POSTAVLJENA IZLOŽBA RUČNIH RADOVA PLETERNIČANKE MARICE ARAMBAŠIĆ -
PLETERNICA – Oduvijek je u svojoj ruci imala iglu i konac i radila ručne radove, pa i cijeli radni vijek dok je radila kao prodavačica, radila je kreativno, vezla, radila goblene za koje je sama crtala predloške, a kasnije se okušala i u slikanju, posebno boca i čaša sa bojama za staklo. Svoju prvu 
izložbu pleterničanka Marica Arambašić imala je 2000. godine. Dugo smo čekali na novu izložbu, ali je zato sada sa svojim radovima ispunila Hrvatsku knjižnicu i čitaonicu Pleternica u potpunosti, ne samo s radovima nego i sa brojnim posjetiteljima. Iako u Pleternici nisu rijetka kulturna događanja, ona u Knjižnici i čitaonici zahvaljujući neumornom i entuzijastičnom ravnatelju Franji Novaku koji potpisuje scenarij i režiju, ta događanja budu u potpunosti popunjena i sadržajem i publikom, te se o njima još dugo priča.
- Uvijek sam radila noću, posebno dok sam radila kao prodavačica i to još dvokratno, a kada sam otišla u mirovinu i ostala bez muža, ta navika mi je ostala, tako da i danas dosta radim noću. Na ovoj izložbi sam izložila iz svoga cjelokupnog rada ponešto, od ručnih radova, goblena Wilerovih, goblena koje sam sama crtala i birala boje, oslikane čaše i boce i druge predmete. Svako svoje slobodno vrijeme ja radim, tražim ideje i to prenosim na platno i staklo – kaže Marica i dodaje da ovaj njen stvaralački život nije baš jeftin, jer puno ulaže u materijale, konce nabavlja od svakuda, po Europi, a i boje za staklo su dosta 
skupe, jer dolaze iz Francuske, a nabavlja ih raznim kanalima, jer najbližu takvu prodavaonicu ima odnedavno u Slav. Brodu. Prije se snalazila svakako da dođe do boja.
- Najčešći motivi su mi cvjetni motivi, to najviše volim, cvijeće, a sada sam u duhu Uskrsa oslikala i neke zečeve i uskrsne motive. Dugotrajno je raditi jedan goblen, a evo baš sam vodila i dnevnik o tome, pa mi je za „Posljednju večeru“ trebalo 552 sata. Treba dosta strpljenja, no ja sebi zadam domaću zadaću i dok to ne napravim ne idem spavati. To me ujedno i najviše opušta, kada oko sebe imam puno konaca, boja – ističe Marica koja kaže da je zadovoljna i reakcijom oduševljenih sugrađana. I ovaj dobar odziv na njenu izložbu i doslovno puna knjižnica za nju je još jedan poticaj za dalji rad, a ona i tako to radi iz užitka i ljubavi.
Otvaranje izložbe koje je odradio dogradonačelnik Domagoj Katić, pratio je i bogat kulturno-umjetnički program, pa je nastupio Zbor umirovljenika Pleternice „Zauvijek mladi“ s nekoliko pjesama, učenici pleterničkog odjela Glazbene škole izveli su nekoliko skladbi na instrumentima, Jasna Kajtar recitirala je pjesmu „Žena“, a Ema Letić nekoliko pjesama. O radu Marice Arambašić govorili su Doroteja Valenta i Dragutin Bajt, a sve su na kraju začinili mladi tamburaši TS Sanjari s kojima su složno zapjevali i svi posjetitelji.
Tekst/foto: Vladimir Protić