POŽEŠKI ANTIFAŠISTI ORGANIZIRALI KOMEMORACIJU ZA ŽRTVE FAŠISTIČKOG TERORA -
SLOBOŠTINA – Komemorativnim skupom uz bunare i porušeni spomenik, te svetom misom u porušenoj crkvi u Sloboštini članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista Požega prisjetili su se 1.368 žrtava, uglavnom žena, djece i staraca koji su svoje živote tragično završili u pet bunara u Sloboštini.
Stradali civili bili su stanovnici pet okolnih sela i izbjeglo stanovništvo s područja Kozare koji su prije toga stradanja dotjerani u naš kraj. Ovu akciju likvidacije tijekom ljeta, upravo na današnji dan1942. godine provele su snage okupatora potpomognute ustaškim pripadnicima. Osim antifašista Požeštine, u komemoraciji su sudjelovali članovi Udruga antifašista Pakrac, Lipik, Daruvar i Osijek, a na komemoraciju je došao i pun autobus antifašista iz Zagreba predvođenih Ivanom Fumićem, te stanovnici okolnih sela. Osim udruga antifašista vijence su položili delegacija Srpskog narodnog vijeća Požega, delegacija SDP-a Požeško-slavonske županije, te delegacija Požeško-slavonske županije predvođena zamjenikom župana Miroslavom Grozdanićem.
Komemoracija je održana i na mjestu gdje su sve žrtve kasnije pokopane u masovnim grobnicama, pored i ovdje srušenog spomenika i oštećenih okvira koji označavaju velike grobnice. Na ta tragična zbivanja, ali i nebrigu šire zajednice da se dostojno uredi ovo mjesto gdje je stradalo toliko mnogo ljudi, podsjetila je predsjednica udruge Kata Holjevac. Najtragičnije je što je od tih 1368 žrtava preko 1.000 bilo ženskog spola, od djevojčica i žena do starica.
Prigodne pjesme o stradanju recitirali su antifašisti iz Požege i Zagreba, a na ta teška i pogibeljna vremena podsjetio je još živući sudionik Pero Miščevićiz obližnjeg sela Brđani. Njega i njegovu suprugu koja je bila Čehinja, spasilo je upravo to, njena pripadnost Češkom narodu i katolička vjeroispovijest, jer ih je prepoznao jedan od sudionika prije likvidacije i izuzeo, te su ostali živi. On je podsjetio da ovo mjesto nije mjesto na kojemu su sahranjeni borci, nego civilne žrtve koje su stradale u jednom bezumnom činu. Grobišta su bila obilježena spomenikom žene s malim djetetom u naručju, koje je potpuno uništeno u Domovinskom ratu, a spomenik majke i djeteta netragom nestao. Antifašisti već godinama traže od institucija Hrvatske države da pomognu da se spomenik obnovi, no ne nailaze na razumijevanje punih 20 godina. Okoliš grobišta samo su uredili svake godine s nekoliko radnih akcija.
