena, lakše se prepušta tugovanju za članom svoje obitelji.

Požeško-slavonski župan, suborac Antuna Božića i suvremenik dana stvaranja Hrvatske je istakao: - Bio je velik čovjek, velikan hrvatske misli, velikan naših prostora i da ga nije prerana smrt odnijela, siguran sam da bi danas bio jedan od vodećih ljudi hrvatske politike. Utemeljitelj i prvi predsjednik HDZ-a i čovjek koji zavređuje i više spomena nego što mu pružamo. Privatno je bio izvrstan čovjek. Imao je toliko veliku dušu, prijateljsku, za sve ljude je imao vremena, možda nekada čak i previše. Gorio je i živio upravo za Hrvatsku, jasno, njegova obitelj mu je usadila tu klicu ljubavi za domovinu, i umro je za Hrvatsku.

Povodom obljetnice smrti uz grob Antuna Božića molitvu je vodio pater Zlatko Papac.

Kratku komemoraciju i molitvu svi sudionici održali su kod groba Mate Novačića, predsjednika općine Slav. Požega iz vremena hrvatskog proljeća. Mato Novačić je i u slobodnoj hrvatskoj obavljao dužnosti u gradskoj upravi, sada Grada Požege.

Tekst/foto: Vladimir Protić

PLETERNICA – U Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Pleternica održana je komemoracija povodom smrti dipl. ing. agronomije Marka Baričevića, saborskog zastupnika u miru. Rođen 8. srpnja 1947. godine, preminuo 24. prosinca 2015.

- Ugledao si svjetlo dana u svom pitomom mjestu Sesvete, u srcu prkosne i ponosne, a nama tako drage Slavonije. Bilo je to vrijeme bijede i neimaštine, ali i vrijeme bogatstva u vidu brojnosti dječjih usta, cike i vriske po blatnjavim sokacima i prašnjavim puteljcima. Vrijeme neumitno teče, u tebi se rađaju snovi i uviđaš ga kruh sa sedam kora održava sve na životu, ali da moraju slijediti novi iskoraci kako bi se uskladile želje i mogućnosti – istakao je u komemorativnom govoru Ivan Gregurić, ispred Društva agronoma.

Marko 1964. upisuje Gimnaziju u Požegi, a nakon završetka upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu. – Bilo je to ispunjenje dječačkih snova. Usvajanjem znanja iz suvremene poljoprivredne znanosti sve više osjećao svoj na svome i sam sebe uvjeravao da je to ono za što se treba žrtvovati. Po prirodi vedar, komunikativan i druželjubiv uvijek je u svome okruženju stvarao atmosferu opuštenosti, mladenačke tolerancije, uzajamnog poštovanja i pravednosti. Nakon završetka studija želja je bila vratiti se u rodni kraj, kao agronom i početi raditi kao mladi stručnjak – ističe Gregurić na komemoraciji, te dodaje kako se Marko odmah zapošljava u kombinatu Kutjevu, gdje se vrlo brzo afirmira i postaje rukovoditelj, a preko dva desetljeća vodi Kooperaciju Pleternica.

- Svojim kratkim dosjetkama uvijek je u društvu stvarao pozitivnu atmosferu i posebno je bio sretan kada je mogao povezivati ljude i poticati ih da se druže i surađuju. Izuzetno je velik, također njegov doprinos u održavanju glazbenih manifestacija, a posebno festivala Zlatne žice Slavonije, a obnašao je i dužnost tajnika Društva agronoma. Marko, posebno ćeš nedostajati nama, tvojim kolegama iz Gimnazije, jer si godišnjice do sada ti organizirao. Toliko si silno želio proslaviti 50-tu godišnjicu mature i samo ti je nedostajalo nekoliko mjeseci, ali igra zle sudbine prekinula je nit koja razdvaja život od smrti – istakao je Gregurić u posljednjem pozdravu Marku Baričeviću na komemoraciji.

Od Marka Baričevića, kolege iz sabora, na komemoraciji se oprostio i Franjo Lucić, saborski zastupnik. - Bio si lirska duša koja je svoje nadahnuće crpila korijenjem duboko uraslim u crnicu sesvetačkog polja, ritove uz Vrbovu, ognjišta predaka, a čiji obzori nisu bili zaklonjeni planinama koje okružuju tvoj zavičaj nego su sezali mnogo mnogo dalje. Sezali su tvoji obzori tamo gdje si stjecao obrazovanje, prijatelje znance. Sezali su tamo gdje događaji nisu prolazili pored tebe, nego si uvijek nastojao i bio njihovim sudionikom.

U Zagrebu nisi stjecao samo obrazovanje agronoma, nego si bio aktivnim sudionikom studentskih događaja tadašnjeg vremena kada nisi ustuknuo niti pred represijom sustava. Vrativši se u Pleternicu, odnosno svoje Sesvete, bio si sudionikom svih događaja u gospodarskom i društvenom životu sredine. Svojim radom u kooperaciji, NK Slaviji, Konjičkom klubu, Cvjetićima glazbe, Zlatnim žicama, Agronomskom društvu, Hrvatskom saboru te mnogim drugim organizacijama i udrugama, ostavljao si uvijek svoj veliki doprinos. Ovdje moram naglasiti upravo 'svoj' jer Marko je baš takav i bio. Bio je svoj u djelovanju, odijevanju i ponašanju.

A tek kako si volio tamburaše. Kako si bio sretan kad je Stanka snimao spot baš u tvojim Sesvetama, na tvom imanju kada nas je povezivao stih "Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra" svjesne da te formule nema, svjesne da se uspomene ne mogu obračunati nego samo živjeti – istakao je Lucić na komemoraciji.

U knjigu žalosti koja je izložena u Hrvatskoj knjižnici Pleternica upisali su se prijatelji, suradnici i rodbina.

Tekst/foto: Vladimir Protić

Sjenke istine; U povodu istupa gospodina Dragana Franića predsjednika požeškog ogranka Udruge ratnih veterana „Hrvatski domobran“ -

 Prigodom nedavne komemoracije u povodu obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima uz spomenik žrtvama zarobljeničkog logora u Požegi, gospodin Dragan Franić propustio je spomenuti nekoliko važnih činjenica i okolnosti vezanih uz problem o kojemu je govorio. Podržavam njegovanje sjećanja djece i članova obitelji na stradanje svojih najmilijih. Kao čovjek i građanin, žalostan sam što su mnogi ljudi tijekom prošlosti izgubili život zbog svojih uvjerenja, a razočaran sam što mnogi krivci nisu procesuirani. Ovo se posebno odnosi na žrtve antifašističke osvete nad poraženim vojnicima i civilnim osobama neposredno nakon završetaka Drugog svjetskog rata. Kao povjesničar dužan sam njegovati znanstvene standarde u analizi problema kojima se profesionalno bavim. Smatram da nije moguće govoriti o osveti i zločinima, koje su izvršili pojedini pripadnici i skupine vojnika pobjedničke Jugoslavenske armije nad dijelom poraženih vojnih snaga, a da pri tome izgubimo iz vida kontekst i uzroke koji su doveli do stradanja. Dragan Franić je zanemario važnu činjenicu da su mnogi pripadnici oružanih snaga NDH, ponajviše ustaše, na ovaj ili onaj način, odveli u smrt približno 300 tisuća civila, a od toga samo u jasenovačkom sustavu logora do sada utvrđenih 83.145 osoba (39.570 muškaraca, 23.474 žene i 20.101 dijete). Dakako, dopuštam minimalna odstupanja od ovih brojki. Važno je istaknuti da su se svi pripadnici oružanih snaga NDH, ali to ne znači da su svi bili zločinci, cijeli rat borili na strani nacističke Njemačke za tvorevinu koja je na temelju svojih zakona provela genocid nad Srbima, holokaust nad Židovima i porajmos nad Romima te masovni teror nad Hrvatima demokratske orijentacije. Teror ustaških vlasti nad civilnim stanovništvom trajao je pune četiri godine. Dragan Franić propustio je spomenuti da su pripadnici oružanih snaga NDH zajedno s četnicima i drugim kolaboracionističkim snagama pružali oružani otpor vojnicima Jugoslavenske armije sedam dana nakon kapitulacije nacističke Njemačke i završetka Drugog svjetskog rata u Europi. Ranijom naredbom Josipa Broza Tita vojnicima NDH i četnicima, koji nisu počinili zločine, omogućeno da se priključe Narodno-oslobodilačkoj vojsci i partizanskim odredima Jugoslavije. Mnogi domobrani i četnici, ali i manji broj ustaša, iskoristili su ovu mogućnost i nakon završetka rata vratili se svojim kućama kao pobjednici. U redovima oružanih snaga NDH je sasvim sigurno bilo i ljudi koji nisu odobravali zločine svoje vlasti i suboraca, a vodila ih je ideja o stvaranju samostalne Hrvatske.

 Govornik nije spomenuo da je poražene vojnike zadesila slična tragedija i u drugim dijelovima Europe. U 1600 francuskih i američkih savezničkih logora na močvarnom području rijeke Rajne, pod vedrim nebom bez ikakve zdravstvene skrbi, stradavalo je oko pet milijuna njemačkih zarobljenika, a umrlo ih je više od milijun. O ovim problemima pisao je kanadski publicist James Bacque u svojoj knjizi Planirana smrt (Miro Simčič, Tito bez maske, str. 298.). U svibnju 1945. francuski vojnici ubili su nešto manje od 45 tisuća Alžiraca, a bez suda ubijeno je i najmanje 10 tisuća francuskih kolaboracionista. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u vrijeme demo-kratskog predsjednika Eduarda Beneša, na području Čehoslovačke smrtno je stradalo 230 tisuća građana njemačke narodnosti. Sjetimo se masovnog stradavanja njemačkih civila tijekom vojno neopravdanih savezničkih bombardiranja njemačkih gradova te stradavanja japanskih civila nakon bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki. Povjesničari moraju lokalne i nacionalne probleme analizirati u kontekstu globalnih procesa. Ipak, treba naglasiti da su pripadnici antifašističke koalicije svojom borbom porazili najveće zlo u povijesti čovječanstva, a to je fašizam i nacizam. U antifašističkoj borbi mnogi Hrvati imali su značajnu ulogu, a Josip Broz Tito našao se u svibnju 1945. na čelu četvrte antifašističke vojne sile u svijetu.

U proljeće 1945. godine većina Hrvata našla na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu, a o ulozi hrvatskog naroda i drugih naroda Jugoslavije u antifašističkoj borbi svjedoči, uz ostale materijale, i slika Josipa Broza Tita na međunarodnoj proslavi sedamdesete godišnjice iskrcavanja saveznika na Normandiji. Proslava je održana 2014. godine u nazočnosti svjetskih državnika poput Baracka Obame, Vladimira Putina, kraljice Elizabete II., Angele Merkel i drugih.

Dragan Franić iznio je i ovaj podatak: „Na križnim putovima od Bleiburga, pa do rumunjske i bugarske granice po logorima je tada stradalo oko 250 tisuća Hrvata…“ Htio bi čuti na koja znanstvena istraživanja se referirao gospodin Franić? Ovaj podatak može se usporediti samo sa lažnom tvrdnjom nekih povjesničara te dijela bivše jugoslavenske komunističke elite da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi. Gotovo svi hrvatski i strani povjesničari, osim nekih poput profesora Josipa Jurčevića i publiciste Pere Simića te nekoliko slovenskih povjesničara, smatraju da je na križnim putovima ubijeno i umrlo od iscrpljenosti oko 70 tisuća zarobljenika, većinom pripadnika poraženih vojnih snaga (ustaša, domobrana, četnika i drugih), a od toga oko 50 tisuća vojnika NDH, većinom ustaša. Mnoge žene, djeca i starci dobili su propusnice za povratak svojim kućama. Ovo ne znači da nije bilo civilnih stradanja, ali ta stradanja nisu bila masovna u odnosu na smaknuća dijela pripadnika vojnih formacija. Kako bismo odali zasluženu počast nevinima među stradalima, nužno je navoditi provjerene i pouzdane podatke. Takvim pristupom na najbolji način njegujemo kulturu sjećanja i pridonosimo savladavanju prošlosti te komemoriramo žrtve. Brojka od oko 70 tisuća stradalih dovoljno je velika i zastrašujuća te je nije potrebno uvećavati jer i svaka pojedinačna žrtva zaslužuje naše suosjećanje i pažnju.

Svim članovima obitelji čiji su očevi i braća ubijeni u zarobljeničkom logoru u Požegi 1945. izražavam najiskreniju sućut. Nadam se da se zločin nikada neće ponoviti. Više puta sam na nekoliko minuta zastao ispred spomenika i u molitvi odao počast stradalima, iako se ne mogu u potpunosti složiti s riječima koje su tamo uklesane, ali o tome drugom prilikom. Gospodinu Draganu Franiću i njegovim suradnicima želim dobro zdravlje i dug život u toplini obiteljskoga okruženja. Neka im demokratska Hrvatska bude trajni izvor nadahnuća u njihovu radu na istraživanju stradanja poraženih vojnika i civilnih osoba u požeškom kraju.

 Tekst: Vinko Tadić, profesor povijesti i doktorand moderne i suvremene hrvatske povijesti Foto: arhivska fotografija (Vladimir Protić

ZA SVOJE POGINULE U 2. SVJETSKOM RATU -

 ŠKRABUTNIK – Mještani sela Šrabutnik održali su komemoraciju uz spomenik u središtu sela za 36 poginulih mještana u 2. Svjetskom ratu. Skupu su osim mještana nazočili članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista Požega i Pakrac-Lipik. Sve tri delegacije su položile vijence podno spomenika koji je podignut žrtvama koje su stradale od fašističkog terora. Spomenik je podignut poslije rata ali je u Domovinskom ratu oštećen, pa je zalaganjem mještana prije pet godina obnovljen.

 - Ponosan sam na ovu petu obljetnicu obilježavanja obnove dragog nam spomenika, kojom smo svima dali do znanja da mještani Škrabutnika vole svoj Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora. Bili smo veoma iznenađeni i žalosni kada je u Domovinskom ratu oštećen, jer on je bio i ostao naša povijest i sjećanje na naše komšije i rođake stradale u Drugom svjetskom ratu. On je definitivno postao dio našeg nacionalnog i ljudskog identiteta. Ovih 36 naših mještana dali su svoje živote sanjajući slobodu i pravdu jednaku za sve ljude. Ova je povijesna istina danas još značajnija u godini kada obilježavamo 70 godina pobjede nad fašizmom u kojoj smo eto i mi mještani malog Škrabutnika dali svoj prilog. Može li nam itko danas zamjeriti što nas ti čini neizmjerno ponosnim – istakao je Milan Radović, predsjednik Inicijativnog odbora obnavljanja spomenika nakon polaganja vijenaca i komemoracije.

 On je podsjetio da je cijela Slavonija dala obilan prilog narodnooslobodilačkoj borbi te da su borci iz Slavonije sudjelovali sudjelovali u brojnim bitkama protiv fašizma, te pri tome dali i 40 tisuća žrtava. Slavonski borci sudjelovali su i u oslobođenju Beograda, a i prvi su ušli u oslobođeni Zagreb. – A što mi antifašisti svjedočimo danas, kada cijeli svijet obilježava tu obljetnicu i pobjedu dobra nad zlom. Danomice svjedočimo grubom pokušaju revizije evidentnih povijesnih činjenica. Povijesni gubitnici u nas pod svaku cijenu se žele odmaknuti od tada počinjenih zločina prikazujući se žrtvama upravo antifašista pobjednika. Drugi svjetski rat za nas je davno završen u kojem se točno zna tko je pobjednik a tko gubitnik, tko je uzrokovao žrtve. Tu se baš ništa više ne može promijeniti. Mi želimo samo dalje živjeti ravnopravno u miru i slobodi ne osvrćući se revanšistički unazad – rekao je Radović zahvaljujući svima koji su došli na ovu svečanu obljetnicu.

Tekst/foto: Vladimir Protić

OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA  -

POŽEGA – Obilježavajući Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta Udruga antifašističkih boraca i antifašista Požega održala je komemoraciju i polaganje vijenaca na požeškom Židovskom groblju. Iako mrtvo groblje jer od 2. Svjetskog rata na ovom groblju nitko nije sahranjen, grad Požega je prije nekoliko godina u potpunosti uredio cijeli prostor i ono je danas spomenik.
- Danas u Požeštini ne živi niti jedan pripadnik židovskog naroda, a još prije 2. sv. rata u Požegi je živjelo 60 židovskih obitelji, te u okolnim mjestima. Za vrijeme rata poginulo je 112 Židova, a u samom gradu Požegi od 138 žrtava fašističkog terora 101 su bili Židovi. Progon Židova počeo je odmah nakon uspostave NDH, muškarci su slani u radni logor na isušivanje rukavca rijeke Orljave, a žene su prale željezničke vagone na požeškoj željezničkoj stanici. Židovi su raseljeni na rubne dijelove grada, a sredinom prosinca 1941. sve židovske obitelji poslane su u logore smrti iz kojih se nisu vratili. Preživio je tek jedan dvogodišnji dječak, Ivica Has, koje je spasila požeška obitelj Taborski – istakao je tajnik udruge antifašista Kazimir Simenunović.
Ivica Has danas živi u Izraelu, a Požegu je posjetio nakon uređenja Židovskog groblja. Komemoraciji su uz članove antifašiste nazočili požeški gradonačelnik Vedran Neferović i predsjednik Gradskog vijeća Nino Smolčić, zamjenik župana Miroslav Grozdanić, te predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća Požege Zdravko Dragaš. Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća članovi udruge antifašista su po starom židovskom običaju uz grobove stavili svatko po jedan kamenčić.
(AGM Kruna)

POŽEŠKI ANTIFAŠISTI ORGANIZIRALI KOMEMORACIJU  -

SLOBOŠTINA – Komemorativnim skupom u Sloboštini članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista Požega prisjetili su se 1.368 žrtava, uglavnom žena, djece i staraca koji su svoje živote tragično završili u pet bunara u Sloboštinu. Stradali civili bili su stanovnici okolnih sela i stanovništvo s područja Kozare koji su prije toga stradanja dotjerani u naš kraj. Ovu akciju likvidacije tijekom ljeta 1942. godine provele su snage okupatora potpomognute ustaškim pripadnicima.

Komemoracija je i ove godine održana na mjestu gdje su sve žrtve pokopane u masovnim grobnicama, pored i dalje srušenog spomenika. Na ta tragična zbivanja, ali i nebrigu šire zajednice da se dostojno uredi ovo mjesto gdje je stradalo toliko mnogo ljudi, podsjetila je predsjednica udruge Kata Holjevac. Prigodnu pjesmu o stradanju recitirao je tajnik udruge Kazimir Simeunović. Ovo mjesto je bilo obilježeno spomenikom žene s malim djetetom u naručju, a potpuno je uništeno u Domovinskom ratu.

Vijence su položili Udruga antifašista Požega, Udruga antifašista Pakrac-Lipik, Vijeće srpske nacionalne manjine Požeško-slavonske županije i zamjenik župana Miroslav Grozdanić. Uz članove antifašista komemoraciji su nazočili i stanovnici okolnih sela.