Prikazujem sadržaj po oznakama: POŽEŠKI OGRANAK MATICE HRVATSKE PREDSTAVIO KNJIGU

Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na RH

 POŽEGA – Po drugi puta u tjedan dana u Požegi je gost požeškog Ogranka Matice Hrvatske bio prof. dr. sc. Andrija Herbrang, no ovaj puta kao autor knjige koja se promovirala. „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ uz Hebranga predstavili su prof. dr. sc. Ante Ćorušić i prim. dr. Stjepan Bačić kao recenzenti, Tihomir Dujmović kao novinar i publicist, te prof. dr. sc. Željko Glavić kao moderator prezentacije.

- Ovo je knjiga koja na temelju identifikacija i dokumenata govori o ubijenim civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na RH. Kada me pitaju zašto sam išao pisati ovu knjigu i potrošiti dvije godine života na to, onda odgovaram, zato jer je Domovinski rat, prvi rat nakon kojega se o njemu laže, u medijima, na svim službenim forumima, domaćim i inozemnim, iz različitih interesa, nas i onih vani. Činjenica je da se izjednačavaju agresor i žrtva, činjenica je da se kriminaliziraju hrvatski generali, predsjednik Tuđman kao vrhovni zapovjednik, sve istine se metu pod tepih i kaže se i mi smo činili zločine – kaže Hebrang, koji je 1991. godine uveo Odjel za informiranje sa 32 lokacije u RH, koji je imao cilj identificirati i zabilježiti svakog ubijenog civila.

 - To sam napravio zato jer sam poučen iskustvima 45' na ovamo kada je ubijeno na desetke tisuća civila a ni do danas nezna gdje im je grob i koliko ih je. Da se to spriječi uveli smo taj Odjel – dodao je Hebrang, pa se zato zna da je hrvatskoj strani ubijeno osam tisuća civila, a na srpskoj strani oko 70. Najviše je po spiskovima Save Štrpca oko 110 ubijenih srpskih civila, a drugo su kao on kaže uvjetno vojnici, naoružani civili poput seoskih straža, teritorijalna obrana i dr. – Taj podatak govori da je činjen planirani genocid nad Hrvatima. 47% ubijenih je starije od 60 godina, a 45% ubijenih su žene i 5% djece. To su genocidni podaci jer govore da ciljevi srpske artiljerije nisu bili vojni objekti nego civilne zgrade, kuće i nastambe. Analiziram i da su civili imali veće ozljede nego vojnici. Svi ovi podatci iz knjige upotrijebljeni su i u našoj tužbi u Hagu i to mijenja iz temelja koncepciju Domovinskog rata koja se plasira u medijima.

POŽEŠKI OGRANAK MATICE HRVATSKE PREDSTAVIO KNJIGU  -

POŽEGA – Nedavno obnovljeni ogranak Matice Hrvatske Požega ponovno je organizirao jedno kulturno događanje za Požežane, ovaj puta predstavljanje knjige zagrebačkog novinara i publicista Tihomira Dujmovića „Tko mi zabranjuje kolumne“. O autoru, njegovim problemima te knjizi govorili su prof. dr. sc. Andrija Hebrang i Davorin Mlakar, a ulomke iz kolumni čitao je zagrebački glumac Vinko Kraljević.
- Moje poznanstvo s Dujmovićem je postalo profesionalno, on je bio novinar, a ja sam bio ministar, potpredsjednik vlade i kroz suradnju sam odmah prepoznao čovjeka, jednog od rijetkih u našim režimskim medijima, a to je ogromna većina na razini države, vidio sam čovjeka koji zaista želi pisati istinu i prenijeti istinu svojim čitateljima. To me privuklo njemu i sve smo više surađivali, a ta suradnja se pretvorila u prijateljstvo onog trenutka kada je Tihomiru zabranjena kolumna u Večernjem listu. Dakle u europskoj, demokratskoj državi zabranjuje se novinaru pisati. Zašto? Zato što je Dujmović pisao o komunističkim zločinima i otkrivanju lokaliteta koje smo tada otkrili, jer ja sam bio organizator Ureda za istraživanje komunističkih zločina. Tri lokaliteta su otkrivena na sjever Zagreba, a jedini novinar koji se usudio pisati o otkriću tih posmrtnih ostataka nevine i maloljetne djece i bolesnika obližnje bolnice bio je Dujmović, a drugo jutro urednik mu je uručio otkaz na njegovu kolumnu – rekao je Hebrang, objašnjavajući da od tada povezan s njime pruža mu potporu i promovira njegovu knjigu, te objašnjava ovo režimsko novinarstvo uz Hrvatskoj. Hebrang ističe da je Hrvatska jedina europska država koja nema niti jedan dnevni list desne političke orijentacije.
- Ova knjiga je zapravo nastala kada su mi i treći puta zabranili pisanje, i to upravo onda kada su moje kolumne dosegle maksimum čitanja i postale najčitanije u mediju. Zapravo sam zabranjivan desetke puta u raznim medijima. Morao sam progovoriti o tom, kada vas zabranjuju i zbog čega vas zabranjuju. Svaki puta zabranjuju vas ljudi istog mentalnog sklopa, 2001. u Slobodnoj Dalmaciji to je bila Račanova vlast, 2008. to je bila Sanaderova vlast, 2011. to je bila Milanović-Josipovićeva vlast s naglaskom na Josipovićevu vlast. Uvijek nekome stanete na žulj, uvijek je to vlast, uvijek je to politika. Ono što je fascinantno u slučaju zadnje zabrane moje kolumne su spadale u tri najčitanija teksta u novinama, vlasniku novina u ovom slučaju strancu, donosite novac tim pisanjem, a još uvijek postoji snaga izvan toga iako živimo u tržišnoj-kapitalističkoj privredi koja to može zabraniti. mene je zanimalo tko je taj i tko će vlasniku nadoknaditi tu razliku novca koju je mogao zarađivati na mojim tekstovima – kaže Dujmović, jer su kolumne bile najčitanije i još uvijek traži tko to i na koji način nadoknađuje vlasniku novina izgubljenu zaradu. Sve zabrane su izvršene zbog političkog pritiska. Pita se i zašto HND o tome nije nikada javno progovorilo, zašto to ne zanima nevladine udruge, a mjesto stratišta i dalje ne postoji, na njemu ponovno raste trava a nije niti obilježeno.
Ima puno energije, uvijek radi na dva-tri mjesta pa će tako nastaviti unatoč zabranama, a trenutno se bori izdavanjem knjige. - Pišem i pripremam novu knjigu, pišem i monodramu, no to nije putokaz, to nije put. Ne moraju svi imati toliko energije i hrabrosti da znajući da im se može nešto dogoditi, nastave pisati. To nije normalna država – zaključuje Dujmović.