POŽEŠKI OGRANAK MATICE HRVATSKE PREDSTAVIO KNJIGU  -

POŽEGA – Nedavno obnovljeni ogranak Matice Hrvatske Požega ponovno je organizirao jedno kulturno događanje za Požežane, ovaj puta predstavljanje knjige zagrebačkog novinara i publicista Tihomira Dujmovića „Tko mi zabranjuje kolumne“. O autoru, njegovim problemima te knjizi govorili su prof. dr. sc. Andrija Hebrang i Davorin Mlakar, a ulomke iz kolumni čitao je zagrebački glumac Vinko Kraljević.
- Moje poznanstvo s Dujmovićem je postalo profesionalno, on je bio novinar, a ja sam bio ministar, potpredsjednik vlade i kroz suradnju sam odmah prepoznao čovjeka, jednog od rijetkih u našim režimskim medijima, a to je ogromna većina na razini države, vidio sam čovjeka koji zaista želi pisati istinu i prenijeti istinu svojim čitateljima. To me privuklo njemu i sve smo više surađivali, a ta suradnja se pretvorila u prijateljstvo onog trenutka kada je Tihomiru zabranjena kolumna u Večernjem listu. Dakle u europskoj, demokratskoj državi zabranjuje se novinaru pisati. Zašto? Zato što je Dujmović pisao o komunističkim zločinima i otkrivanju lokaliteta koje smo tada otkrili, jer ja sam bio organizator Ureda za istraživanje komunističkih zločina. Tri lokaliteta su otkrivena na sjever Zagreba, a jedini novinar koji se usudio pisati o otkriću tih posmrtnih ostataka nevine i maloljetne djece i bolesnika obližnje bolnice bio je Dujmović, a drugo jutro urednik mu je uručio otkaz na njegovu kolumnu – rekao je Hebrang, objašnjavajući da od tada povezan s njime pruža mu potporu i promovira njegovu knjigu, te objašnjava ovo režimsko novinarstvo uz Hrvatskoj. Hebrang ističe da je Hrvatska jedina europska država koja nema niti jedan dnevni list desne političke orijentacije.
- Ova knjiga je zapravo nastala kada su mi i treći puta zabranili pisanje, i to upravo onda kada su moje kolumne dosegle maksimum čitanja i postale najčitanije u mediju. Zapravo sam zabranjivan desetke puta u raznim medijima. Morao sam progovoriti o tom, kada vas zabranjuju i zbog čega vas zabranjuju. Svaki puta zabranjuju vas ljudi istog mentalnog sklopa, 2001. u Slobodnoj Dalmaciji to je bila Račanova vlast, 2008. to je bila Sanaderova vlast, 2011. to je bila Milanović-Josipovićeva vlast s naglaskom na Josipovićevu vlast. Uvijek nekome stanete na žulj, uvijek je to vlast, uvijek je to politika. Ono što je fascinantno u slučaju zadnje zabrane moje kolumne su spadale u tri najčitanija teksta u novinama, vlasniku novina u ovom slučaju strancu, donosite novac tim pisanjem, a još uvijek postoji snaga izvan toga iako živimo u tržišnoj-kapitalističkoj privredi koja to može zabraniti. mene je zanimalo tko je taj i tko će vlasniku nadoknaditi tu razliku novca koju je mogao zarađivati na mojim tekstovima – kaže Dujmović, jer su kolumne bile najčitanije i još uvijek traži tko to i na koji način nadoknađuje vlasniku novina izgubljenu zaradu. Sve zabrane su izvršene zbog političkog pritiska. Pita se i zašto HND o tome nije nikada javno progovorilo, zašto to ne zanima nevladine udruge, a mjesto stratišta i dalje ne postoji, na njemu ponovno raste trava a nije niti obilježeno.
Ima puno energije, uvijek radi na dva-tri mjesta pa će tako nastaviti unatoč zabranama, a trenutno se bori izdavanjem knjige. - Pišem i pripremam novu knjigu, pišem i monodramu, no to nije putokaz, to nije put. Ne moraju svi imati toliko energije i hrabrosti da znajući da im se može nešto dogoditi, nastave pisati. To nije normalna država – zaključuje Dujmović.