JEDINSTVENI POTEZ UDRUGE HVIDR-a POVODOM OBLJETNICE MEĐUNARODNOG PRIZNANJA RH -

 POŽEGA – U prigodi obilježavanja i proslave 23. obljetnice Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata grada Požege upriličila je svečanu dodjelu zahvalnica liječnicima Opće županijske bolnice u Požegi. Jedinstveni je to slučaj da su se sjetili onih koji su nesebično zbrinjavali ranjenike koji su stradali za vrijeme Domovinskog rata, a tim činom veliko iznenađenje izazvali su i kod samih liječnika požeške bolnice.

- Mi smo se odlučili našim liječnicima OŽB Požega posebno zahvaliti jer smatramo da nisu dovoljno za svoj rad nagrađeni od strane državnih tijela. Mi smatramo da su oni puno učinili za nas koji smo bili ranjeni, koji smo na direktno na sebi osjetili brigu i skrb koji su oni dali. Evo na dan kada obilježavamo obljetnicu međunarodnog priznanja RH odlučili smo uručiti im zahvalnice smatrajući da su i oni dali veliki doprinos jer su mnogima od nas spasili živote i omogućili mnogima od nas da i danas zajedno sa svima proslavljamo ovaj dan u slobodi – istakao je Tomo Vrhovac, predsjednik požeške HVIDR-e koja se zahvalila 9-orici liječnika odjela kirurgije, te svom ostalom osoblju, medicinskim sestrama i tehničarima, jedinstvenom zahvalnicom OŽB Požega.

Tada liječnik kirurg, a danas voditelj odjela kirurgije OŽB Požega, Ljubo Begić.  - Prošlo je skoro četvrt stoljeća a tada su bila ružna vremena. Bilo je uglavnom dosta ratnih događanja u okolici grada, ranjenici su stalno pristizali u našu bolnicu i rješavalo se u datom momentu onako kako je najbolje bilo moguće. Bolnica je tada bila smještena u podrumske i prizemne etaže zbog opasnosti od djelovanja na bolnicu. Kod nas su bili zbrinjavani i smješteni svi ranjenici, u tom periodu 980 ranjenika, najviše s našeg, sli i drugih područja susjednih gradova i Posavine. Najviše smo imali ranjenih od eksplozivnih rana, prostrijelnih rana, ozljeda ekstremiteta, politraume. Svi ranjenici su riješeni u našoj bolnici. Nije nam tada bilo teško jer smo bili i mlađi, a svi su bili privrženi poslu. Sve osoblje bolnice bilo je stalno na raspolaganju – rekao je Begić, te dodao da su liječili ranjenike svih nacionalnosti koji su se borili na hrvatskoj strani, ali su liječničku pomoć pružili i za četiri ranjena vojnika neprijateljske strane.

Iznenađen zahvalnicom za koju je rekao da vrijedi do sada najviše jer je pružena upravo od onih ljudi kojima su pomagali u ratu, od onih kojima su nakon ranjavanja uspjeli spasiti život, bio je i dr. sc. Željko Glavić, ravnatelj požeške bolnice. On se zahvalio u ime svih djelatnika OŽB Požega.

Ukazali ste nam veliku čast i veliko povjerenje ovim dodijeljenim zahvalnicama. To nam je vrlo drago jer ste vi prvi prepoznali kuda ide ono vrijeme prije četvrt stoljeća. Prvi ste stali u obranu svog doma i domovinu, a mi smo bili na vas ponosni. Svojim radom htjeli smo dati svoj mali doprinos našem zajedničkom cilju – rekao je dr Begić u ime svih nagrađenih liječnika.

O požrtvovnosti požeških liječnika koji su uspjeli spasiti mnogo ljudskih života, a na svečanosti je bio upravo veliki broj onih koji su danas unatoč invalidnosti koje im je izazvalo ranjavanje, danas živi i djeluju u hrvatskom društvu, govorili su i zahvalili se liječnicima, požeški dogradonačelnik Darko Puljašić i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević. – Ponosan sam biti ovdje i gospodo liječnici čestitam vam. Mi smo suvremenici tih događanja i ovakva sjećanja su danas bitna. Kada smo krenuli braniti domovinu, mnogi su ostavili svoje živote, a sveta obveza nas koji smo ostali živi da ta sjećanja ostanu. To moramo napisati, evidentirati, napravimo dokumente kako bi se u našim školama moglo govoriti o istini Domovinskog rata. Ne smijemo dozvoliti da nitko u ime nas piše tu istinu jer nitko više ne voli ovu domovinu od nas i to moramo prenijeti mladima u školama – istakao je župan Tomašević koji je ispričao kako je bio sa svojim drugom koji je bio ranjen. pitao ga je dali ga boli i je li se boji. – Da, boli me i strah me je ali kad sam vidio ove liječnike znao sam da ću biti spašen. Imao sam povjerenje u njih.

Tekst: Vladimir Protić  Foto: Vladimir Protić