POŽEŽANKA LANA DERKAČ ŠALAT – HRVATSKA KNJIŽEVNICA -
Lana Derkač – Šalat poznata je hrvatska književnica, a Požežani su ponosni na činjenicu da je njihova sugrađanka. Uz poeziju kojom se definirala na hrvatskoj i svjetskoj književnoj sceni, trenutno završava i prvu knjigu eseja…
Kada ste se počeli baviti pjesništvom, literarnim stvaralaštvom?
- Teško mi je odgovoriti što bi zapravo bio pravi početak mog pjesništva. Roditelji su prepoznali moje šaranje flomasterima u predškolskoj dobi kao prvi stih, ali moram napomenuti da, kada sam ga ispisala, još nisam znala pravilno pisati sva slova. Prvu pjesmu sam napisala u prvom ili drugom razredu osnovne škole, a shvatila sam da se želim baviti književnošću sa sedamnaest godina. Prije toga sam imala prekide u pisanju i imala sam faze u kojima mi je književnost bila čak dosadna što je užasavalo moju majku koja je predavala književnost.
Koji Vas motivi najviše zaokupljaju, gdje pronalazite inspiraciju za svoje radove?
- Što se tiče poezije, najčešće me inspiriraju sićušni detalji. Predmeti su obilježeni ljudima pa kao takvi postaju osvajači emocionalnog prostora. U prozi i dramama me više intrigiraju komunikacija i međusobni odnosi likova. U esejima me zaokupi neki pojam kojem nekom pomaknutom logikom, ali ipak dosljednom logikom, nastojim braniti tvrdnje u kojima im dajem šira značenja nego što im ih uobičajeno pridajemo, a sasvim bi se lijepo mogla izvući iz uvriježenih definicija. U književnosti spajam vanjski svijet (iz kojeg nam stižu najrazličitije vijesti o prirodnim katastrofama, tehnološkim dostignućima, globalizaciji, kapitalizmu) sa svijetom intime i oni se naizmjenično jedan drugom nameću.
Koliko ste do danas objavili radova, kakvih i gdje?
- U Hrvatskoj sam objavila osam samostalnih knjiga pjesama, jednu zbirku dramskih tekstova, dvije knjige priča i jedan roman. Objavljena mi je i knjiga pjesama u Bruxellesu na francuskom jeziku, kao i knjiga pjesama u meksičkoj Guadalajari na španjolskom jeziku, no u toj zadnjoj su i pjesme Davora Šalata. S njim sam uredila izbor iz svjetske poezije povodom Međunarodnog festivala poezije u Zagrebu koji smo organizirali. Suurednica sam i jednog izbora iz svjetske književnosti koji sam uredila s indijskim piscem Thachomom Poyilom Rajeevanom, a tiskan je u Indiji.
Što trenutno pripremate?
- Završila sam svoju prvu knjigu eseja, još je malo preslagujem i „čistim“, a pišem knjigu poezije koju ću nastojati završiti sljedeće godine. Radni naslov za eseje je „Strateg“, a za poeziju „Posvajanje neba“, još nisam sigurna hoću li im ostaviti ta imena.
Gdje ste predstavljali svoju poeziju do sada?
- Najzanimljiviji su mi bili festivali u inozemstvu jer obožavam putovati i upoznavati različite kulture. Bila sam sudionik više međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja kao što su Međunarodni pjesnički festival (Hrvatska), Struške večeri poezije (Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija), Dani hrvatske kulture u Poznanu (Poljska), Kritya (Indija), International Poetry Meeting (Cipar), Stih u regiji (Hrvatska), Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles (Belgija), Festival Internacional de Poesia u Granadi (Nikaragva)… Pjesme su mi uključene u zajednički projekt Hrvatske i Čilea „Kiša pjesama nad Dubrovnikom“, kao i u „Pjesnički Babilon“ koji je projekt rimskog ogranka UNESCA. U Hrvatskoj sam sudjelovala na najrazličitijim manifestacijama i čitanjima, a izdvojila bih „Brod knjižaru – brod kulture“ koji dva tjedna plovi Jadranom i svaku večer u drugom mjestu priređuje program, a i organizira mali sajam knjiga. Zgodno je što uključe turističke zajednice pa i one lokalnom umjetnošću obogate program. Pisci se na brodu izmjenjuju, a svake godine druga je zemlja partner pa na brod dođe i nekoliko njihovih pisaca. Prije nekoliko godina se održavala i zanimljiva književno-gastronomska manifestacija na Hvaru koju je organizirao Veljko Barbieri i kuhao nam zajedno s vlasnicima lokalnih restorana. Svako čitanje poseban je doživljaj, a nedavno sam imala zajednička predstavljanja s još nekoliko autora u knjižnicama u Zadru i Varaždinu.
Kako provodite slobodno vrijeme, što vas veseli, a što rastužuje?
- Već sam rekla da volim putovati, ali i skitati poznatim mjestima poput Požege i Zagreba pa u njima otkrivati nepoznato. Nerijetko me oduševe neke sitnice koje nisam ranije zamijetila. Ni za što na svijetu ne bih mijenjala kave s prijateljima. Kod kuće čitam, slušam glazbu, gledam TV (često i neselektivno), eksperimentiram s novim jelima i kolačima, a kad duže ne napravim ništa kreativno, osjećam se loše pa to raspoloženje nastojim nadvladati na taj način da napravim neki ukras ili dodam rese nekoj vesti… Vesele me pažnja i razumijevanje osoba koje volim, a rastužuju me nepoštenje i bahatost. I napuštene životinje.