Prikazujem sadržaj po oznakama: Biskup Škvorčević

BOŽIĆNA PORUKA POŽEŠKOG BISKUPA ANTUNA ŠKVORČEVIĆA -

POŽEGA – Božić je zapravo sadržaj i to onaj sadržaj koji je u naše ljudsko postojanje ugradio Bog, rođenjem Isusovim kao čovjeka u siromaštvu Betlehemske štalice. Zagledani u to otajstvo i u taj kut božji kako je ostvario svoj naum po čovjeku u Isusu Kristu, želio bih i volio kada bismo s velikom osjetljivošću i mi znali svi usvajati poruke tog otajstva. Pa onda i vi novinari. Želim Vam u tom sadržajnom smislu, božjem smislu, radostan, ponajprije duhovno, a onda i cjelovit život na Božić. Želim vam zahvaliti za vaše posebno služenje javnom dobru, informacijama i promicanju vrijednosti života. Želio bih se ovom prigodom spomenuti, ne samo vaših poteškoća koje nosite nego osobito preminule novinarke Verice Rebrine, koja je uvijek s posebnim raspoloženjem sudjelovala na ovim našim susretima i s požrtvovnošću, počesto ne bez velikih nevolja služila našoj javnosti kao novinarka na radiju i drugim razinama. Neka joj Bog udijeli puninu svoga života, a nama i po njezinom primjeru dadne hrabrosti da u svom osobnom životu i poslanju činimo ono što je vrijedno i dobro – istakao je požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević na tradicionalnom susretu s novinarima i predstavnicima elektronskih medija u Požeškoj biskupiji.

U svojoj božićnoj poruci biskup Škvorčević se posebno obratio o krizi braka i obitelji. - Otvorenjem Svetih vrata na požeškoj Katedrali i voćinskom svetištu u nedjelju, 13. prosinca započeo je Izvanredni jubilej milosrđa i u Požeškoj biskupiji. Svetkovina Božića osobita je prigoda napraviti još jedan važan korak, otvoriti i vrata naših obitelji milosrđu novorođenog Spasitelja da ih on pohodi u mnogim, nerijetko teškim problemima. O krizi braka i obitelji raspravlja se na različitim društvenim razinama kod nas i u svijetu. S velikom pomnjom razmatrala ju je i XIV. opća skupština redovite biskupske sinode u Rimu tijekom mjeseca listopada ove godine, na kojoj sam sudjelovao kao izaslanik Hrvatske biskupske konferencije. Sve je usredotočeno na pitanje kako pronaći rješenje za ugroženost u kojoj se zbog različitih čimbenika nalazi brak i obitelj. Božić nam stavlja pred oči Svetu Obitelj Isusa, Josipa i Marije, koja nam može biti najboljim smjerokazom u tom nastojanju te bi joj u godini Izvanrednog jubileja valjalo posvetiti posebnu pozornost.

Božićno iskustvo u hrvatskoj obitelji

- Želio bih najprije podsjetiti na naše dragocjeno hrvatsko božićno obiteljsko iskustvo. Kad se obitelj za Božić okupi oko jaslica progovore neke njezine dimenzije topline, ljepote i snage koja zrači iz međusobne blizine njezinih članova, iz dječjih razdraganih lica i bezazlenih pogleda, zajedništva punog uzajamnog razumijevanja, izraza darivanja, plemenitosti i dobrote. Božić s pravom nazivamo blagdanom obitelji. Što je to skriveno u njemu što daruje iskustvo obitelji kao zajednice radosti i sreće? Odgovor je jednostavan i nedvosmislen: To je Isus, Sin Očev, rođen kao čovjek u jednoj ljudskoj obitelji, moćan ljubavlju kojom u božićnom slavlju daje iskusiti naše obiteljsko zajedništvo u njegovoj izvornoj ljepoti po Božjem naumu.

Betlehemsko očitovanje obitelji kao Božje ustanove

- Betlehemske jaslice snažno nas podsjećaju da Isus, Sin Božji nije izabrao kraljevski dvor ili krug bogatih ljudi u kojem će se roditi, nego skromne roditelje i siromašnu štalicu u malenom gradu Betlehemu. Time je potvrdio kolika je važnost i vrijednost ustanove braka i obitelji te posvjedočio da njihova bitna životna sastavnica nije materijalno blagostanje, nego sebedarje, darivanje sebe za drugoga. Povezao je tako naše ljudske obitelji s onim što Bog jest odvijeka u svom trojstvenom biću: Otac koji se posvema daruje Sinu u Duhu ljubavi. Ono što Bog jest odvijeka, objavio je u našem svijetu po Sinu koji je postao čovjekom u jednoj ljudskoj obitelji, a na vrhuncu se to ostvarilo u njegovoj smrti na križu. Poručio nam je kako se radost u obitelji ne postiže putem sebičnosti, nego služenjem u poniznosti.

Sin Božji rođenjem u obitelji sjedinio se sa svakom ljudskom obitelji

- Da bismo još dublje ušli u otajstvenu stvarnost obitelji zacijelo je dobro podsjetiti na tvrdnju II. vatikanskog sabora koju je sv. Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije rado isticao: „Utjelovljenjem se naime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom“ (GS 22). To je u duhu Ivanova Evanđelja koje veli da je „Riječ tijelom postala i nastanila se u nama (razapela šator u nama - Iv 1,14), kako to navode neki suvremeni prijevodi. U tom smislu s pravom možemo reći da je unutatrojstveno Očevo darivanje Sina odvijeka u snazi Duha Svetoga, očitovano u našem svijetu po njegovu ljudskom rođenju u betlehemskoj štalici imalo odjeka ponajprije na Svetu Obitelj u kojoj se rodio, i da to ima značenje i za svaki ljudski brak i obitelj u kojem je ta božanska ljubav na neki način postala prisutnom. Sin Božji je svojim rođenjem kao čovjek objavio da su odnosi supružnika i drugih članova, utemeljeni na ljubavi, središnja sastavnica braka i obitelji po Božjem naumu.

Do rješenja krize u braku i obitelji snagom Božjeg i ljudskog sebedarja

- Upravo u spomenutom Božjem sebedarju, bitnoj poveznici betlehemske Svete Obitelji, tajna je božićne neiscrpne nebesko-zemaljske ljepote, neuhvatljive božansko-ljudske dubine koja prigodom proslave Božića posebnom snagom progovori u obiteljima. U težinu naše svakodnevice to otajstvo Božjeg sebedarja za nas u Isusu Kristu unosi svjetlost i snagu, budi nadu da čovjek i svijet nisu prepušteni svojim nemoćima, da su brak i obitelj zajedništvo u kojem prebiva Božja pobjednička moć, koja im daje ispunjenje. To nas potiče da se ovog Božića obnovimo u svijesti koliko je obitelj „dragocjeno blago“ kako ju je nazvao papa Franjo, da otkrijemo njezinu izvornu ljepotu po Božjem naumu, te novim žarom promičemo njezino dostojanstvo, tražimo zaštitu i pružamo joj svaku potporu kao prvoj i najvažnijoj društvenoj ustanovi. Pri tom ne smijemo zaboraviti kako se ljubav kao temelj braka i obitelji ne može kupiti u trgovini niti nabaviti negdje drugdje, nego je Božji dar. Primiti je može samo onaj tko u molitvi trajno za nju otvara srce, te ga Bog snagom svoga Duha osposobljuje za sebedarje, koje bračno zajedništvo i sve obiteljske članove i u najtežim životnim trenutcima čvršće povezuje od bilo čega drugoga.

Milosrđe - otajstvo Božje i ljudske blizine

- Sebedarje se u braku i obitelji ostvaruje kao otajstvo najdublje osobne blizine. No, blizina o kojoj je ovdje riječ nije prostorna kategorija, karakteristična za fizičku razdaljinu osoba ili stvari. Ona je stanje međusobne otvorenosti na razini duha, koja premošćuje nutarnju razdaljinu, ostvaruje duboku duhovnu povezanost te od različitih osoba tvori jedinstvo. Ostanite u meni i ja u vama (Iv 15,4), poticao je Isus svoje učenike, uvjeravajući ih: Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi mnogo roda (Iv 15, 5). Kad članovi obitelji iz vjere žive pripadnost Isusu Kristu, te oni budu u njemu a on u njima, učvršćuju svoju duhovnu blizinu i povezanost, bez koje fizička blizina može postati nepodnošljivom, napose kad zavlada individualizam i sebičnost te se rodi mržnja, najveća među-osobna udaljenost. Bračne rastave plod su duhovne otuđenosti dviju osoba, koju može pobijediti samo praštanje i milosrđe, moć našega duha Bogom osnažena. Bog je u Sinu, rođenom u Betlehemu, položenom na drvo križa praštanjem i milosrđem dokinuo razdaljinu između sebe i čovjeka, pomirio ga sa sobom, ostvario blizinu i omogućio istinsku ljudsku međusobnu blizinu. Božić Izvanrednog jubileja milosrđa potiče nas da napose po sakramentu pomirenja postanemo dionicima Božjeg milosrđa, te da budemo i sami milosrdni kao Otac, liječimo međusobne ranjenosti praštanjem, uvrede milosrđem.

Sjedinjen s vama u molitvi, sve vas srdačno pozdravljam sa željom da vam 2016. bude posebnom „Godinom milosti Gospodnje“ – vaš požeški biskup Antun

BISKUPIJSKI CARITAS POMAŽE STRADALE U POPLAVI KAO I SIROMAŠNE OBITELJI

 PLETERNICA - Požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević obišao je dvije obiteljske kuće u Gradcu koje, nakon poplava u svibnju i rujnu, obnavlja Caritas Požeške biskupije. S njim u pratnji bili su ravnatelj Caritasa vlč. Goran Lukić i pleternički župnik preč. Antun Ćorković. - Želim istaći kako pomažemo ljudima po točno utvrđenim kriterijima. Onu prvu pomoć u paketima s hranom i higijenskim potrepštinama su dobivali svi, poslije su prioritet imali samci, stari i bolesni – kazao je biskup Škvorčević.

Nakon ponovne poplave u rujnu volonteri Caritasa Požeške biskupije posjetili su 164 obitelji te su utvrdili da je u 90 kuća potrebno ponovno urediti podove, nabaviti bijelu tehniku i namještaj, a da su četiri kuće tako oštećene te je na njima potrebno izvesti građevinske radove. Do 8. studenog Caritas je u svim kućama obnovio podove i ponovno nabavio kućnu opremu i namještaj. Radovi na kući Marine Rožman su završeni a na kući Ivana Marovića nisu još započeli. Ovih dana se radi na kućama obitelji Dravec i Tilšar pa je biskup Škvorčević njih i posjetio.

Drago Tilšar (59) u svojoj trošnoj kući živi sam. Voda ga je 'potopila' i u svibnju i u rujnu a vlaga se uvukla u stare zidove. - Živim od 950 kuna mirovine. To mi nije dovoljno ni za režije a kamoli da uredim kuću nakon poplave – kazao je Drago. Najopsežniji radovi obavljaju se na kući Antuna i Snježane Dravec koja je i prije poplave bila trošna i nedovršena. Krov je, naime, bio postavljen na 'drugu deku' i kuća je bila bez potkrovlja. Proteklih dana je potkrovlje nadozidano a sada se stavlja krovište. Pravi se i nadstrešnica iznad ulaznih vrata, uređivat će se i podrumske prostorije koje su bile potpuno poplavljene a u kojima je živjela Snježanina majka. - Ne znam kako bi zahvalila na pomoći koju evo dobivamo. Presretni smo. Ja nemam posla a mužu su evo, nekidan ponovo odbili odlazak u mirovinu i teško nam je - rekla je Snježana.

 Osim poplavljenim obiteljima u pleterničkom kraju, Caritas Požeške biskupije pomaže i onima u Lipiku pa je proteklih dana podmirio dug HEP-u za struju od 13.544 kune koju je 17 obitelji potrošilo koristeći isušivače nakon poplave. Caritas je također dao 12.276 kuna kako bi 6 obitelji slabijeg imovnog stanja moglo podmiriti svoj dug za potrošenu električnu energiju. Osim oko struje, Caritas je siromašnima pomogao i u nabavi ogrjevnog drva pa je tako za 11 obitelji kupio drva vrijedna 19.350 kuna. Djeci s posebnim potrebama iz Udruge MI Caritas je darovao 82 poklona te 20-ak gajbi jabuka i mandarina. Trima obiteljima iz Kaptola, Stare Lipe i Novih Mihaljevaca pomogao je u uređenju novih domova s ukupnim iznosom od 30.000 kuna.

 Tisuće hodočasnika na misu došlo pješice i pri tome prošlo i više od 50 kilometara

VOĆIN - Na blagdan Gospe Voćinske 21. kolovoza središnje večernje euharistijsko slavlje u Voćinu predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević s brojnim svećenicima, đakonima, redovnicima i redovnicama, te nekoliko tisuća vjernika koji su stigli pješice kao hodočasnici iz svih područja Požeške biskupije, iz cijele Požeštine, iz Brodsko–posavske županije, od Davora, Nove Kapele, Starog Petrovog Sela, Nove Gradiške, iz Bjelovarsko-bilogorske županije s područja Daruvara i Đulovca, iz Virovitičko-podravske županije od Slatine, Orahovice i drugim mjesta.

Na slavlju su bili nazočni Franjo Lucić, saborski zastupnik, Alojz Tomašević, župan požeško-slavonski, Ferdinand Troha i Željko Jakopović, zamjenici župana, Darko Puljašić, zamjenik požeškog gradonačelnika, te brojni drugi predstavnici lokalne vlasti i javnih institucija. Prije svete mise organizirana je procesija u kojoj je nošen lik Gospe Voćinske uz poklike „Blažena ti što povjerova“. 

Biskup Škvorčević okupljenima je u propovijedi istakao kako je svima poznato koga imaju u Voćinu, majčinsko srce koje ih i ovom prigodom prima, raširene ruke koje ih žele zagrliti te sve pozvao da raspoložena i odana srca iskažu hvalu Isusovoj Majci.

U večernjim satima na liturgijskom prostoru ugašena su svjetla i uz svjetla svijeća je započela služba svjetla, hvala i molbenica Isusovoj Majci u kojoj se zahvaljivalo za dar svetosti pape Ivana Pavla II. po Marijinu zagovoru i preporučalo hodočasnike njezinoj zaštiti. U maloj procesiji oko crkve pronesen je lik Gospe Voćinske kojemu su vjernici izražavali svoje poštovanje s upaljenim svijećama, pjesmom i molitvom.