RAZGOVORI POVODOM: uz obilježavanje Međunarodnog Dana žena porazgovarali smo s nekoliko uspješnih žena u politici, samoupravi, gospodarstvu i kulturi

Kristina Čuljak, zamjenica predsjednika Skupštine županije Požeško-slavonske

Obratili smo se s nekolicinom pitanja želeći napraviti jedan prilog u tjedniku Kronika i saznati da li je ženama teže doći do rukovodećeg položaja u politici, gospodarstvu, doći na rukovodeća radna mjesta. Da li je biti žena danas olakšavajuća ili otežavajuća okolnost, te koja su njihova iskustva u stvaranju karijere i usklađivanju posla, obitelji, majčinstva. Odgovorile su nam i na pitanje što bi učinile u hrvatskom društvu na poboljšanju rodne jednakosti.

Evo što nam je odgovorila Kristina Čuljak, politički vrlo aktivna nekoliko godina, zamjenica predsjednika Skupštine županije Požeško-slavonske.

Da li je ženama teže doći do rukovodećih položaja, u politici, samoupravi, gospodarstvu?
- Da, žene su još uvijek u hrvatskom društvu u nezavidnom položaju, no čini mi se sve manje. Žene danas balansiraju između posla, karijere i obitelji, no smatram da to rade svjesno i bez prisile. Sama ponekad razmišljam da je nama ženama lakše opstati u društvu praveći se zaostalom i glupom. Pokažeš li na bilo koji način znanje, rad i upornost postaješ kamen spoticanja onima koji sigurna sam svojim odgojem, cijeli život jašu do apokalipse ne prežući pred ničim, koristeći se prevarama i smicalicama. Kao mlada upijala sam priču o borbi za prava žena, Parižankama koje su pokrenule revoluciju zbog gladi, ženama koje su liječile ratnike na bojištima, o Victoriji Woodhull prvoj ženi koja se kandidirala za predsjednicu SAD-a, Indiri Gandi, no kako sam odrastala taj ženski entuzijazam počeo je opadati u smislu da se jednostavno moraš prilagoditi društvu i sam birati i snositi odgovornost. Ali moram priznati da mi je izbor prve hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović vratio onaj ženski ponos sa famoznog plakata za prava žena „We can do it“, pogotovo u zadnje vrijeme.

Da li je biti žena otežavajuća ili olakšavajuća okolnost?
- Zanimljivo pitanje, žene moraju priznati da su svoje pravo na ljepši spol koristile u životu bar nekoliko puta. Ali smatram da su to samo slatke sitnice prema onome što nam pripada u društvu i definitivno u poslovnom, gospodarskom, političkom, medijskom itd. svijetu moramo raditi puno više nego muškarci da bi dokazali svoju sposobnost. Pričam iz iskustva da ne bi bilo zabune.

Kakva su vaša iskustva?
- U Zagrebu je teško biti nagrađen za ono što vam pripada, no u manjim sredinama kao što je naš mali barokni gradić Požega još je teže. Zašto između, ostalog mladi i odlaze prema Zapadu i jednom uređenijem i funkcionalnijem društvu. No, ja sam fighter i kada to doista hoću, uz težak rad i upornost preskočiti ću neke uhljebe i za više stepenica. I vjerujem u onu da privid brzo izblijedi i samo sa sposobnim čovjekom možeš graditi čvrst temelj.

Kakva je vaša priča o uspjehu u karijeri?
- Uz uspjeh uvijek ima i padova, no kako sam rekla nekada su padovi uspjeh i put do nečeg ljepšeg i boljeg. Iz radničke sam obitelji u kojoj je samo otac bio hranitelj. Rasla sam na hrvatskim tradicijskim temeljima. Uvijek sam htjela nešto dobro učiniti ljudima oko sebe, a i Hrvatskoj. Iz Vijeća mladih grada Požege, kooptirana sam u politiku. Naravno kao žena uvijek sam u politici obavljala nekakve tajničke poslove i skužila da temelji bilo kakve organizacije, stranke, tvrtke počivaju na vrijednom i odanom tajniku i po tome sam bila cijenjena i u visokoj politici. Nakon toga puno sam naučila o političkoj administraciji, marketingu, logistici i poslovanju te sam neki dan od čovjeka koga smatram sivom eminencijom ove države dobila kompliment kako su mu o meni sve najbolje pričali. Dakle, ja sam priznanje za svoj rad dobila. Danas, kao nezavisna vijećnica obnašam dužnost dopredsjednice Skupštine Požeško-slavonske županije, vlasnica sam HR News portala koji pokriva Hrvatsku i svijet. Uz kolegu bivšeg novinara Nov@ TV Nenada Hervatina širim posao na marketing i PR u tvrtci NH Media. Iako imam puno ponuda, nadam se da se neću ponovno vratiti u političke vode, no vidjeti ćemo jer politika je prava ovisnost.

Kako ste uskladili posao, obitelj, majčinstvo?
- Ja nisam udana. No, da jesam zasigurno bi mi prioritet bila obitelj za koju bi se odrekla i posla i karijere jer uzalud je novac i moje zadovoljstvo ako su ljudi oko mene nezadovoljni. Žene koje vam kažu da to usklađuju bez problema smatram da prvo lažu sebe, pa onda sve nas. Jedino ako imaju kućnu pomoćnicu ili pomoćnika. No, vremena su se promijenila i pametan muškarac danas pomaže svojoj ženi u redovnim kućanskim poslovima, na čemu mu se žena lijepo zahvali i sigurno mu je ljepše držati za ruku zadovoljnu ženu, nego sjediti dok se žena ubija od posla.

Što bi trebalo učiniti u hrvatskom društvu na poboljšanju rodne jednakosti?
- Prvenstveno ja ne priznam izraz rodna jednakost već spolna jednakost. No, mi Hrvati se naviknemo na sve što nam se stavi u uši, pa tako i na taj izraz. Dakle, za mene postoji muški i ženski spol, nikakvi rodni identiteti, kao npr. heteroseksualni, homoseksualni, biseksualni, transseksualni, transrodni itd.. Nadalje mislim da u Hrvatskoj postoje zakoni za sve pa i o tome kako se nikoga ne treba stavljati u podređeni položaj pa tako niti ženu, a niti muškarca. Najveća šteta društva su oni koji izmišljaju toplu vodu za jednostavne stvari, puno govore, a malo kažu. Smatram da na svijetu rijetko da postoji nešto u prirodnim i društvenim znanostima što već nije izmišljeno i samo se treba pametno primjenjivati. A primjena ne ovisi o nama nego o onima zbog kojih izlazimo na birališta i koji su nositelji zakonodavne i izvršne vlasti kao i institucije u njihovu resoru. Dakle, zakon treba biti jednak i za muškarce i za žene. I ja bi rado ostala žena i ne treba mi jednakost, ako to nije problem, a za moju karijeru dok imam svoje dvije ruke nitko se ne treba brinuti i moja je stvar hoću li se odlučiti za obitelji ili karijeru i to ne trebam nikom naglašavati. I mislim da je spolna jednakost najmanji problem u hrvatskom društvu. Poradite vi na gospodarstvu, zapošljavanju, čuvajte hrvatsku ljepotu, čistoću i identitet, dajte nam plaću 1000 Eur i vidjet ćete da nitko neće ni razmišljati o spolnoj-rodnoj jednakosti. No, takve stvari potenciraju udruge i političari koji se hrane novcima hrvatske sirotinje koja plaća porez državi i time opravdavaju svoje postojanje i to je sva priča o tome.

Da li su žene u većoj mjeri žrtve nasilja, mobinga i nejednakosti?
- Svakako jesu, no prilikom svakog nasilja u obitelji žene se opet vraćaju nasilniku jer su egzistencijalno nezbrinute, tako je i kod mobinga i sl. Kod nasilja u obitelji žene mole na sudovima, što je nekima nepojmljivo ali meni razumljivo, da se nasilniku izreknu zatvor jer bi svako plaćanje kazne naškodilo ne samo njemu nego i njoj i cijeloj obitelji i tu se sam događaj nasilja u obitelji zaboravlja. Posljedice nasilja nisu podređenost žena nego odgoj, alkohol i loša egzistencija.

Ja mislim da naši muškarci nisu toliko zatucani. Danas imate jako puno žena koje dobrotu svog muškarca znaju iskoristiti na negativan način. Stoga, odnos između muškarca i žene je relativna stvar, a temelji se na tome da za početak, a da ne bi bilo poslije nesporazuma, trebaju jedno drugog obavijestiti što žele jedno od drugog, tek nakon toga graditi odnos na iskrenošću, žrtvi i poštovanju. A ona žena koja mora zbog muškog „đona“ graditi karijeru na teži način neka bude uporna i radišna jer Hey girls We can do it.

Tekst: Vladimir Protić Foto: arhivska fotografija