25. OBLJETNICA OSLOBOĐENJA ZATOČENIKA I ZATVARANJA LOGORA BUČJE –

BUČJE – Lijep i sunčani dan na Stjepanovo, na mjestu gdje je nekada bio zloglasni Logor Bučje, mjesto stradanja Hrvata odmah početkom Domovinskog rata. Okupili su se brojni rodbina i prijatelji zatočenika, suborci, preživjeli logoraši i delegacije uz spomenik i kapelicu sv. Antuna OpataI kako bi odali počast svojim najmilijima. U Bučju je osnovan prvi srbočetnički logor 17. kolovoza 1991. godine. U samo nekoliko mjeseci kroz njega je prošlo oko 300 hrvatskih branitelja i civila. Kada su u prosincu započele borbe za oslobođenje u Požeštini i zapadnoj Slavoniji, logoraši su preseljeni u Staru Gradišku i neke druge logore, a najveći dio je razmijenjen na Gavrinici u Pakracu 16. siječnja 1992. godine. Sudbina 22 osobe, među kojima je i predsjednik pakračkog HDZ-a dr. Ivan Šreter, još uvijek se ne zna.

Vijence i svijeće ispred spomen kapele za mučenike logora Bučje položili su izaslanstvo Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Požeško-slavonske županije,zajedno s Koordinacijom braniteljskih udruga grada Virovitice, te pripadnicima 123. požeške, 127. virovitičke i 136 slatinske brigade koje je predvodio umirovljeni general pukovnik Đuro Dečak, izaslanik Predsjednice RH umirovljeni brigadni general Alojz Tomašević, izaslanik ministra Ministarstva hrvatskih branitelja pukovnik Miroslav Crnjac, predstavnici Požeško-slavonske županije predvođeni županom Alojzom Tomaševićem, dožupanom Ferdinandom Trohom te načelnicima Brestovca Zdravkom Mandićem i načelnikom Kaptola Milom Pavičićem, predstavnici Grada Pakraca predvođeni gradonačelnicom Anamarijom Blažević, predstavnici Grada Požege predvođeni gradonačelnikom Vedranom Neferovićem, zastupnik u Hrvatskom saboru Zdravko Ronko, predstavnici 123. brigade predvođeni zapovjednikom pukovnikom Matom Tomaševićem i PU požeško-slavonske predvođeni načelnikom  Dariom Dasovićem, te preživjeli logoraši.

 - Kada smo prvi puta oslobodili ovo područje, oko Božića 1991. godine, ovdje smo imali golemu snagu, četiri naše brigade i tada smo tražili da idemo sve do Bijelih stijena, Okučana i izlaska na Savu. tada bismo već oslobodili ovo područje od neprijatelja. Kada smo trebali krenuti dalje nečija suluda je tada odluka bila da se zaustavimo. Zašto je došlo do toga tada to će netko vjerojatno istražit. Odgovorno tvrdim da sve što se napravilo u Bljesku da je moglo biti učinjeno tih dana u prosincu 1991. godina. Ako uzmemo u obzir da se radi o 1991. godini kada su se svi odlučno branili mi smo još odlučnije nastupali o branili hrvatske teritorije. Nikada neću zaboravit sastajanje snaga u Ožegovcu kada je kada smo kao zapovjednici Crnjac, Černi i ja osobno uputili poziv predsjedniku RH da se odobri da nastavimo prema Bijelim stijenama i da dođemona rijeku Savu. Odluka je bila kakva je bila, morali smo se povući, a zašto nekad će netko u povijesti to istražit. U svakom slučaju ovoj je najveća i najbolja operacija koju smo proveli, a napominjem da su na ovom prostoru bile četiri brigade. Bila su ti u četiri samostalna bataljuna. To je bila sila daleko jača nego što je upotrijebljena kasnije za Bljesak. Tada je politika učinila svoje. Morali smo stati, a nastavak je bio 1995. godine u kojoj su akciji sudjelovali isti ti sinovi koji su trebali to i mogli napravit 1991. godine – podsjetio je general Dečak, dodajući da će povijest to još pojasniti.

General Alojz Tomašević je podsjetio da se još uvijek nije vrednovalo na pravi način ratovanje u Zapadnoj Slavoniji, te da je na tragu nakon višegodišnje inicijative da se uvede medalja i orden Zapadna Slavonija, za sve koji su sudjelovali u bitkama za oslobađanje  ovg dijela Hrvatske.

Molitveni zaziv za sve mučene i umrle zazvao je pater Zlatko Papac iz požeškog Franjevačkog samostana.

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­---------------------------------------------------------------------------

Božić prije 25 godina i dan poslije ostavio je duboki trag u povijesti za Požeško-slavonsku županiju. Na sam dan Božića 1991. godine Oružane snage Hrvatske vojske, točnije pripadnici 123. brigade u sklopu Operacije “PAPUK 91” – napadne akcije “Pecaljka” postigle su veliki vojni uspjeh – oslobođeno je područje Kamenske i Mijača. Tom akcijom pripadnici 123, brigade još jednom su rekli “idemo dalje”. Oslobađanjem tog dijela područja koje je bilo u sastavu bivše općine Slavonska Požega bio je najveći blagdanski poklon iz razloga jer je otklonjena još jedna opasnost koja je prijetila području Požeštine. Završetkom te akcije, odmah se krenulo u još jednu napadnu akciju, tada zvanu “VELEBIT” u kojoj je na današnji dan, 26. prosinca 1991. godine, oslobođeno zloglasno uporište neprijateljskih snaga na Bučju i okolnih sela na širem području. Tim akcijama 123. brigada spaja se sa ostalim slavonskim brigadama 127.  iz Virovitice i 136. iz Podravske Slatine. Od tog dana otvoreno je prometovanje cestovnim pravcem od Požege prema Pakracu kojim se nije moglo kretati zbog okupacije tog dijela prometnice.

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­---------------------------------------------------------------