REAKCIJA PROTJERANIH STANOVNIKA HRTKOVACA KOJI SU DOSELILI U KULU -
POŽEGA / KULA - Oslobađajuća presuda za Vojislava Šešelja koju je donio Sud u Hagu u prvi moment je s nevjericom primljena na području Požeštine, a kasnije u razgovoru s ljudima ta 
nevjerica prerasta u ljutnju i osuđivanje.
- Ja sam razočaran i rezigniran ovom odlukom suda jer sam osobno vjerovao da je pravda. Dokazano je da je ovaj sud politički, a ovim oslobađanjem Šešelja svi oni koji su dali svoje živote za uspostavu moderne i europske države su kažnjeni. Ispada da su agresori nagrađeni, žao mi jer su upravo njegove jedinice tzv. „beli orlovi“ napravili čuda u našoj Slavoniji. Pobili i mlade i stare, nisu poznavali ženevske konvencije nego silu i prljavštinu. Žao mi je što sud kaže da nisu dokazane njegove namjere, koje su poznate, rascijepiti državu, vodio je agresiju na ove prostore, bio je zaljubljenik u četnički pokret i još uvijek je. radio je ruglo od haškog suda i za to je nagrađen – istakao je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, umirovljeni general HV, dragovoljac i branitelj Domovinskog rata, koji je župan i naselju Kula, koje su naselili protjerani Srijemci, ponajviše iz sela Hrtkovaca. – Prije 25 godina ovi ljudi su ovdje u Kuli pronašli svoje mjesto u našoj županiji, 
protjerani iz Hrtkovaca i ostalih hrvatskih sela sigurno su očekivali pravdu jer ih je protjerala šaka bandita koju je predvodio Šešelj, protjerali ih iz njihovih domova, imovina im je oteta, a sada na žalost tog zločinca su nagradili. Oni danas sigurno imaju tugu u oku.
- Pratili smo mi suđenje u Hagu i kada su ga pitali za Hrtkovce, rekao je da se ne sjeća tih krajeva. A mi smo svi svjedočili kada je napravljena velika bina u selu za njegov govor, zatvorena cijela cesta, kada su dolazili, a mi smo poslije morali otići. Istjerani smo, morali smo doći ovdje, gdje nisam baš primljen kao čovjek. Drugačiji je dijalekt i još nas izvan našeg sela ljudi čudno gledaju kada progovorimo. Mi smo rođeni tamo i tako smo naučili – kaže Josip Bogović iz Hrtkovaca koji dodaje da zapravo nema što više ni komentirati, zanima ga samo da u miru živi 
i da mu daju da se uz svoju malu mirovinu bavi poljoprivredom, no i to mu nedaju.
- Što da kažemo, to tako u svijetu ide. Mi smo istjerani ali smo sve oprostili, ali oni nama još neće da oproste. Naša stradanja za njih nisu ništa a zbog jednog njihovog stradalog dižu glas do neba. U mom sokaku živjeli su Hrvati i Mađari, a oni su se vozali u kamionima i izvikivali nama da smo ustaše - ističe Josip Došen iz Platićeva u Srijemu, susjedno selo od Hrtkovaca koji isto gleda naprijed, a u prošlost više ne želi. Unazad nekoliko godina u Kuli je pred svakom kućom bio štand s prodajom povrća i voća koje smo proizvodili, a danas ih više ne vidite, prazni su, jer nam nedaju da radimo. Traže od nas svašta, od potvrda do kojekakvih ispita, nema poticaja, nedaju nam zaštitna sredstva, sve je preskupo a zapravo se boje da se ne obogatimo.
- Mi smo to sve već zaboravili, svoju tragediju i gledamo dalje. No ovdje na državnom nivou još raspravljaju o ustašama i partizanima, a to je bilo još 50 godina prije. I tamo sam se bavio poljoprivredom, a i ovdje to radim, proizvodim povrće. Samo neka nam u tome pomognu – rekao je Stipan Jurčević iseljen iz Hrtkovaca, kojeg smo zatekli na traktoru sa sinom, a krenuli su u sadnju krumpira. Lijep je i sunčan dan, a to što je Šešelj oslobođen njima u njihovom poslu neće ni pomoći ni odmoći.
Da je Šešelj oslobođen saznao je tek od nas Antun Barić, doseljen iz Hrtkovaca, koji je upravo pripremao traktor u svom dvorištu za odlazak u polje. Bilo je oko 14 sati, a polje ne traži politiku nego rad. – Odgovarati je morao sigurno, a nisam mislio da će ga osloboditi. Svaka im 
čast i takvom sudu, možda onda nisu ni to radili što su nama napravili. Prošli smo kalvariju, moje je sada već prošlo, a neka samo ovim mladima bude mir i dobro.
Tekst/foto: Vladimir Protić