ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE PONOVNO BILJEŽI VEĆU NEZAPOSLENOSTPOŽEGA -

Krajem listopada 2013. godine u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područnom uredu Požega registrirano je 6.937 nezaposlenih osoba. U odnosu na rujan 2013. broj nezaposlenih veći je za 4,1% ili 275 osoba, a u odnosu na listopad 2012. godine broj nezaposlenih veći je za 5,0% ili 333 osobe.

U ukupnom broju nezaposlenih žene čine 52,1% (3.616 osoba), a muškarci 47,9% (3.321 osoba)..
S obzirom na dob, osobe mlađe dobi od 15 do 29 godine čine 40,4% nezaposlenih, osobe srednje dobi od 30 do 49 godina – 38,7% te starije osobe iznad 50 godina – 20,9%.

Srednju školu ima 65% nezaposlenih

Većinu u strukturi nezaposlenih čine osobe srednjoškolskog stupnja obrazovanja – 65,3% (37,5% s trogodišnjom te 27,8% s četverogodišnjom srednjom školom). Osobe bez obrazovanja i nižeg stupnja obrazovanja čine 26,2%, a osobe višeg i visokog stupnja obrazovanja 8,5% od ukupnog broja nezaposlenih.

Nezaposlenost smanjena u Jakšiću

Registrirana nezaposlenost u gradovima i općinama Požeško-slavonske županije u listopadu ima sljedeću strukturu: Požega (2.173), Pleternica (1.108), Pakrac (776), Lipik (586), Velika (537), Kutjevo (531), Kaptol (352), Brestovac (340), Jakšić (334) i Čaglin (200). U odnosu na prethodni mjesec nezaposlenost se povećala na području svih gradova i općina, od 2,7% u Velikoj do 7,0% u Čaglinu. U usporedbi s istim mjesecom 2012. godine, evidentirana je nezaposlenost povećana u svim gradovima i općinama, osim u općini Jakšić gdje je nezaposlenost smanjena.

 Zaposlilo se 286 osoba

Ukupno je tijekom listopada 2013. iz evidencije nezaposlenih izašlo 539 osoba. Od tog broja, 286 osoba zaposleno je temeljem radnog odnosa (16,3% više nego u rujnu), 37 osoba izašlo je iz evidencije temeljem drugih poslovnih aktivnosti (zapošljavanje prema posebnim propisima, registriranje trgovačkoga društva, obrta, ugovor o djelu, itd.), a 216 osoba brisano je iz evidencije nezaposlenih.

Povećan broj korisnika novčane naknade

U listopadu 2013. godine, 1.234 nezaposlene osobe ili 17,8% od ukupnog broja nezaposlenih, koristilo je novčanu naknadu. Broj korisnika novčane naknade povećan je u odnosu na rujan 2013. godine za 6,7%, a u odnosu na listopad 2012. godine (1.589) broj korisnika je smanjen za 22,3%. Prosječno isplaćena novčana naknada iznosila je 1.606,64 kuna.

UOČI CIKLUSA 'SFUMATO' U POŽEŠKOJ KATEDRALI GOSTOVAO
ZBOR HRT-a -

POŽEGA - Majstorski ispreplećući tradiciju gregorijanskog korala sa starodalmatinskim tipom glagoljaškog pjevanja, Tomislav Fačini potpisuje recentnu inačicu glasovite marijanske himne Ave Maris Stela. Pod njegovim ravnanjem u požeškoj katedrali praizveo ju je Zbor HRT-a.
Zajedno sa skladbom 'avangardnog' Estonca Arva Paerta 'Salve Regina' još jedna je iznimna posveta bogatoj marijanskoj glazbenoj baštini u kršćanskoj kulturi. - Cijeli program uklopili smo u jedan marijanski okvir, slavljenje Djevice glazbom i to od 'Ave Maris Stella' do 'Salve Regina'. Između toga nižu se skladbe snažno naslonjene na bogatu folklornu tradiciju ili su dio folklorne poezije. Baš kao u izboru Brahmsovih zborskih pjesama romantičarski ogrnutih narodnim napjevima - podsjeća maestro Fačini.
U marijanski intoniran koncert, uklopila se i Bachova fuga na Magnificat. I ovoga puta u sjajnoj izvedbi katedralnog orguljaša i vrsnog poznavatelja baroknog repertoara Alena Kopunovića Legetina. Ističe kako se upravo ovo djelo na pravi način uklopilo u koncertni program dodatno podcrtavajući njegovu liturgijsku dimenziju.
Nakon Zbora HRT-a iz ciklusa 'Sfumato' upriličenog u Godini vjere, a uz 250. obljetnicu požeške katedrale, požešku publiku čeka još jedno prvorazredno glazbeno iznenađenje. I to već za tjedan dana, uz zaštitnicu glazbe sv. Ceciliju. Inače, koncert Zbora HRT-a uz Požešku biskupiju, podupro je i Grad Požega.

POŽEGA – Danas oko 15,30 h dogodila se prometna nesreća u ulici Hrvatskih branitelja.
Neslužbeno doznajemo da je vozač osobnog automobila marke „Opel“, stranih reg. oznaka izgubio svijest i kontrolu vozila te sletio na pješački prijelaz i prošao kroz živicu. Prilikom slijetanja s kolnika udario je u parkirano vozilo marke „Škoda“ koja je bila parkirana na kolni ulaz.

Pronevjera
Policijski službenici su kriminalističkim istraživanjem utvrdili da je 49-godišnji djelatnik trgovačkog društva sa sjedištem u Zagrebu, na poticaj 60-godišnjaka bez prethodnog plaćanja iz šume isporučio oko 3,5 kubnih metara ogrjevnog drveta za koja je izdao popratnicu na ime treće osobe, a koja je svoja uplaćena drva ranije u potpunosti izvezla. Također je 49-godišnjak šumarski čekić koji je imao na zaduženju ranije predao 60-godišnjaku, a nakon toga prijavio krađu. Protiv 49-godišnjaka slijedi kaznena prijava za kazneno djelo „Pronevjera“, „Krivotvorenje službene ili poslovne isprave“ i „Lažno prijavljivanje kaznenog djela“, a protiv 60-godišnjaka za kazneno djelo „Pronevjera“ u vezi s člankom 37. st. 1. Kaznenog zakona (poticanje).

Prometna problematika
U srijedu, 20. studenoga 2013. godine, oko 10 sati, na D51, u blizini mjesta Gradište, 47-godišnja vozačica koja je upravljala teretnim automobilom marke „Renault“, osječkih registarskih oznaka, nije prilagodila brzinu kretanja vozila stanju i uvjetima na kolniku uslijed čega je došlo do zanošenja vozila po kolniku i slijetanju u istočni putni kanal. Protiv 47-godišnjakinje slijedi obavezni prekršajni nalog.
Također su se tijekom jučerašnjeg dana dogodile dvije prometne nesreće s materijalnom štetom u Požegi u Zagrebačkoj i Dubrovačkoj ulici.

NAJAVLJENA 3. SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆA GRADA POŽEGE  -

POŽEGA – Predsjednik Gradskog vijeća grada Požege Nino Smolčić, najavio je medijima za 21. studenog održavanje 3. po redu sjednice koja se održava u novom sazivu vlasti, te podijelio svim medijima materijale za sjednicu koja će imati 22. točke dnevnog reda. Dnevnim redom i materijalima koji se utvrđuju 8 dana prije održavanja vijećnici a i mediji će sada moći pravovremeno proučiti materijale i pripremiti se za sjednicu.
Na dnevnom redu naći će se i dugo traženi izvještaj o poslovanju Komunalne tvrtke Tekija, koju je osobno još kao vijećnik Smolčić godinama tražio od tadašnje vlasti. Dobit ćemo izvještaj za razdoblje 2008. – 2012. Na dnevnom redu naći će se i dioba Tekije d.o.o. na dvije tvrtke, što je nužno prema zakonu koji traži odvajanje vodoopskrbnih djelatnosti od ostalih komunalnih djelatnosti, koji su planovi novih društava.
- Novina je da će se uraditi informativni upitnik koji će se naći na službenim stranicama grada, gdje će se svaki vijećnik predstaviti građanima grada Požege. Da građani vide tko to sjedi u gradskom vijeću, da imaju sliku tko su ti ljudi, s koje liste dolaze, što zastupaju, tko su oni zapravo – rekao je Smolčić, koji je najavio snimanje i objavu i svih vijećničkih pitanja da građani mogu vidjeti tko što pita na gradskom vijeću.
Donosi se novi plan Generalnog urbanističkog plana koji će predvidjeti i novu Gospodarsku zonu Alaginci koja se još proširuje. Uređuje se i Gospodarska zona Sjever, u Industrijskoj zoni od 36 ha, gdje su sada stvoreni uvjeti za gospodarsku djelatnost.
Grad će se zadužiti odobrenim minusom od 5 milijuna kuna kod poslovne banke radi premoštenja trenutnih potreba. Prijedlog mora još potvrditi Odbor za financije.

SVEČANI PRIJEM NOVOROĐENE DJECE OPĆINE JAKŠIĆ  -

JAKŠIĆ – I nadalje je općina Jakšić ona općina koja ima najmanji pad stanovnika, što na svakom koraku aktivnosti čelništva općine potvrđuju želeći taj status i popraviti. Na tom tragu su i ulaganja i podizanje standarda školske djece, a gradnjom dječjeg vrtića popravlja se i predškolska briga za djecu. Kako općina Jakšić ima i najmanji broj nezaposlenih među svojim stanovništvom vrtić se čini skori spas i za mnoge zaposlene roditelje. – Zadovoljan sam ovakvim velikim brojem djece i roditelja i čestitam svima na roditeljstvu. Kako po sastavu vidim da je glavnina jako mladih roditelja očekujem da ćemo se u ovom mandatu vidjeti još koji puta. Općina će učiniti sve da vam osigura što bezbrižnije roditeljstvo, unatoč nedostatku sredstava. Svako novorođeno dijete darujemo s 1.000 kuna. Želim da ova kriza što prije prođe i da se živi bolje – istakao je načelnik općine Ivica Kovačević, koji je sa svojim dogradonačelnikom Milom Barišićem i predsjednikom vijeća Obradovićem darivao majke s ružama, a djecu s novčanim darom.
U dvorani Vatrogasnog doma DVD Jakšić prijemu su nazočili: Paola Čevapović iz Jakšića, Petra Lovrinović iz Radnovca, Stefan Jurković iz Jakšića, Dominik Salak iz Tekića, Gabriel Blim iz Treštanovaca, Jakov Hrdy Tutić iz Cerovca, Dean Milojević iz Eminovaca, Leonarda Krajnović iz Eminovaca, Teo Penava iz Tekića, Nadia Milaković iz Treštanovaca, Zrinka Šulc iz Treštanovaca, Ivana Nina Blažević iz Eminovaca, Jakob Pitz iz Eminovaca, Petar Pus iz Tekića, Mia Miličević iz Cerovca, Petar Grubešić iz Granja, Lara Peršić iz Treštanovaca, Lucija Marjanović iz Jakšića, Petra Dodig iz Jakšića, Ljubica Stipić iz Tekića, Petra Fahr iz Eminovaca, Gabriel Glavaš iz Rajsavca, Luka Mauerman iz Treštanovaca, Patricija Baša iz Jakšića, Lorena Glibo iz Jakšića, Leonardo Bendra iz Rajsavca, Kristina Dostal iz Jakšića, Lea Fumić iz Eminovaca, Dominik Stipić iz Tekića, Petra Kovačević iz Jakšića, blizanci David i Patrik Teodorović iz Treštanovaca, Lea Šestak iz Tekića, Lena Šulc iz Rajsavca, Bruna Bošnjak iz Jakšića, Magdalena Gašparović iz Eminovaca, Emanuel Baričević iz Jakšića, Katja Kovačević iz Radnovca, Klara Bobok iz Rajsavca, Dominik Kopić iz Jakšića, David Pavković iz Rajsavca, Roberto Vala iz Tekića, Mia Obradović iz Radnovca, Mia Han iz Jakšića, Dora Hudy iz Radnovca, Elena Cvek iz Rajsavca, Luka Pilić iz Jakšića, Patrik Bulaja iz Tekića, Ivan Treger iz Cerovca, Matej Banaj iz Jakšića, Lana Obradović iz Radnovca i Patrik Bendra iz Jakšića.

ZAVRŠIO NAGRADNI NATJEČAJ TJEDNIKA KRONIKA ZA KRATKU PRIČU  -

 NAKON SVEČANOSTI DODJELE UGODNA KNJIŽEVNA VEČER I DRUŽENJE SVIH AUTORA KOJI SU POSLALI PRIČE NA NAGRADNI NATJEČAJ

POŽEGA - U prostoru Gradske knjižnice i čitaonice u Požegi 15. studenog održana je svečana dodjela nagrada Trećeg natječaja kratke priče tjednika Kronika Požeško-slavonska. Osim samih autora priča, dodjeli nagrada su u potpuno ispunjenom prostoru čitaonice prisustvovali i drugi građani ljubitelji pisane riječi, ovog jedinstvenog književnog izričaja. Na početku samog programa sve prisutne pozdravio je Branko Šimunović v.d. ravnatelj knjižice, te glavni urednik tjednika Kronika, Vladimir Protić, koji se posebno zahvalio svim učesnicima natječaja, istaknuvši kako je i ove godine bio dobar odaziv i do sada najuspješniji natječaj.

 Sud žirija činili su Davor Šalat pisac, novinar i književni kritičar iz Zagreba, Lana Derkač književnica iz Požege, Ivica Herner novinar, te Vladimir Protić urednik tjednika Kronika. Spomenimo da su nagrade na natječaju za kratku priču sponzorirali Alles Elektrocentar, Gradska knjižnica i čitaonica Požega i Agencija za marketing i izdavaštvo Kruna. Iako nije bio prisutan na dodjeli nagrada književni kritičar Davor Šalat kao predsjednik žirija obrazložio je svaku od nagrađenih priča, koje je pročitala Lana Derkač. 

Tako je po ocjenjivačkom sudu trećenagrađena priča „Podnošljiva lakoća nepostojanja“ Ane Pirović. Njena glavna kvaliteta je živost i ekonomičnost pripovijedanja, te zanimljiva i na trenutke dramatična radnja. Autorica je plastično ispričala realne životne situacije, držeći čitatelja u napetosti sa naizmjeničnim smirivanjem i dramatiziranjem radnje. Također, u narativnoj strukturi uspjela je održati ravnotežu između opisivanja vanjskih događanja i svojih unutarnjih proživljavanja vezanih uz ta događanja. Na kraju, u konciznoj poanti, kaotičnost i nepredvidljivost postojanja i svoje stanje prouzročeno takvim traumama jezgrovito je prispodobila duševnoj bolnici, čime je dala jasnu metaforu cijeloga življenja. Drugonagrađena priča „Šefica“ Gordane Malbašić ne oslanja se toliko na intenzivnu vanjsku događajnost, već na suptilno opisivanje psiholoških karakteristika. U priči se opisuje karakter koji je, doduše, prisutan u svakome vremenu, ali je posebno znakovit za aktualne domaće prilike divljega kapitalizma, znatnog nezasluženog bogaćenja i velikih socijalnih raslojavanja. Posebna kvaliteta ova priče jest u tome da je u jednoj individualiziranoj situaciji i jednoj konkretnoj osobi obogaćene i socijalno neosjetljive šefice, izvrsno pogođena devijantna općedruštvena situacija i upozoreno na sve posljedice koje iz nje proizlaze. 

Prvonagrađena je priča „Cigarete“ Petra Prgometa. U njoj se, u razmjerno kratkome tekstu i u sažetom, ali funkcionalnom pripovijedanju, isprepliću pripovjedne i lirske kvalitete, daje se kratak opis događaja, zatim intenzivna poetična atmosfera, te zgusnuta, efektna poentiranja koja događaje i atmosfere smještaju u širi egzistencijalni i smisaoni kontekst. Autor, nadalje, postiže književni intenzitet vještim kontrastiranjem temeljnih egzistencijalnih kategorija – života i smrti, idealizma i realizma, ljepote i tragičnosti, zajedništva i samoće. Tako njegov tekst biva sugestivna, slikovita priča o čovjeku koji se nalazi na krhkom putu između djetinjstva i smrti, između izvjesne punine i smisla, koje mu je davalo zajedništvo s ocem dok je još bio živ, te izdvojene samotnosti nakon očeve smrti i dojmljivih sugestija vlastitog životnog zalaska. 

Prvu nagradu uručio je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, oduševljen doživljenim istakao je u nadahnutom obraćanju nazočnima, upravo značaj pisane riječi u ova teška vremena, posebnost riječi za jednu bolju budućnost i život u našoj domovini, te pohvalio organizatora te mu dao podršku da i dalje ustraje u organizaciji ovakvog natjecanja i literarnih okupljanja. Dražen Muljević, potpredsjednik gradskog vijeća grada Požege svojim izlaganjem osvrnuo se na vrijeme s kraja devedesetih godina i na prvo uspješno organiziranje, posredstvom interneta, natječaja za kratku priču, kao i njihovo objavljivanje. Dočim je sam završetak svečane dodjele protekao u jednom veselom i ugodnom druženju samih autora i prisutnih građana, a čuli smo iz usta samih autora desetak kratkih priča. Prava ali dinamična književna večer i dvosatno druženje brzo je proteklo svima, sa prijedlogom da se i češće organiziraju ovakva natjecanja, pa na razmišljanje redakciji tjednika Kronika da se organizira i natjecanje pjesnika.

Priče koje su zauzele prva tri mjesta pročitajte ovdje:

1. CIGARETE

 Djetinjstvo mi je bezbrižno proticalo praćeno nekakvim ili nikakvim, obaveznim ili neobaveznim spoznajama o stvarnom i nestvarnom. U previranjima o okolini i blizini, istini i laži, o lijepom i ružnom, o sadašnjosti i budućnosti. Prošlosti tada zapravo i nisam imao.

Ali jedne je srpanjske noći započela moja prošlost.
Kao i često do tada otac mi je dao zadatak da mu kao strastvenom pušaču donesem cigarete iz kolodvorske restauracije koja jedina radi noću. Volio sam njegove zadatke. I one kurtoazne i one odgovorne. Ovo je bio ležeran zadatak iako je bilo duboko u noći.
Pošao sam prečicom jer tu je mjesec razastirao svijetlost upečatljiviju nego inače i moćniju od ulične javne rasvjete. Pošao sam pospanim korakom zviždući nekakvu neobaveznu zviždukalicu. Korak po korak i primjetim da me onaj moćni mjesec u korak prati. I svaki slijedeći korak isto. Zviždukalica prerasta u veselu koračnicu i kao da i mjesec ubrza tako. Potrčah razdragano. I mjesec razdragano obasjan potrči sa mnom, nisam bio sam. Ljepota. Četvoro nas, otac sa svojim zadatkom u meni, mjesec, moj veseli zvižduk i ja.
Ulaskom u zadimljenu prostoriju ispunjenu vonjom alkohola i znoja ljudi koji su ili propustili prijevoz, ili bježe od vlastitog nesigurnog ega, na trenutak se prekinula moja noćna idila. Izlaskom me na veliku radost opet obgrlila sva punoća mjesečeva sjaja, ritmičnost mog zvižduka i svega lijepoga što noć može podastrijeti pred sva moja čula.
Otac je uskoro umro od raka pluća. Nisam isprva vjerovao da je to zapravo tako. Mislio sam da malo krajičkom oka promatra i ispituje moje emocije i išćekivao nekakav novi zadatak. Izostao je. Shvatio sam da sam sam. Sjetim se one noći. Iako mi je bilo krajnje neprihvatljivo, nestvarno i naizgled nemoguće, ostao sam sam. Ostao sam i bez te noći ili nekih sličnih njoj. Ništa od te noći nije ostalo. Oca nema. Nema njegovih ležernih niti obavezujućih zadataka. Nema njega, ni mjeseca, a i korak se izgubio.
Mjesec sada vjerovatno ponekad obasjava neke druge ljude onim sjajem. Prati nečiji tuđi ritam koraka. Zviždukati sam prestao. Možda ponekad nešto otužno, a možda niti to,
A ja, pa ja sam uskoro počeo pušiti.

Pero Prgomet

2. ŠEFICA

 Prije nekoliko dana obavljajući uobičajenu kupovinu naletim na jednu svoju poznanicu, inače vlasnicu jedne firmice od nekih stotinjak zaposlenika. Nakon kratkog ćaskanja, pozove me ona u obližnji kafić na piće, a ja kriomice zavirim u novčanik da provjerim, ima li još koja kuna tako da se ne osramotim budem li i ja došla na red da pozovem još jednu rundu. Pogled u novčanik smiri moju nelagodu jer se u njemu nalazilo nekih dvadesetak kuna što bi bilo dovoljno za naša dva pića. Smjestimo se udobno za stol, a uslužna konobarica, vjerojatno poznavajući moju poznanicu, žurno dođe do našeg stola i ljubazno upita - što želimo popiti. Skromno naručim malu običnu kavicu, a poznanica srednju, ni dugu, ni kratku, sa malo mlijeka, a valjda da dokaže svoju veličinu. Još jedanput vrati konobaricu za stol i doda narudžbi još jednu čašu obične vode, ali da ne bude ni pretopla ni prehladna. Dok je konobarica pripremala naše piće, nastavimo mi sa našim razgovorom. Doduše ja i nisam nešto puno pričala, jer je poznanica bila puna utisaka sa skijanja odakle se upravo vratila, gdje su njena nadarena djeca sva od reda proskijala, a ona , premda odlično skija, većinu vremena provodila je u zatvorenom bazenu kupajući se i kvarcajući , tako da se vratila preplanula baš kao da se tog trenutka vratila sa ljetovanja, a ne sa zimovanja. Jedina je šteta što će odjeća koju je platila nekoliko tisuća kuna, za iduću godinu biti „de mode“, pa će morati kupiti novu, a ova skoro da i nije nošena. Odlično se je odmorila jer su brigu o djeci poveli učitelji skijanja i ostalo stručno osoblje, tako da je imala baš pravi, pravcati odmor. Koštalo je to nekoliko desetaka tisuća kuna, ali isplatilo se, do zadnje lipe, a takav bi si odmor trebao priuštiti baš svatko tko drži do sebe, jer vratiš se pun radnog elena i spreman si za nove radne pobjede. Malo prištediš tokom cijele godine i to je to. Zna ona najbolje kako se teško živi i kako je teško uštedjeti za pristojan odmor, ali valjda se čovjek može prisiliti tijekom godine da izbaci neke luksuze i kuna po kuna, eto ti odmora. 

Eto na primjer onaj njezin zaposlenik Ranko. Cijele godine kupuje po kutiju cigareta dnevno, a ponekad popije i po dva piva. Baš danas joj se požalio kako mu djeca nemaju što jesti, a za Božić si nije priuštio ni pečenku. Njoj to nije nikako jasno jer sa svojih dvije tisuće kuna on bi morao, ako pravilno raspolaže s novcem, sasvim solidno živjeti i još uštedjeti za odmor. Nema ni ona uvijek pun novčanik novaca, ali dan-dva i kriza prođe.
Namrštim se malo jer sam se našla u Rankovoj priči, ali moja sugovornica to nije ni primjetila i još uvijek sva ushićena od zimskog odmora nastavi. Ma, skoro mi je zaboravila ispričati kako je kupila novi auto. Prekrasan terenac sa svom dodatnom opremom. Ide k'o zmaj. Digla je kredit, ali eto, nekako će već ona to otplatiti. Sreća da je tako sposobna i štedljiva pa to neće biti nekakav problem. Nanizalo se tu još nekoliko tema, a onda se sjeti kako je obećala kolegici doći na kavu, a eto već kasni i odjuri zaboravivši platiti račun. Izvadim iz novčanika svojih posljednjih dvadeset kuna, platim račun i uputim se kući. Cijelim putem sam razmišljala kako je teško biti vlasnik jedne firme. Moraš radnicima davati plaću, a istovremeno imaš cijelo čudo ostalih troškova : djeca, ljetni odmor, zimski odmor, odjeća , auti….Bar da nema zaposlenika, bilo bi joj sigurno lakše.

Gordana Malbašić

 3. PODNOŠLJIVA LAKOĆA NEPOSTOJANJA

Zabrinuto sam pogledala upaljene limfne čvorove na Jeleninom vratu... Moram je odvesti liječniku, sijevnulo mi je kroz glavu, dok sam uplitala svilenu kosu starije, trinaestogodišnje kćeri u pletenicu.

„Daj, mama, požuri malo, zakasnit ću u školu!“
Izjurila je van grabeći ruksak s knjigama ne primijetivši bore na mojem čelu.
Poljubila sam usnulu crnokosu Jozefinu, sretna što je barem ona potpuno zdrava. Nju čeka poslijepodnevna smjena i bakin najfiniji paprikaš na svijetu, a mene razred i dvadeset devet znatiželjnih devetogodišnjih glava koje uče kako je naš zavičaj brežuljkasto-nizinski kraj.
„Mama, dobila sam četvorku iz testa iz matematike, samo mi je bod falio za peticu“, promrmljala je Jelena dok je žlicom prevrtala noklice i komadiće pilećeg mesa. Grijeh je upropastiti piletinu nekom jušnom varijantom, govorile su njene oči, a ja sam se pitala je li za nedostatak iskričave radosti u njenom glasu kriv ručak, jedan bod ili te kvržice po vratu koje pulsiraju pod nježnom kožom dok se naginje nad stolom.
„Bilo bi najbolje da Jelena ide operirati krajnike“, rekao nam je pedijatar te srijede nakon silnih pretraga i alergoloških testova iz kojih se nije dalo iščitati zašto su limfni čvorovi povećani. Kimnula sam spremno, kao da sam i sama uvjerena da je to najbolje rješenje, krijući zebnju u glasu dok smo dogovarali termin zahvata.
Zar sam baš morala pročitati kako je prije dva dana u Zagrebu umro sedmogodišnji dječak od komplikacija nakon uklanjanja mandula?
Zimsko je ferije vrijeme kad mama učiteljica, sretna, može po cijeli dan ugađati svojoj tinejdžerki dok se odmara, hvala Bogu, od operacije koja je prošla kao od šale. Jozefina je zadirkivala sestru da se mazi kao mala beba, a ja sam se polako opuštala slušajući njihove slatke čarke uz pomisao da ćemo sve tri uskoro u školu.
Zrnce straha koju je unijela krv koju je Jelena u ponedjeljak ispljunula u umivaonik, otklonio je kirurg otorinolaringolog ustvrdivši na kontroli u utorak kako je sve u redu.
Toga smo petka, kad je Jozefina otišla spavati, jelena i ja gledale neki kasni horor film. Nisam voljela te mračne filmove, to je bio njen izbor. Jezu izazvanu stravičnim krvavim scenama pojačao je vjetar koji je zlokobno zatresao prozorskom roletom.
„Mama, mučno mi je“, rekla mi je iznenada. Dojurila sam s lavorom do trosjeda trenutak prekasno... Izbacila je iz usta mlaz crne guste krvi koja je poprskala stakleni stolić i moje bose noge.
„Moramo u bolnicu, odmah!“ skamenjena i užasnuta ipak sam pribrano rekla mužu koji je tog časa otvorio vrata boravka vrativši se kući sa seminara u Zagrebu.
Prije nego ju je otac unio u auto na dvorištu je iz nje ponovo suknuo crno-crveni ljepljivi gejzir. Užas me je gotovo paralizirao. Držala sam njenu glavu u krilu, milovala oznojeno čelo... Plitko je disala, bila gotovo bez svijesti, prokleti automobil jedva se micao iako je muž sumanuto ludo vozio.
„Tlak joj je 40/0, u hemoragijskom šoku je, pripremite doze krvi za transfuziju“, govorila je dežurna liječnica.
Dok smo muž i ja stajali kao dvije okamine, našim venama tekao je samo očaj.
Užurbane pretrage, hitni nalazi, infuzija i liječničke konzultacije ispunile su noć. Jelena je bila sama u trokrevetnoj sobi pa su mi dopustili da ostanem uz nju. Iz sata u sat krvna slika je bivala boljom, u voštano-blijede Jelenine obraze vraćao se život, strah se u meni mrvio u sve manje i manje komadiće.
„Dobro da nisam morala primati transfuziju, možda bi mi dali neku krv zaraženu sidom.“ Vragolasti glas moje starije kćeri bio je signal da će ga uskoro opet trošiti na svađe s Jozefinom.
„Moram na posao. Samo se odmaraj i spavaj, tata će ti oko podneva donijeti mp3.“
U sterilnoj tišini bolničkog hodnika, dok sam kretala prema izlazu, zvuk mobitela zazvučao je kao grmljavina. Dobro je, Jelena je dobro, htjedoh reći mužu, ali sledila me bol u njegovu glasu.
„Hitna vozi Jozefinu u bolnicu. Ima temperaturu 40, trese se i traži tebe...“
Kao zombi stojim u čekaonici na pedijatriji, dok mi glas objašnjava: „Bakterija klepsiella pneumoniae, sepsa...“
Utonula sam u mekoću ništavila, sklonila sam se od boli i nemoći...u podnošljivu lakoću nepostojanja.
Probudila sam se u spavaćici s natpisom – bolnica Vrapče.

Ana Pirović

ODRŽANA DRUGA IZVANREDNA IZBORNA SKUPŠTINA POŽEŠKOG SPORTSKOG SAVEZA  -

POŽEGA – Unatoč posvemašnjem nesnalaženju i mnogim dvojbenim pitanjima od dnevnog reda do protokola te nepripremljenosti s materijalima, posebno financijskog izvješća koje stručne službe Požeškog sportskog saveza nisu pripremile na vrijeme, održana je Druga izvanredna skupština u vrlo kratkom vremenu, koja je uz to bila i izborna. Nakon dugog razjašnjavanja i rasprave skinuta je 13. točka dnevnog reda kojom se trebala donijeti odluka o raspoređivanju 100 tisuća kuna koje je dodatno izdvojio gradonačelnik Vedran Neferović, za potrebe plaćanja troškova natjecanja, za veće klubove koji na natjecanja idu s ekipama. Osnovna primjedba uz zahvalu gradonačelniku na dodatnim sredstvima je da ta sredstva treba rasporediti sama Skupština, a na osnovu prijedloga koje nije imao tko pripremiti budući da je prije 15-tak dana razriješen stari Izvršni odbor i rukovodstvo saveza. Financijsko izvješće s potpunim prihodima i rashodima saveza svim članovima skupštine uručio je dosadašnji predsjednik Krešimir pavelić, koji je i predsjedavao do izbora novog predsjednika.
 

Dodatnu diskusiju i protivljenje izazvao je i prijedlog tajništva o usvajanju novog Poslovnika kojim se određuje da kandidat za novog predsjednika mora svoju prijavu poslati najmanje 48 sati prije same sjednice Skupštine saveza, što je ocijenjeno kao neizvedivo i potpuno suprotno svim normama. Na taj način morala bi se Skupština nakon ove odluke raspustiti i sazvati nova nakon što protekne 48 sati i nakon što netko prije podnese svoju kandidaturu. Na kraju ostao je na snazi stari poslovnik koji propisuje da se kandidatura mora priložiti pola sata prije skupštine, što je jedini podnio Dražen Pekčec.
 

On je prije izbora sve članove skupštine upoznao s svojim životopisom i i programom rada, a kanon toga dobio je jednoglasnu potporu, te je novi predsjednik Požeškog sportskog saveza Dražen Pekčec. Iz njegovog izlaganja vidljivo je da će intenzivirati ulaganja u sportske objekte i infrastrukturu, pravednijim učiniti raspored sredstava koji dobiva svaki od 72 sportska društva ili kluba. Spomenut je i dugi niz godina problem nepostojanja atletske staze i zalaganje za rješenje tog problema.
 

Za potpredsjednike su izabrani dr. Vlado Drkulac i Tomislav Čabraja, a u Izvršni odbor ušli su Dinko Zima, Igor Krizmanić, Marijan Jurić i Krunoslav Prpić.
 

Novoizabrani predsjednik ubrzo je primio i prvu kritiku, koju je odmah i prihvatio, da u rukovodstvo saveza nije ušao niti jedan predstavnik sportaša sa invaliditetom iako osobe s invaliditetom djeluju u desetak klubova.

LIPIK - Splitska tvrtka "Frutaria" d.o.o. ovog će petka otvoriti gradilište buduće hladnjače vrijedne 3 milijuna eura. Objekt će se graditi u lipičkoj poduzetničkoj zoni na površini od jednog hektara koju je ta tvrtka već ranije zakupila. Sam objekt bit će veličine 80x40 metara i u njega će moći stati 32.000 tona voća.
Tvrtka "Frutaria" je u djelomičnom ruskom vlasništvu i bavi se otkupom voća u Hrvatskoj za rusko tržište. U drugoj fazi projekta "Frutaria" planira i sadnju vlastitih voćnjaka u lipičkom kraju. Za sada bi posao u budućoj hladnjači trebalo naći između 15 i 20 ljudi.

PRIKAZAN DRUGI DIO DOKUMENTARNOG FILMA O GENERALU GOTOVINI  -

POŽEGA – U dvorani Gradskog kazališta Požega prikazan je premijerno drugi dio dokumentarnog filma o generalu Gotovini, autorice Nade Prkačin, novinarke HTV-a. Nakon dokumentarca „Lov na Gotovinu“ koji smo vidjeli u svibnju ove godine, ovaj 90-minutni dio vremenski prati suđenje i boravak generala Gotovine u Hagu, šokantne presude i reakcija građana i brojnih političkih ličnosti na presudu, pa do žalbenog postupka i njegovog oslobađanja, zajedno s generalom Markačem. Vremenski to su događanja od prosinca 2005., pa do zadnjeg kadra, njegovog povratka u rodne Pakoštane prošle godine u ovo vrijeme, 15. studenog, čime je obilježena i godišnjica oslobađanja generala u Hagu.
 

Premijeru dokumentarnog filma koja je održana pod pokroviteljstvom grada Požega, na žalost je pratilo svega tridesetak gledatelja, među kojima je bio i požeški gradonačelnik Vedran Neferović.