Prikazujem sadržaj po oznakama: muzej

TRAGOM VIJEĆNIČKOG PITANJA NA POSLJEDNJOJ SJEDNICI GRADSKOG VIJEĆA GRADA POŽEGA – ŠTO JE SA NAJAVLJIVANOM OBNOVOM GRADSKOG MUZEJA U GRADU POŽEGI -

PET GRADONAČELNIKA JE DO SADA ZAPLETALO I RASPLETALO OVU SITUACIJU, NEKOLIKO PUTA SU VAĐENE LOKACIJSKE I GRAĐEVINSKE DOZVOLE, NOVAC TROŠEN A BEZ POTREBNE SUGLASNOSTI SUVLASNIKA U MUZEJU

POŽEGA – Na posljednjoj 17. sjednici Gradskog vijeća grada Požega postavljeno je vijećničko pitanje požeškom gradonačelniku Vedranu Neferoviću, a postavio ga je predsjednik Grdaskog vijeća Nino Smolčić. - Još 2002. godine pokrenuto je pitanje uređenja Gradskog muzeja u Požegi, a i 13 godina kasnije mi imamo istu situaciju, pa pitam koje su sve radnje poduzete glede rješavanja suvlasničkih odnosa, građevinske dozvole, te ostale potrebne radnje koje trebaju kako bi taj objekt mogao ići u potrebnu snaciju ?

Na postavljeno pitanje gradonačelnik Neferović je odgovorio: - 2013. godine osobno sa ljudima u gradu Požegi i stručnim službama u više navrata smo problematiku muzeja i razgovore kako konačno riješiti taj problem i postupke koji su potrebni odradili. Sa gosp. Zvonkom Strakom koji je svo ovo vrijeme u ovoj priči renoviranja muzeja uključen, jer jednostavno, zatekli smo jednu takvu situaciju. Ja nisam želio doista niti želim ulaziti u razloge prethodnog vremena zbog čega se neki dogovor ili sporazum rješenja tog problema između Strake i grada nije postigao, gdje su razlozi. Konstatirat ću da u svemu tome, nažalost je vrijeme prošlo i nadamo se da će se naći rješenje i da će naš muzej u Požegi moći konačno kandidirati na natječaj i povući sredstva da se on renovira. Stanje je alarmantno i hitnost obnove je neupitna. Do sada su izvršene slijedeće radnje: ishođena lokacijska dozvola, suvlasnik Zvonko Straka uložio je žalbu i njegovi žalbeni navodi su odbijeni, te je po pravomoćnosti lokacijske dozvole izrađen Glavni projekt i ishođena dozvola glavnog projekta. Tadašnji zakon nije predviđao ishođenje suglasnosti suvlasnika, stoga su radovi mogli započeti. Valjanje dozvole je bilo dvije godine s mogućnosšću produženja roka za još dvije. Međutim nisu bili raspisivani natječaji na kojima je grad Požega tada mogao prijaviti financiranje radova i nije bilo sredstava iz nekih drugih izvora da se počne s tom investicijom. U međuvremenu dolazi do promjena u zakonu o gradnji i potvrda o glavnom projektu više ne postoji i stoga se više ne može produžiti valjanje iste nego ishoditi novu građevinsku dozvolu uz mogućnost korištenja već izrađene projektne dokumentacije. Sve potvrde su pribavljene no sada zakon nalaže uključivanje suvlasnika u postupak vađenja dozvole. Suvlasnik Zvonko Straka pozvan je na sastanak u gradsku upravu, upoznat je s novim okolnostima, predloženo mu je potpisivanje sporazuma i davanje suglasnosti, što je isti odbio. Pred pravnicima nalazi se postupak ishođenja sugalsnosti sudskim putem ili razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, ukoliko se budu mogla osigurati sredstva u proračunu grada Požega za 2016. godine. Do okončanja sudskog postupka trebao bi biti raspisan i natječaj za obnovu spomenika kulture sredstvima EU, tako da obnova Gradskog muzeja treba i mora što hitnije početi. Vjerujem u dobru volju suvlasnika, ali on na taj način štiti neka svoja prava koja misli da po zakonu ima, a mi kao Grad također ne možemo se upuštati u nešto što on predlaže, jer pravnici kažu da to nije moguće. Došli smo u poziciju koja će najvjerojatnije završiti na sudu.

Kako se kroz cijelu priču kao glavni „krivac“ spominje ime Zvonka Strake koji u zgradi muzeja ima frizerski salon i 5% je suvlasnik cijele zgrade muzeja zatražili smo razgovor s njim, da nam pojasni kako je od najma lokala postao suvlasnik muzeja i zašto se ovih 13 godina vodi spor oko adaptacije muzeja, na koju on ne daje suglasnost. Cijeli razgovor donosimo u nastavku članka.

Kako ste vi uopće došli u cijelu priču?

- Iskreno rečeno prodati dio prostora i to 5% na nekretnini na kojoj si 100 % vlasnik nije baš naj mudrija ideja. No ja na to nisam imao utjecaja već sam putem javnog natječaja i javne licitacije na koju se je mogao svatko zainteresiran javititi, kupio poslovni prostor u to vrijeme po največoj cijeni što je do tad ikad prodan kvadratni metar gradskog prostora. Da ga nisam kupio ja, vjerojatno bi kupio netko drugi.

Odnos unutar zgrade je od tad postao suvlasnički, što u normalnim okolnostima to ne bi trebao biti problem ukoliko postoji dobre volje da se svi suvlasnički odnosi riješe dogovorom. To je u to vrijeme i funkcioniralo bez problema. Rezultat toga je i sad vidljiv prostim okom jer se tad zgrada i posljednji put obnavljala.

Problemi počinju 2003. g. dolaskom nove vlasti u Gradsku kuću i novim idejama. Raspisani su bili razni natječaji za obnovu koju su redom poništavani od strane državne komisije za kontrolu postupka javne nabave, zbog netransparentnosti oko odabira izvodjača radova, o čemu postoji i vjerodostojna dokumentacija, a za sve propale investicije najlakše je bilo uperiti prst u nekoga drugoga koji s tim nema nikakve veze. Prozivati i blatiti po medijima samo da se sakrije pravi razlog zbog čega nisu obavljeni najaviti radovi u ovom slučaju to sam bio ja.

U želji da se već jednom prestane s medijskim prepucavanjem a i na nagovor svoje žene predložio sam bivšim gradonačelniku i to u prisutnosti tadašnjne ravnateljice gospodje Dubravke Sokač Štimac, da ću se odreći sveg suvlasništva na zgradi u korist grada i da ću zazidati sve otvore spram gradskog muzeja, a da mi se za uzvrat prizna makar 4.000,00 kuna na ime stvarnog ulaganja u zajedničku infrastrukturu i izda suglasnost za prikučak na plin. Odgovor je bio začuđujući, da to ne može. Zatim su usljedili daljnji igrokazi putem medija u kojim ja više nisam htio sudjelovati. Pravo priključka na plin sam ishodio sudskim putem.

Dolaskom današnjeg gradonačelnika gospodina Neferovića nadao sam se da će doći do pomaka u vidu dobre volje u rješavanju problema unutar suvlasništva zgrade gradskog muzeja. U pokušaju traženja rješenja za obnovu zgrade Muzeja. Obratio sam se i Ministarstvu kulture RH u Zagrebu. Uz predočenu dokumnetaciju s molbom da se u okviru svojih mogućnosti znanja i ovlasti uključe u riješavanje dugotrajnih nesuglasica izmedju suvlasnika unutar zgrade. Pisani odgovor Ministarstva kulture RH Klasa:612-05/14-01/0059, Urbroj: 532-05-01-03/4-14-04 od 22.travnja 2014. je citiram: „da se predmetno pitanje suvlasništva zgrade može riješiti dogovorno izmedju svih suvlasnika te riješenjem suvlasnički odnosa kupoprodajom, otkupom, davanjem zamjenskog prostora ili na drugi odgovarajuči način“. Takav dopis sam dao na uvid gradonačelniku i pročelnici Vodinelić.

Odgovor je bio da im to ništa ne znači ?

No nakon daljnjih niz razgovra i pregovora zadnji naš pregovor je ipak završio dogovorom i to: „Da ću se ja trajno odreći prava korištenja suvlasničkih prostora na cijeloj zgradi u svoje ime i svojih sljednika i da sav suvlasnički prostor pripadne Gradu Požegi, a za uzvrat ću nakon rekonstrukcije i dogradnje dobiti manji prostor s dvorišne strane koji ću moći pripojiti svom lokalu. I sve predočeno u projektu za koji ću dati suglasnost. Dogovorili smo sve detalje oko prozora i dimnjak a za kombi bojler koji bi trebao preseliti iz sadašnjeg prostora, te ventilacijskog otvora s naznakom da ću sav taj prostor ožbukati i urediti o svom trošku.

Tada mi se gradonačelnik obratio i riječima: «Eto vidite da smo trebali razgovarati i pregovarati i kako smo sad postigli konačno rješenje i to na obostrano zadovoljstvo i da će to pravne službe Grada Požege staviti na papir, da to i potpišemo i da bi to kao prijedlog moglo ići na sljedeću sjednicu Gradskog vijeća. Pružili si ruke, rukovali se i razišli.

Nakon nekog vremena pozvan sam u Gradsku kuću na potpis dogovora. Tada mi je predočen i elaborat za obnovu i sporazum. Naskon uvida u dokumentaciju odbio sam to potpisati, jer takav prijedlog nije imao nikakve veze s zdravom pameti a niti sam ja lud, a od prijašnjeg dogovora niti riječi. Pitam se kako bi se svatko ponio na mom mjestu kad vam suvlasnik na zgradi ponudi da potpišete suglasnost da vam se oduzima sav suvlasnički prostor i još k tome zazida prozor, uruši i zazida dimnjak preko kojeg ide plinski kabel i bojler a da ne govorim da više nemam pravo na pristup infrastrukturi kao što je ormarić za plin, šahta za vodu, električni osigurači, a kantu za smeće bih od tada morao držati u lokalu. A to što sam vlasnik i suvlasnik na zgradi te da imamo ista prava to nema veze, jer nisam ja gradonačelnik da o tome odlučujem.

Tada sam uvidio da od mojeg vjerovanja na riječ da je postignut konačni dogovor nema ništa. A takodjer ni od pečenog janjeta, jer njima Gradu Požegi je draža ovca i to ona, kojom sam ja trebao postati potpisujući takav sporazum.

Iz svega proizlazi da gradonačelnik i njegove bliske suradnice nisu zainteresirani za obnovu Gradskog muzeja osim na riječima. Želim naglasiti da u svakom trenutku podržavam obnovu zgrade Gradskog muzeja pa samim time i moj prostor dobiva na vrijednosti, spreman sam potpisati svaku suglasnost koja ima zakonsku osnovu, a kod potpisivanja suglasnosti moj jedini uvijet je da se moj vlasnički prostor ne dira i ukoliko se žele promjene unutar suvlasničkog prostora da mi se osigura u pola manji zamjenski prostor nego što mi pripada temeljem kupoprodajnog ugovora, sudskog riješenja, gruntovnog i katastarskog izvadka.

A što se tiče promjene vlasti na bih se složio s time da se je vlast promjenila. Promijenio se je gradonačelnik a stvarna vlast tijekom ovih trinaest godina je ostala ista, samo što malo šara – kaže na kraju Zvonko Straka, koji i nudi prijedlog.

- Moj prijedlog da se nadje malo dobre volje i vremena od strane gradonačelnika te da se napravi sastanak uz prisustvo medija, po potrebi i predstavnika Ministarstva kulture ukoliko je to moguće, te da se dogovorno riješi problem oko obnove uz poštivanje odredaba važećih Zakona RH, a ne otimačinom, kako se to sad pokušava i k tome se još čudi i mene osudjuje što ja to neću potpisati. A što se tiče rješavanja spora putem suda, suglasan sam s tim, dapače, mišljenja sam da je to jedini način da se ovaj spor riješi i okonča potpunim, pravilnim, nedvojbeno utvrdjenim činjeničnim stanjem, te pravilnom primjenom odredaba važećih Zakona RH.

Samo neka gradonačelnik malo razmisli da sudski spor može trajati godinama, a sudski spor se može i izgubiti. Tijekom sudskog spora Zakonom nisu dopušteni i nema nikakvih zahvata na zgradi Muzeja. U svakom slučaju presudom suda ma kakva ona bila najviše na gubitku su gradjani Grada Požege koji zaslužuju da se kulturna blaga Grada Požege obnove i da se održava, a ne da propada na sramotu svih nas.

Tekst: Vladimir Protić, Foto: Vanja Protić

10. NOĆ MUZEJA POŽEGA 2015. -

 POŽEGA – Muzeji Hrvatske po 10. puta su obilježili specifičnu manifestaciju, Noć muzeja, a već nekoliko godina pridružuje im se i Gradski muzej Požega. Glavna tema ove godine i cijela noć bila je posvećena Nikoli Tesli, stoga je on osobno i otvorio požešku Noć muzeja. Njegovi izumi zadužili su čovječanstvo, a sva današnja tehnologija počiva na nekome od njegovih izuma, stoga su pozvani svi nakon njegovog pozdravnog govora i dobrodošlice da naprave svoj selfi zajedno s njim.

 Tema koja se protezala kroz cijelu požešku Noć muzeja bila je pod temom, „a sve je počelo prije struje“, „ljubav, erotika i seksualnost u umjetnosti i narodnim običajima“. Nekoliko izložbi i postava u tri dvorane muzeja imale su protkanu kroz sebe tu temu, a etnografska izložba pod nazivom „Dvoje leglo, troje osvanilo - Vezena ponjava“ Požežani su vidjeli poznatu kolekciju Muzeja Brodskog Posavlja.

“Vezena ponjava” – gostujuća etnografska izložba

- Na izložbi su prezentirani vuneni prekrivači – krpane ponjave, najstarija i najvrednija građa Etnografskog odjela Muzeja Brodskog Posavlja. Ove vezene ponjave, odnosno šareni pokrivači geometrijskih, biljnih, zoomorfnih I antropomorfnih motiva predstavljaju jedinstvenu pojavu u tradicijskom narodnom stvaralaštvu Hrvatske. Izvezene simboličkim motivima plodnosti, sreće i zaštite od uroka, prekrivale su krevete mladenaca u prvoj bračnoj noći, kao i u prvim godinama braka, te su kao takve bile neizostavni dio svadbenih običaja. Prvi put su predstavljene javnosti prije 16 godina izložbom pod nazivom “Dvoje leglo – troje osvanilo”, koja je obišla gradove Hrvatske, ali i gradove izvan nje, poput Budimpešte (Mađarska), Buenos Airesa (Argentina), Santiaga (des Chile (Čile), Pertha (Australija).

 Krpane ponjave su u podlozi otkane jednobojnom vunom, sastavljene iz tri ili četiri dijela, na kojoj se potom vezlo raznobojnom vunom. Izrađivale su se isključivo u okolici Slavonskog Broda krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Datirati ih je moguće jer su na nekim primjercima vezilje izvezle godinu nastanka, pa čak i svoje ime. Tako najstarija ponjava iz Zbirke potječe iz 1893. godine. Mnoštvo izvezenih motiva svojim simboličkim značenjem trebalo je prenijeti plodnost na mladence, ali i zaštiti ih od uroka, zlih pogleda. Najčešći su motivi bile gljive kao simbol plodnosti, bračne veze, sreće i životne snage. Zatim čest motiv su i ogledala koja su poznata sredstvo zaštite protiv uroka – rekla je o izložbi na njenom otvaranju viša kustosica Dubravka Matoković.

Osim bogatstvom i simbolikom motiva, koji vuku svoje porijeklo još iz prapovijesti, ponjave predstavljaju i izvanredno likovno dostignuće, čiji se kreativni dosezi njihovih vezilja mogu usporediti s modernom likovnom umjetnosti 20. stoljeća u koju se savršeno uklapaju.

Intima u umjetničkim djelima

 Naziv je izložbe iz fundusa Gradskog muzeja u Požegi koji je postavljen u drugoj dvorani. – Djela koja nisu bila za široku javnost čuvala su se skrivena od pogleda. Bila su posebno naručivana ili su slikana tek za prijatelje koji će ih zadržati za sebe. Stjecajem različitih okolnosti, nasljeđivanjem, a zatim otkupom ili darovanjem našla su svoje mjesto u muzejima i galerijama. Postajući dio zbirki pojedinih slikara, dio većih cjelina, koje su bile svjedokom slikarevih radova različitih tema, mrtvih priroda, portreta, pejzaža i drugih manje su se sagledavale i primjećivale. I danas, brojna takva djela se ne prezentiraju javnosti, jer je to na neki način očito bila i želja autora, koji su radove s ovom temom držali dalje od javnosti. neka su ipak, rekli bismo, publici dozirana ne razmišljajući kako će tko na njih reagirati pa su nerijetko izazvala i zgražanje javnosti – rekla je na otvaranju postava intime, viša kustosica Lidija Ivančević Španiček pojasnivši da se crtanje akta na Likovnoj akademiji izučava kroz sve godine studija, ali da ti studentski radovi nisu izlazili u javnost.

– Crtali su ih svi umjetnici ali većina ih nikada iz obzira prema široj javnosti nije izlagala. Oni su postali veća strast za kolekcionare koji su ponekad uz kustose, koji su se htjeli istaknuti ovom temom, često i sablažnjavali javnost, a neke i ohrabrivali. Mali broj djela s ovom temom, posve intimnog karaktera koja su izložena u ovom malom prostoru, tek su napomena da poštujemo želje umjetnika i kolekcionara im držimo ih tamo gdje bi ih držao onaj koji ih je naslikao ili naručio, podalje od javnosti jer su ipak slikana poput najosobnijeg dnevnika.

U sklopu teme prikazan je i dokumentarni film Bogdana Žižića „Miroslav Kraljević“ u kojemu su Igor Zidić i Bogdan Žižić posebno obradili temu erotike u Kraljevićevim djelima.

 Velika šarena ponjava

 Radionica pod tim imenom organizirana je za učenike osnovnih škola grada Požege a na radionici se pridružio i Izviđački odred Jozo Koutni iz Požege sa dvadesetak najmlađih izviđača. Radili su motive sa izloženih ponjava u tehnici kolaž papira. Između pojedinih izložbi zabavljao nas je novo formirani tro iskusnih glazbenika, Trio corde, koji je izvodio najljepše ljubavne pjesme, a kasnije u noć i one malo žešće. Ispred muzeja na štandu je jedina požeška vinarica Antonija Hart nudila svoja kvalitetna vina za zagrijavanje, a djelatnice muzeja pekle su staru autohtonu poslasticu porijeklom iz Gunje, slane gojtane.

Natpjevavanje škakljivim bećarcima

 Zanimljiva tema koja je uslijedila nakon priče o bećarcima, za koje svi znamo što su, i projekcije animiranog filma „Bećarac“ Požežanina Zlatka Boureka, privukla je stvarno puno publike koja je napunila dvoranu. Uslijedilo je natpjevavanje onih škakljivih, „sramotskih bećaraca“ kazale bi naše bake. Započeli su mladi dečki iz tamburaškog sastava Rubato iz Nove Gradiške, a pridružili su im se i posjetitelji, u kojemu se najviše cijenio i najviše pljeska dobio onaj manje poznatiji, a pravo škakljiv. Tema su najviše baje, curice i njihovi odnosi, ali i karakter kojega bećarac na duhoviti i erotski način opisuje.

 Ljubav, seksualnost i erotika u umjetnosti

 Tema je koja je započela u 23,30 u kasne sate, rekli bi u narodu, a i bila je određena samo za odrasle. Obradila je Salamonovu „Pjesmu nad pjesmama“ koju su izveli glumci Marijana Matoković i Ivan Vukelić. Posebno je bilo razgovora o Friedrichu Solomonu Kraussu, požeškom etnologu i seksologu, nakon čega je uslijedila i diskusija i razgovor na temu ljubavi, erotike i seksualnosti u umjetnosti, znanosti i narodnim običajima.
Naravno da je sve završilo najljepšim ljubavnim u izvođenju Trio corde, uz tortu i šampanjac i afterpartyjem.

Tekst: Vladimir Protić Foto: Vladimir Protić/Vanja Protić

OTVORENA IZLOŽBA „MIROSLAV KRALJEVIĆ – RETROSPEKTIVA“ -

POŽEGA – Zahvaljujući Modernoj galeriji iz Zagreba i Gradskom muzeju Požega slijedećih trideset dana, kao prvi u nizu, Požežani će moći uživati u djelima Miroslava Kraljevića. Gotovo 200 djela ovog slikara hrvatske moderne izloženo je u tri dvorane požeškog muzeja, prvo Požežanima koji se umjetnikom posebno ponose, a onda izložba putuje dalje od Zagreba, preko Splita do Dubrovnika, a slijedeće godine u proljeće ponovno dolazi u Slavoniju u Osijek. Izložba Miroslav Kraljević – retrospektiva organizirana je povodom obilježavanja 100 godina od smrti ovog velikana hrvatske umjetnosti, a djela su nastala u svega tri godine od 1910. do 1912. godine.

O vrlo plodnom ali na žalost kratkom vremenu stvaranja Miroslava Kraljevića, koji je prerano umro od tada teško izlječive tuberkuloze govorili su prof. dr. sc. Zvonko Maković i Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije, koji kao autori potpisuju ovu izložbu. Istakli su kako je ovo tek treća izložba ovog umjetnika, koji je za života imao samo jednu svoju izložbu. Izložba je u još većem opsegu nego ona prije pedeset godina jer donosi cijelu retrospektivu, a i osam djela koja se po prvi puta prikazuju u javnosti. Posebne zahvale svima koji su sudjelovali u ostvarenju ove izložbe izrekla je ravnateljica požeškog muzeja Maja Žebčević Matić, ističući da će cijela Požega sljedećih mjeseci živjeti u svjetlu najvećeg umjetnika hrvatske moderne.

Izložbu je otvorio požeški gradonačelnik Vedran Neferović, rekavši da će Požega živjeti s Kraljevićem ovih dana onako kako je živjela nekada sa svojim slikarom. Uz brojne uzvanike na izložbi su nazočili i dio obitelji Kraljević koji danas žive u Požegi. Uz crteže i njegove poznate portrete i autoportret, izložene su grafike i skulpture.

GRADSKI MUZEJ POSTAVIO IZLOŽBU IZ TRADICIJE POŽEŠKOG KRAJA -

POŽEGA – Nakon Požeške berbe grožđa i svečanog otvorenja Glazbenog festivala Slavonije u Gradskom muzeju otvorena je zanimljiva izložba predmeta iz tradicije požeškog kraja, pod nazivom „Peškir, jedna zaboravljena tradicija“. Izloženo je tridesetak raznih peškira – ručnika, za razne namjene od onih za brisanje i ličnu higijenu, onih za darivanje i ukrašavanje, prekrivanje kruha i košare s hranom, pa do onih za posebne prigode, za svatove, za čaju, poslije pogreba, i drugih. Peškiri su se koristili od rođenja, krštenja, svatova, radova u polju i kući, pa do pogreba, i bili su sastavni dio svakog požeškog domaćinstva, kako seoskog, tako i gradskog.

Izložbu tradicijskih peškira otvorio je Branko Uvodić, autor i voditelj HTV-ove emisije „Lijepom našom“. – Ovaj miraz koji smo mi u EU donijeli svojim primanjem u članstvo, sigurno je jedan od najvrednijih koji EU zajednica ima. Ovim eksponatima dat je presjek tih otaraka, kako u Šokadiji zovu peškire i ručnike. Možete ih vidjeti i u požeškim izlozima, što je uspjeh ovog festivala, a i ta tamburica koja je 1515. godine donesena k nama je tradicijsko glazbalo velikih izražajnih mogućnosti. Vjerujem da će ta tamburica i Požega zaista biti Nashwill hrvatske tamburaške glazbe – rekao je Uvodić.

O peškirima požeškog kraja govorila je autorica izložbe Dubravka Matoković, a o vrijednosti baštine koju moramo čuvati i pokazati cijeloj Europi govorio je požeški gradonačelnik Vedran Neferović.

OPĆINA KRIŽ POSTAVILA IZLOŽBU U ČAST MILKE TRNINE  -

POŽEGA – Milka Trnina 150. godina nakon svog rođenja povezala je dva mjesta u Hrvatskoj, općinu Križ i grad Požegu. Obilježavajući veliku obljetnicu rođenja ove naše operne dive u Galeriji Ciraki Požežani su imali priliku vidjeti izložbu i prezentaciju koju je postavila općina Križ. Milka Trnina, po majci Požežanka, rođena je 19. prosinca 1863. godine u malom mjestu Vezišće u općini Križ, točnije na mlinarskom otočiću Doljnji Sip nedaleko Vezišća. Pravim imenom Katarina, bila je kći Franjice i mlinara Tone. Sa šest godina ostaje bez oca, pa je u Zagrebu odgaja ujak, Janko Jurković, književnik, rođeni Požežanin i njegova žena Laura. Studirala je pjevanje na konzervatoriju u Beču, a glazbenu karijeru započela 1882. godine u Zagrebu kao Amelija u Verdijevom Krabuljnom plesu. Nastavlja u Leipzigu, Bremenu, Munchenu, Londonu, New Yorku, Bostonu ...

- Zadovoljstvo mi je što smo se svi večeras ovdje okupili iz jednog razloga, zbog Milke Trnine, koja je po majci Požežanka, a po rođenju Moslavčanka. Upravo ona je ta koja nas je spojila i koja je zapravo nit vodilja da ovaj prekrasan grad, grad kulture, grad povijesti i grad tradicije pokušamo približiti našoj Moslavini, ali i vama ovdje u Požeškoj kotlini da pokažemo kako i mi pod obroncima Moslavačke gore njegujemo tradiciju i kulturu, ponosni na ono što se dogodilo na našim prostorima. Općina Križ nije velika, ima sedam tisuća stanovnika, a jedno od 16 naselja u općini upravo je Vezišće u kojem je rođena Milka Trnina prije 150 godina, na jednom rukavcu na samom ulasku u Lonjsko Polje. Zahvaljujemo što ste Milku čuvali sve ove godine i što niste dozvolili da ona padne u zaborav – rekla je na otvorenju izložbe Ivana Posavec Krivec, načelnica općine Križ i saborska zastupnica, koja je najavila i gradnju kulturno-memorijalnog centra Milke Trnine.

Na izložbi su postavljena jedna sjećanja na Milku Trninu, jedna imaginacija, brojna djela koja su bila na pozornicama Londona. Izložba je u sklopu obilježavanja rođenja Milke Trnine samo jedno od događanja, koje predviđa i izdavanje monografije, prigodne marke Hrvatske pošte, organiziranje Milkinog ljeta, Lipanjskih susreta i Božićnog koncerta na kraju godine.

Otvorenju izložbe nazočili su požeški gradonačelnik Zdravko Ronko, zamjenik ministra zdravlja Marijan Cesarik i saborska zastupnica Lidija Bagarić iz Primorsko-goranske županije, inače rođena Požežanka, a svim posjetiteljima ponuđeni su originalni suveniri općine Križ, „Milkini medenjaci“ „Milkin čaj“ i ukrašena pisanica. S nekoliko pjesmama svoga kraja upoznali su nas članovi KUD-a Graničar iz Križa.

Nakon izložbe i koncert opernih arija

Dvoranom Gradskog kazališta nakon otvorenja izložbe zavladali su zvuci popularnih arija iz poznatih opera, koje je otpjevao Giorgijo Surijan uz klavirsku pratnju Lane Bradić. Ovaj riječki bariton predavač je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a nastupao je u brojnim poznatim opernim kućama, Covent Garden u Londonu, La Scala Milano, Metropoliten New York, Boljšoj teatr Moskva, Grand opera Pariz i dr. Odlične interpretacije poznatih arija izmamile su pljesak od nažalost malobrojne publike.

U uvodu koncerta saznali smo od gradonačelnika Zdravka Ronka, da je zapravo i poznata čokolada Milka ime dobila po našoj opernoj pjevačici Milki, jer je njen veliki obožavatelj, švicarski proizvođač čokolade jednu svoju liniju čokolade nazvao po Milki Trnini, a poslije je ta čokolada postala svjetski poznati slatki brand. Čokolade Milke gradonačelnik Ronko je darivao svojim kolegicama saborskim zastupnicama.

I načelnica Ivana Posavec Krivec otkrila nam je jedan nepoznati podatak, da je veliki Milkin obožavatelj bio i Nikola Tesla, koji je u operi imao svoju ložu u kojoj je uvijek sam uživao u pjesmi Milke Trnine, a jedina je žena koja je posjetila njegov laboratorij. Posavec je izrazila svoju nadu da će požeški gradonačelnik Ronko uskoro postaviti i jednu Milku koja će pjevati Tesli u Parku kraj Orljave.

150. OBLJETNICA ROĐENJA OPERNE PJEVAČICE MILKE TRNINE  -

POŽEGA – Povodom obilježavanja Dana grada Požege i 150. obljetnice rođenja operne pjevačice Milke Trnine u gradskom muzeju je postavljena izložba „Predmeti iz ostavštine Milke Trnine“ koji su u vlasništvu muzeja. Na izložbi su postavljeni svi predmeti koje muzej čuva u svom vlasništvu, a o ostalim predmetima svjedoče fotografije i dokumenti.

Milka Trnina rođena je u 1863. god. u Vezišću kraj Ivanić Grada, a Požežanka je po majci Franjici Trnini r. Jurković. Operna pjevačica, sopran pjevanje je učila u Zagrebu i na Konzervatoriju u Beču. Pjevala je u Leipzigu, Grazu, Bremenu, Munchenu i diljem Europe te Amerike. Umrla je u Zagrebu 1941. godine. Posjećivala je Požegu i bila vezana za nju preko ujaka Janka Jurkovića, književnika. Jedna šestina njezine ostavštine pripala je Ljubici Smojvir Balog iz Požege, a kasnije njenom suprugu Dioniziju, koji dio ostavštine 1992. god. daruje požeškom muzeju, a dio prijateljima. Jedan dio tih prijatelja, obitelj dr. Grujića stakleni servis i vrč darovali su muzeju. Dio ostavštine Dionizija Smojvira je bio oštećen pa je 2005. u suradnji s gradom Požegom i Ministarstvom kulture prošao restauraciju da bi mogao biti prezentiran u budućem postavu muzeja.

Izložbu je otvorio požeški gradonačelnik Zdravko Ronko uz nazočnost predstavnika općine Križ i njenog rodnog Vezišća. – Zahvaljujući njenoj povezanosti s Požegom i mi imamo poseban razlog i izuzetnu pogodnost kroz ostavštinu Milke Trnine uživati u vremenu njene velike slave. Nažalost, ne i u njenom toliko hvaljenom glasu i interpretaciji glazbe, jer nezadovoljna tadašnjim tehničkim mogućnostima reprodukcije nije dopuštala snimanje i dala je uništiti sve snimke. Ali imamo sreću da naš Muzej čuva vrijedne predmete iz njenog života, po čemu i Požega ima priliku biti dio takvog svjetskog kulturnog mozaika i svjedok vremena u kojem su tako slavne osobe bili naši sugrađani. Ovom izložbom nakratko ćemo se i sami vratiti u vrijeme i društveni milje u kojem je živjela i radila slavna Milka Trnina – istakao je gradonačelnik Ronko.

Svi posjetitelji su počašćeni Milkinim medenjacima koje su donijeli predstavnici općine Križ, koji se tamo izrađuju i nude kao suveniri. Izložba će biti otvorena do 22. ožujka, a bit će postavljena i u Zagrebu.

GRADSKI MUZEJ POŽEGA – IZLOŽBA POŽEŠKE KIPARICE  -

POŽEGA – Prvi puta akademska kiparica Tatjana Kostanjević predstavila se požeškoj publici, mada ne potpuno nepoznata Požežanima, koji ju znaju po skulpturi Sara Babin Vir, bisti Matka Peića na njegovom trgu. Tatjana Kostanjević odnedavno je i stanovnica Požege, grada u kojemu je provodila svoje mlade dane, grada za kojega je napravila neka djela i u kojega se polako zaljubila, pa na kraju došla i živjeti u njemu. Ne samo živjeti nego stvarati. Otvara i Likovnu radionicu za djecu i mlade.

Tatjana Kostanjević završava studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, prvi puta se predstavila kulturnoj sceni svojom izložbom 1986. godine u Poreču. Prvom javnom skulpturom, spomen pločom Odonu von Horvathu predstavila se javnosti 1996. godine. Od tada radi puno javnih skulptura i spomenika. Stručna hrvatska likovna kritika prepoznala ju je i istakla 1999. godine, a posebno ističu njenu uspješnost u prikazu pokreta u skulpturi.

Taj pokret u skulpturi uspješno je predstavila i Požežanima sa svojim skulpturama Tepsihore, boginje i zaštitnice plesa i glazbe, grčke muze koja nadahnjuje umjetnike. Ova zaštitnica plesa povezuje kiparičin skulptorski rad na temu ljudskog tijela u pokretu s njom samom, kao poznavateljicom baleta. Kiparica stvara slobodnu igru u krugu u kojemu je ona sama, kao stvarateljica glazba tijela.

Izložbu je otvorio Stjepan Mesić, bivši predsjednik RH, uz nazočnost gradonačelnika Zdravka Ronka, koji je napisao i uvod za katalog. Izložbu građani Požege mogu pogledati do 22.veljače.