RAZGOVORI POVODOM: uz obilježavanje Međunarodnog Dana žena porazgovarali smo s nekoliko uspješnih žena u politici, samoupravi, gospodarstvu i kulturi -
Vesna Vlašić, dr. sc., pročelnica Odjela za društvene djelatnosti županije, predsjednica Ogranka Matice hrvatske
Obratili smo se s nekolicinom pitanja želeći napraviti jedan prilog u tjedniku Kronika i saznati da li je ženama teže doći do rukovodećeg položaja u politici, gospodarstvu, doći na rukovodeća radna mjesta. Da li je biti žena danas olakšavajuća ili otežavajuća okolnost, te koja su njihova iskustva u stvaranju karijere i usklađivanju posla, obitelji, majčinstva. Odgovorile su nam i na pitanje što bi učinile u hrvatskom društvu na poboljšanju rodne jednakosti.
Donosimo odgovore dr. sc. Vesne Vlašić, pročelnice Odjela za društvene djelatnosti Požeško-slavonske županije i predsjednice požeškog Ogranka Matice hrvatske-
Da li je ženama teže doći do rukovodećih položaja, u politici, samoupravi, gospodarstvu?
- Ovdje su nabrojeni sektori u kojima se po mom mišljenju žene nalaze u različitim položajima. Žene su npr. diskriminirane kao tražitelji posla u gospodarstvu, nešto manje u samoupravi. Isto se događa i kod napredovanja jer nose sa sobom „teret“ budućih trudnoća i majčinstva. Iako živimo u društvu koje je itekako obilježila depopulacija, još uvijek je prisutan tradicionalan pogled i percepcija društva na poslove koje bi žene trebale raditi, još postoji segregacija poslova. To je između ostaloga i razlog zašto je ženama teže doći do rukovodećih pozicija. One zapinju u tzv. 
srednjem menadžmentu gdje ih je relativno dosta no na vrhunske pozicije jako teško dolaze. Isto je i u politici, ako pogledamo i lokalnu razinu, žena na vodećim pozicijama u strankama nema. Predsjednica države, po mom mišljenju, izuzetak je koji potvrđuje pravilo.
Da li je biti žena otežavajuća ili olakšavajuća okolnost?
- Puno puta je otežavajuće zbog još uvijek tradicionalnog poimanja žene no ponekad je i olakšavajuća okolnost jer ženski instinkt i mudrost su dobitna kombinacija.
Kakva su vaša iskustva?
- Moje iskustvo, vjerujem, slično je iskustvu mnogih na rukovodećim mjestima. Trebalo mi je puno vremena na gotovo svim radnim mjestima na kojima sam radila (školstvo, pravosuđe, regionalna samouprava) da uvjerim nadležne kako sam ja najbolji izbor.
Kakva je vaša priča o uspjehu u karijeri?
- Uspjeh nije došao preko noći, rezultat je on dugotrajnog rada, permanentnog obrazovanja i truda. 20 godina već radim na rukovodećim mjestima od pomoćnice ravnatelja u Kaznionici u Požegi do pročelnice Odjela za društvene djelatnosti u Požeško-slavonskoj županiji. Moja karijera imala je uspone i padove, no ponovno sam se kao feniks vraćala. Bilo je to jako teško, nakon vrha, biti ponovno na početku i dokazivati se na sasvim drugim poslovima. S druge strane, nisam zanemarila ni svoje temeljno obrazovanje, doktorirala sam te iako to nije ključno za posao koji radim, sudjelujem na znanstvenim skupovima, objavljujem znanstvene i stručne radove, a trenutno pišem knjigu za koju očekujem kako će ugledati svjetlo dana krajem ove godine. Prisutna sam i u društvenom životu, prije dvije godine izabrana sam za predsjednicu Ogranka MH u Požegi, uspjela sam zajedno sa suradnicima organizirati s vrlo malim sredstvima niz značajnih događanja te učiniti naš Ogranak prepoznatljivim i važnim dionikom kulturnog života grada. Isto tako moram se pohvaliti, otkrila sam ne tako davno, talent za trčanje i do sad istrčala dva polumaratona (21 km), a u travnju me čeka polumaraton u Beču.
Možda bi moj recept za uspjeh u karijeri bila svestranost, komunikativnost, uvažavanje drugih kada znaju bolje i više te upornost.
Kako ste uskladili posao, obitelj, majčinstvo?
- Znate kako kažu iza svake uspješne žene, stoji žena. Tako je to bilo i kod mene, bez velike podrške moje majke i svekrve bilo bi nemoguće funkcionirati na rukovodećem radnom mjestu koje je puno puta bez radnog vremena i nosi česta izbivanja iz kuće. Naravno, tu je bilo i još uvijek je, veliko razumijevanje supruga koji je puno puta na sebe preuzeo brigu o naših troje djece. Dakle, može se uz dobru organizaciju sve! Često puta je to bio i moj moto, ništa nije nemoguće, odnosno nema toga što se ne može!
Što bi trebalo učiniti u hrvatskom društvu na poboljšanju rodne jednakosti?
- Promjena statusa žena ipak se u našem društvu osjeća, žene su prisutne u svim sferama javnog i društvenog života, posebice u znanosti no to još uvijek nije dovoljno, još je premalo žena u visokom menadžmentu. Negdje sam pročitala i čini mi se vrlo primjenjivim tzv. norveški model. Zakonodavac je u Norveškoj odredio da tvrtke koje nemaju kvotu od minimalno 40% zastupljenosti žena mogu biti raspuštene na burzi. Taj model se pokazao učinkovitim jer se zastupljenost žena povećala u kratkom roku sa 6% na 39,6%. Nasuprot „Norveškom modelu“ Vijeće Europe predložilo je dobrovoljne kvote u ravnomjernoj zastupljenosti spolova no to nije dalo valjane rezultate.
Koliko mi je poznato postoji i Nacionalna politika za ravnopravnosti spolova koja ide u pravcu osnaživanja žena te otklanjanja negativnih tradicionalnih rodnih stereotipa koji su ključni za ostvarivanje ravnopravnosti spolova. Pretpostavka je kako će ostvarivanjem ciljeva iz strateških dokumenata doći do značajnijih promjena te donijeti rodnu ravnotežu. Isto tako mi je poznato kako su se u Hrvatskoj provodili projekti koji su imali za cilj poboljšati položaj žena na tržištu rada, smatram kako takvi projekti trebaju imati kontinuitet.
Primjerice, misleći globalno, postupajući individualno, djelokrug mog znanstvenog interesa usmjeren je na istraživanje ženskog književnog izričaja. Posebno sam se bavila ženskim slavonskim pismom, književnicama koje su nepravedno zaboravljene i nastojala sam dokazati kako su, samo zato što su bile žene, usput spomenute u nizu povijesti hrvatske književnosti različitih autora te bile u sjeni svojih muških kolega književnika. Dakle, svi mi možemo na neki način pridonijeti poboljšanju rodne jednakosti.
Da li su žene u većoj mjeri žrtve nasilja, mobinga i nejednakosti?
- Kako su žene po svojoj konstituciji nježniji spol sigurno je da su statistički gledano u većem dijelu žrtve nasilja. No, kada govorimo o mobingu, sve ovisi o okruženju, ne bih rekla da je on učestaliji kod ženske populacije. Muški mobing puno je dramatičniji, ali pospimo se pepelom, postoji i ženski mobing koji nije bezazlen.
Tekst: Vladimir Protić Foto: arhivska fotografija