TRAGOM VIJEĆNIČKOG PITANJA NA POSLJEDNJOJ SJEDNICI GRADSKOG VIJEĆA GRADA POŽEGA – ŠTO JE SA NAJAVLJIVANOM OBNOVOM GRADSKOG MUZEJA U GRADU POŽEGI -

PET GRADONAČELNIKA JE DO SADA ZAPLETALO I RASPLETALO OVU SITUACIJU, NEKOLIKO PUTA SU VAĐENE LOKACIJSKE I GRAĐEVINSKE DOZVOLE, NOVAC TROŠEN A BEZ POTREBNE SUGLASNOSTI SUVLASNIKA U MUZEJU

POŽEGA – Na posljednjoj 17. sjednici Gradskog vijeća grada Požega postavljeno je vijećničko pitanje požeškom gradonačelniku Vedranu Neferoviću, a postavio ga je predsjednik Grdaskog vijeća Nino Smolčić. - Još 2002. godine pokrenuto je pitanje uređenja Gradskog muzeja u Požegi, a i 13 godina kasnije mi imamo istu situaciju, pa pitam koje su sve radnje poduzete glede rješavanja suvlasničkih odnosa, građevinske dozvole, te ostale potrebne radnje koje trebaju kako bi taj objekt mogao ići u potrebnu snaciju ?

Na postavljeno pitanje gradonačelnik Neferović je odgovorio: - 2013. godine osobno sa ljudima u gradu Požegi i stručnim službama u više navrata smo problematiku muzeja i razgovore kako konačno riješiti taj problem i postupke koji su potrebni odradili. Sa gosp. Zvonkom Strakom koji je svo ovo vrijeme u ovoj priči renoviranja muzeja uključen, jer jednostavno, zatekli smo jednu takvu situaciju. Ja nisam želio doista niti želim ulaziti u razloge prethodnog vremena zbog čega se neki dogovor ili sporazum rješenja tog problema između Strake i grada nije postigao, gdje su razlozi. Konstatirat ću da u svemu tome, nažalost je vrijeme prošlo i nadamo se da će se naći rješenje i da će naš muzej u Požegi moći konačno kandidirati na natječaj i povući sredstva da se on renovira. Stanje je alarmantno i hitnost obnove je neupitna. Do sada su izvršene slijedeće radnje: ishođena lokacijska dozvola, suvlasnik Zvonko Straka uložio je žalbu i njegovi žalbeni navodi su odbijeni, te je po pravomoćnosti lokacijske dozvole izrađen Glavni projekt i ishođena dozvola glavnog projekta. Tadašnji zakon nije predviđao ishođenje suglasnosti suvlasnika, stoga su radovi mogli započeti. Valjanje dozvole je bilo dvije godine s mogućnosšću produženja roka za još dvije. Međutim nisu bili raspisivani natječaji na kojima je grad Požega tada mogao prijaviti financiranje radova i nije bilo sredstava iz nekih drugih izvora da se počne s tom investicijom. U međuvremenu dolazi do promjena u zakonu o gradnji i potvrda o glavnom projektu više ne postoji i stoga se više ne može produžiti valjanje iste nego ishoditi novu građevinsku dozvolu uz mogućnost korištenja već izrađene projektne dokumentacije. Sve potvrde su pribavljene no sada zakon nalaže uključivanje suvlasnika u postupak vađenja dozvole. Suvlasnik Zvonko Straka pozvan je na sastanak u gradsku upravu, upoznat je s novim okolnostima, predloženo mu je potpisivanje sporazuma i davanje suglasnosti, što je isti odbio. Pred pravnicima nalazi se postupak ishođenja sugalsnosti sudskim putem ili razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, ukoliko se budu mogla osigurati sredstva u proračunu grada Požega za 2016. godine. Do okončanja sudskog postupka trebao bi biti raspisan i natječaj za obnovu spomenika kulture sredstvima EU, tako da obnova Gradskog muzeja treba i mora što hitnije početi. Vjerujem u dobru volju suvlasnika, ali on na taj način štiti neka svoja prava koja misli da po zakonu ima, a mi kao Grad također ne možemo se upuštati u nešto što on predlaže, jer pravnici kažu da to nije moguće. Došli smo u poziciju koja će najvjerojatnije završiti na sudu.

Kako se kroz cijelu priču kao glavni „krivac“ spominje ime Zvonka Strake koji u zgradi muzeja ima frizerski salon i 5% je suvlasnik cijele zgrade muzeja zatražili smo razgovor s njim, da nam pojasni kako je od najma lokala postao suvlasnik muzeja i zašto se ovih 13 godina vodi spor oko adaptacije muzeja, na koju on ne daje suglasnost. Cijeli razgovor donosimo u nastavku članka.

Kako ste vi uopće došli u cijelu priču?

- Iskreno rečeno prodati dio prostora i to 5% na nekretnini na kojoj si 100 % vlasnik nije baš naj mudrija ideja. No ja na to nisam imao utjecaja već sam putem javnog natječaja i javne licitacije na koju se je mogao svatko zainteresiran javititi, kupio poslovni prostor u to vrijeme po največoj cijeni što je do tad ikad prodan kvadratni metar gradskog prostora. Da ga nisam kupio ja, vjerojatno bi kupio netko drugi.

Odnos unutar zgrade je od tad postao suvlasnički, što u normalnim okolnostima to ne bi trebao biti problem ukoliko postoji dobre volje da se svi suvlasnički odnosi riješe dogovorom. To je u to vrijeme i funkcioniralo bez problema. Rezultat toga je i sad vidljiv prostim okom jer se tad zgrada i posljednji put obnavljala.

Problemi počinju 2003. g. dolaskom nove vlasti u Gradsku kuću i novim idejama. Raspisani su bili razni natječaji za obnovu koju su redom poništavani od strane državne komisije za kontrolu postupka javne nabave, zbog netransparentnosti oko odabira izvodjača radova, o čemu postoji i vjerodostojna dokumentacija, a za sve propale investicije najlakše je bilo uperiti prst u nekoga drugoga koji s tim nema nikakve veze. Prozivati i blatiti po medijima samo da se sakrije pravi razlog zbog čega nisu obavljeni najaviti radovi u ovom slučaju to sam bio ja.

U želji da se već jednom prestane s medijskim prepucavanjem a i na nagovor svoje žene predložio sam bivšim gradonačelniku i to u prisutnosti tadašnjne ravnateljice gospodje Dubravke Sokač Štimac, da ću se odreći sveg suvlasništva na zgradi u korist grada i da ću zazidati sve otvore spram gradskog muzeja, a da mi se za uzvrat prizna makar 4.000,00 kuna na ime stvarnog ulaganja u zajedničku infrastrukturu i izda suglasnost za prikučak na plin. Odgovor je bio začuđujući, da to ne može. Zatim su usljedili daljnji igrokazi putem medija u kojim ja više nisam htio sudjelovati. Pravo priključka na plin sam ishodio sudskim putem.

Dolaskom današnjeg gradonačelnika gospodina Neferovića nadao sam se da će doći do pomaka u vidu dobre volje u rješavanju problema unutar suvlasništva zgrade gradskog muzeja. U pokušaju traženja rješenja za obnovu zgrade Muzeja. Obratio sam se i Ministarstvu kulture RH u Zagrebu. Uz predočenu dokumnetaciju s molbom da se u okviru svojih mogućnosti znanja i ovlasti uključe u riješavanje dugotrajnih nesuglasica izmedju suvlasnika unutar zgrade. Pisani odgovor Ministarstva kulture RH Klasa:612-05/14-01/0059, Urbroj: 532-05-01-03/4-14-04 od 22.travnja 2014. je citiram: „da se predmetno pitanje suvlasništva zgrade može riješiti dogovorno izmedju svih suvlasnika te riješenjem suvlasnički odnosa kupoprodajom, otkupom, davanjem zamjenskog prostora ili na drugi odgovarajuči način“. Takav dopis sam dao na uvid gradonačelniku i pročelnici Vodinelić.

Odgovor je bio da im to ništa ne znači ?

No nakon daljnjih niz razgovra i pregovora zadnji naš pregovor je ipak završio dogovorom i to: „Da ću se ja trajno odreći prava korištenja suvlasničkih prostora na cijeloj zgradi u svoje ime i svojih sljednika i da sav suvlasnički prostor pripadne Gradu Požegi, a za uzvrat ću nakon rekonstrukcije i dogradnje dobiti manji prostor s dvorišne strane koji ću moći pripojiti svom lokalu. I sve predočeno u projektu za koji ću dati suglasnost. Dogovorili smo sve detalje oko prozora i dimnjak a za kombi bojler koji bi trebao preseliti iz sadašnjeg prostora, te ventilacijskog otvora s naznakom da ću sav taj prostor ožbukati i urediti o svom trošku.

Tada mi se gradonačelnik obratio i riječima: «Eto vidite da smo trebali razgovarati i pregovarati i kako smo sad postigli konačno rješenje i to na obostrano zadovoljstvo i da će to pravne službe Grada Požege staviti na papir, da to i potpišemo i da bi to kao prijedlog moglo ići na sljedeću sjednicu Gradskog vijeća. Pružili si ruke, rukovali se i razišli.

Nakon nekog vremena pozvan sam u Gradsku kuću na potpis dogovora. Tada mi je predočen i elaborat za obnovu i sporazum. Naskon uvida u dokumentaciju odbio sam to potpisati, jer takav prijedlog nije imao nikakve veze s zdravom pameti a niti sam ja lud, a od prijašnjeg dogovora niti riječi. Pitam se kako bi se svatko ponio na mom mjestu kad vam suvlasnik na zgradi ponudi da potpišete suglasnost da vam se oduzima sav suvlasnički prostor i još k tome zazida prozor, uruši i zazida dimnjak preko kojeg ide plinski kabel i bojler a da ne govorim da više nemam pravo na pristup infrastrukturi kao što je ormarić za plin, šahta za vodu, električni osigurači, a kantu za smeće bih od tada morao držati u lokalu. A to što sam vlasnik i suvlasnik na zgradi te da imamo ista prava to nema veze, jer nisam ja gradonačelnik da o tome odlučujem.

Tada sam uvidio da od mojeg vjerovanja na riječ da je postignut konačni dogovor nema ništa. A takodjer ni od pečenog janjeta, jer njima Gradu Požegi je draža ovca i to ona, kojom sam ja trebao postati potpisujući takav sporazum.

Iz svega proizlazi da gradonačelnik i njegove bliske suradnice nisu zainteresirani za obnovu Gradskog muzeja osim na riječima. Želim naglasiti da u svakom trenutku podržavam obnovu zgrade Gradskog muzeja pa samim time i moj prostor dobiva na vrijednosti, spreman sam potpisati svaku suglasnost koja ima zakonsku osnovu, a kod potpisivanja suglasnosti moj jedini uvijet je da se moj vlasnički prostor ne dira i ukoliko se žele promjene unutar suvlasničkog prostora da mi se osigura u pola manji zamjenski prostor nego što mi pripada temeljem kupoprodajnog ugovora, sudskog riješenja, gruntovnog i katastarskog izvadka.

A što se tiče promjene vlasti na bih se složio s time da se je vlast promjenila. Promijenio se je gradonačelnik a stvarna vlast tijekom ovih trinaest godina je ostala ista, samo što malo šara – kaže na kraju Zvonko Straka, koji i nudi prijedlog.

- Moj prijedlog da se nadje malo dobre volje i vremena od strane gradonačelnika te da se napravi sastanak uz prisustvo medija, po potrebi i predstavnika Ministarstva kulture ukoliko je to moguće, te da se dogovorno riješi problem oko obnove uz poštivanje odredaba važećih Zakona RH, a ne otimačinom, kako se to sad pokušava i k tome se još čudi i mene osudjuje što ja to neću potpisati. A što se tiče rješavanja spora putem suda, suglasan sam s tim, dapače, mišljenja sam da je to jedini način da se ovaj spor riješi i okonča potpunim, pravilnim, nedvojbeno utvrdjenim činjeničnim stanjem, te pravilnom primjenom odredaba važećih Zakona RH.

Samo neka gradonačelnik malo razmisli da sudski spor može trajati godinama, a sudski spor se može i izgubiti. Tijekom sudskog spora Zakonom nisu dopušteni i nema nikakvih zahvata na zgradi Muzeja. U svakom slučaju presudom suda ma kakva ona bila najviše na gubitku su gradjani Grada Požege koji zaslužuju da se kulturna blaga Grada Požege obnove i da se održava, a ne da propada na sramotu svih nas.

Tekst: Vladimir Protić, Foto: Vanja Protić