RAZGOVORI POVODOM: uz obilježavanje Međunarodnog Dana žena porazgovarali smo s nekoliko uspješnih žena u politici, samoupravi, gospodarstvu i kulturi -

Kornelija Sabljak, ravnateljica OŠ Julija Kempfa

Obratili smo se s nekolicinom pitanja želeći napraviti jedan prilog u tjedniku Kronika i saznati da li je ženama teže doći do rukovodećeg položaja u politici, gospodarstvu, doći na rukovodeća radna mjesta. Da li je biti žena danas olakšavajuća ili otežavajuća okolnost, te koja su njihova iskustva u stvaranju karijere i usklađivanju posla, obitelji, majčinstva. Odgovorile su nam i na pitanje što bi učinile u hrvatskom društvu na poboljšanju rodne jednakosti.

Evo što nam je odgovorila Kornelija Sabljak, ravnateljica OŠ Julija Kempfa u Požegi.

Da li je ženama teže doći do rukovodećih položaja, u politici, samoupravi, gospodarstvu?
- Promatrajući društvo oko sebe, nekako mi se čini da odgovor na to pitanje ovisi o području u kojem se žene, odnosno muškarci natječu. Trenutno, npr. u OŠ u Požegi na čelu svih škola su ravnateljice. Žene prevladavaju u školstvu i na sreću, to se preslikalo i na vodeće funkcije u školi. Ipak, ako promatramo šire, primIjetit ćemo da su muškarci češće rukovoditelji nego žene, poglavito u navedenim područjima – politici, samoupravi, gospodarstvu. Čini se da prevlast ipak imaju muškarci, posebno kada je riječ o većoj financijskoj odgovornosti i o donošenju značajnijih društvenih odluka.

Da li je biti žena danas otežavajuća ili olakšavajuća okolnost?
Biti žena u poslovnom svijetu predstavlja dodatan izazov. Naime, od vas se stalno očekuje dokazivanje vlastitih kvaliteta i sposobnosti. Izraženo je nepovjerenje prema uspjehu žena – kao da je to slučaj sreće, olakotnih okolnosti ... Nije dovoljno jednom pokazati da imaš volju, želju i prave sposobnosti za uspjeh nego ponovno to isticati i potvrđivati. Možemo, dakle, zaključiti da je ženama teže dobiti i zadržati visoku poziciju u poslovnom svijetu.

Kakva su vaša iskustva?
Moje iskustvo izuzetno je pozitivno. Volim svoj posao i on me ispunjava kao osobu te cijeli svoj dosadašnji radni vijek radim kako bih unaprijedila svoju struku i povećala kvalitetu rada. Radeći u nastavi napredovala sam u zvanje mentora na području kemije. Smatram da je moja sadašnja pozicija rezultat dugogodišnjeg truda, upornosti, učenja i rada općenito. Ne bojim se izazova niti dodatnog truda kako bih u poslu imala kvalitetu.

Kakva je vaša priča o uspjehu u karijeri?
Budući da sam po struci profesorica kemije i biologije, godinama sam predavala navedene predmete u školi. Posao učitelja za mene je jedan od najplemenitijih i najvažnijih poslova jer učitelji imaju veliku ulogu u oblikovanju budućnosti mladih ljudi. Usrećuje me rad s djecom i prenošenje znanja na mlade generacije. Moja današnja uloga ravnatelja se manifestira kroz brigu za uspjeh učenika i kvalitetu poučavanja, kreiranje vizije škole, donošenje odluka, brigu o resursima, napredovanju škole… Svoj najveći uspjeh vidim kroz zadovoljstvo učenika i učitelja, koji dolaze u školu i na posao motivirani i zadovoljni, jer u školi vlada ugodno ozračje i pozitivna klima.

Kako ste uskladili posao, obitelj, majčinstvo?
- Sve se može kad se hoće. Jednostavno rečeno, ali ponekad malo teže izvedivo. Ključno je dobro se organizirati kako bi tijekom jednog dana našli vremena i energije i za jedno i za drugo. Važno je i dopustiti si povremene neuspjehe u balansiranju između radne, obiteljske i majčinske uloge. Ne postoji najbolja ili univerzalna formula za uspješno balansiranje i nužno će se zato nekad dogoditi i da se „skrati“ vrijeme za obitelj, a nekad za kvalitetno obavljen posao ... To je stvar iskustva i svačije specifične životne situacije.

Što bi trebalo učiniti u hrvatskom društvu na poboljšanju rodne jednakosti?
- Mislim da se poboljšanje i povećanje rodne ravnopravnost u budućnosti možemo očekivati tek ukoliko svoju djecu sada naučimo da bitnih razlika između muškaraca i žena nema. Roditelji i sve odrasle osobe rodnu ravnopravnost trebali bi zastupati u svojim stavovima, ponašanjima i prihvaćanju „muških i ženskih“ obaveza i izazova jednako. Svakako prvo treba krenuti od sebe, prihvatiti i živjeti rodnu ravnopravnost, a onda će se polako događati i promjene u našoj djeci, kolegama, društvu.

Da li su žene u većoj mjeri žrtve nasilja, mobinga i nejednakosti?
- Statistike kažu da jesu, ali to su problemi kojima su izloženi i muškarci i treba ih tako i tretirati – kao rašireni opći problem. Ne bi nam trebalo biti teško pokazati solidarnost u svakom slučaju nasilja, mobinga i nejednakog tretiranja kojeg primijetimo, a i zauzeti se za ono ispravno. Primjer nejednakosti je obraćanje pozornosti na izgled kod žena, nisam do sada čula nikakve komentare na odjeću svojih muških kolega, za razliku od kolegica. Tu nije tema odjeća, nego nepoštovanje i oblik nejednakosti.

Tekst: Vladimir Protić Foto: arhivska fotografija