Prikazujem sadržaj po oznakama: Alen Kopunović Legetin

SUSRET CRKVENIH ZBOROVA POŽEŠKE BISUPIJE

POŽEGA - Susret crkvenih zborova iz župa Požeške biskupije u prigodi blagdana sv. Cecilije, a na temu Godine vjere održan je u subotu 17. studenog. Organizirao ga je Pastoralni centar i Povjerenstvo za liturgijsku glazbu Požeške biskupije. Program je počeo u Dvorani sv. Terezije Avilske gdje se okupilo preko 500 pjevača iz 22 zbora. Na početku ih je sve pozdravio požeški biskup dr. Antun Škvorčević te im zahvalio što su došli u Požegu svjedočiti svoju vjeru kroz pjesmu i misno slavlje. Istaknuo je da je ovo prigoda u kojoj valja provjeriti kako crkveni pjevački zborovi izvršavaju svoje poslanje u duhu liturgijske obnove. Kazao je da će im u tom biti od pomoći knjižica pod naslovom „Pjevanje u svetom bogoslužju“, uručena svakom prisutnom pjevaču a koja donosi tekst o svetoj glazbi iz Konstitucije o svetoj liturgiji „Sacrosanctum Concilium“ te tekstove iz Opće uredbe trećeg izdanja Rimskog miksala koji govori o liturgijskom pjevanju.

Slijedio je zatim glazbeni dio programa u kojem se svaki zbor predstavio jednom skladbom po izboru na temu Godine vjere i jednom po vlastitom izboru. – Cilj je ovog susreta promoviranje i unapređivanje pjevanja u svetom bogoslužju. Vidi se kako iz godine u godinu naši zborovi napreduju. Ove godine svi smo naučili svjetsku himnu Godine vjere „Credo, Domine“ – kazao je mo Alen Kopunović Legetin, povjerenik za liturgijsko pjevanje u Požeškoj biskupiji. Susret je završio svečanim misnim slavljem u požeškoj katedrali na kojem su zajednički pjevali svi zborovi. Tijekom slavlja biskup Škovorčević se obratio okupljenim članovima župnih zborova te im zahvalio za vjernost i žrtvu kojom u svojim župama služe slavi Božjoj i pomažu vjernicima da što dublje budu dionicima svetih otajstava.                 (a.t.)

ZAPOČELE 'ORGULJAŠKE VEČERI POŽEŠKE KATEDRALE' -

POŽEGA – „Orguljaške večeri požeške katedrale“ još su jedan dokaz kako zanimanje za Mozartovu 'kraljicu instrumenata' sve više raste. Prvorazredna akustika baroknog prostora i goleme zvukovne mogućnosti novih orgulja ovdje su dobitna kombinacija i za orguljaša i za publiku.

Upravo su monumentalnost i gusta paleta zvukovnih boja, orkestralna snaga, sve ono što čini 'kraljevski portret' toga glazbala. Da nove, požeške orgulje iz glasovite Eisenbarthove radionice ne poznaju zvukovna ograničenja potvrđuje i umjetnički ravnatelj požeškog orguljaškog festivala.

- To je instrument bogat u svojoj dispoziciji, sonoran u svojoj zvučnosti, a opet sjajan i raskošan. Ovaj festival njihovom je gradnjom uistinu dobio na svojoj težini, a potvrđuju to i prvorazredna imena domaće i inozemne orguljaške scene koje ugošćuje - ističe Alen Kopunović Legetin, također jedan od sudionika ove iznimne kulturne priredbe. Etablirali su je vrsni orguljaši, sve u nastojanju da bogatu i izazovnu orguljsku baštinu približe publici. Ove godine 'Orguljaške večeri požeške katedrale' otvorio je Pavao Mašić i to repertoarom suvremene francuske orguljaške škole. - Riječ je uistinu o orguljašima koji su pisali za orgulje, dakle majstorima koji su poznavali svoj instrument i u tom smislu ovaj instrument 'sklon' je takvom repertoaru. Nastojimo njime obuhvatiti i što veći zvukovni potencijal. Tajna je svakako i u dobrom orguljašu, a onda kada se spoji kombinacija dobrih orgulja i dobra svirača rezultat je izvanredan - kaže Mašić.

Festival otvara i druge mogućnosti poput suzvučja orgulja s orkestrom ili najsavršenijim glazbalom – ljudskim glasom. - Namjera je publici približiti sličnost ljudskoga glasa u homofoniji i sazvučju s orguljama, a opet i različitost u mogućnostima koja imaju ta dva aparata. Širina koju ovaj festival otvara u tom kontekstu je sjajna i ja sam zato ovdje u Požegi redovit gost, ali i sudionik koncerata - ističe maestro Tomislav Fačini koji se ove godine predstavio sa svojim vokalnim ansamblom 'Antiphonus'.

Niz koncertnih večeri na kojima će se predstaviti uz Alena Kopunovića Legetina i mladi Ivan Bosnar, završava 9. listopada gostovanjem glasovitog Hansa Leitnera, orguljaša minhenske katedrale. (S.N.)  

POŽEŠKA 'KRALJICA INSTRUMENATA' PREDSTAVLJENA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI  -

ZAGREB –  Izborom kapitalnih djela barokne orguljaške literature, hrvatskih sakralnih opusa  kao i krunskih skladbi klasične glazbene baštine, solističkim koncertom na orguljama zagrebačke katedrale predstavio se Alen Kopunović Legetin, jedan od najistaknutijih orguljaških interpreta u nas.

Iako je iza ovog požeškog orguljaša veliko domaće i inozemno koncertno iskustvo, njegovo najnovije 'zagrebačko' predstavljanje znakovito je s više razina, a svesti se mogu pod zajednički nazivnik – 'Portret kraljice'. Tako je naime, naslovljen Kopunovićev prvi samostalni nosač zvuka koji je ovih dana objavljen u Croatia recordsu u vrhunskoj produkciji Vanje Lisjaka, a kulturnoj i glazbenoj javnosti 'premijerno' predstavljen  zagrebačkim koncertom.

Riječ je o sedamdeset minutnom  orguljaškom portretu novog, požeškog instrumenta izgrađenog na poticaj požeškoga biskupa mons. dr. Antuna Škvorčevića  u baroknom prostoru terezijanske katedrale u Požegi, te njegovim sjajnim zvukovnim bojama i mogućnostima. Velebne požeške orgulje, podsjetimo, 'potpisuje' ugledna radionica Eisenbarth iz Passaua, a podignute su u povodu 10. obljetnice Požeške biskupije.

Da ova kompaktna ploča odabirom skladbi nadilazi jednu temu, jedan skladateljski ili nacionalni opus, stilsko razdoblje ili orguljašku školu, sugerira već i sam njezin naziv. Istodobno grandiozan, blještav, ali i odmjeren i dostojanstven kakav portret kraljice uistinu i jest, podrazumijeva suprotstavljanje bezvremenog, široko poznatog i onog gotovo zaboravljenog, rijetkog, a time i ekskluzivnog. Time se zasigurno vodio i sjajan orguljaš kakav je Alen Kopunović Legetin u svojem umjetničkom laviranju osobnosti požeškog glazbala i njegova iznimnog potencijala.

Uz Lešćana, Dugana, Vidakovića kao hrvatski skladateljski sakralni trolist, tu su izvedbe Waltherove transkripcije Vivaldijevih violinskih koncerata , ali i 'kraljevska' orguljaška skladba 'Toccata i fuga u d- molu', najizvođenije, možda i najkontroverznije Bachovo djelo. Osjećajna i prozračna Mozartova 'fantazija u d- molu', jedna od njegovih najpoznatijih skladbi za pianoforte još je jedna posveta tradiciji i u završnici, kako to lijepo promišlja muzikologinja Helena Novak, vraća se na arhaičnu jednostavnost i nepretencioznost stare crkvene popijevke u Lešćanovoj 'Pjevaj hvale Mgadaleno'  izvan nacionalnog konteksta na žalost nedovoljno poznate Cithare Octohorde. Sve to kako bi utjelovio u svoj njegovoj slojevitosti portret jednog od najnovijih i najraskošnijih orgulja u nas. (Sanja Najvirt)