POŽEŠKA 'KRALJICA INSTRUMENATA' PREDSTAVLJENA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI -
ZAGREB – Izborom kapitalnih djela barokne orguljaške literature, hrvatskih sakralnih opusa kao i krunskih skladbi klasične glazbene baštine, solističkim koncertom na orguljama zagrebačke katedrale predstavio se Alen Kopunović Legetin, jedan od najistaknutijih orguljaških interpreta u nas.
Iako je iza ovog požeškog orguljaša veliko domaće i inozemno koncertno iskustvo, njegovo najnovije 'zagrebačko' predstavljanje znakovito je s više razina, a svesti se mogu pod zajednički nazivnik – 'Portret kraljice'. Tako je naime, naslovljen Kopunovićev prvi samostalni nosač zvuka koji je ovih dana objavljen u Croatia recordsu u vrhunskoj produkciji Vanje Lisjaka, a kulturnoj i glazbenoj javnosti 'premijerno' predstavljen zagrebačkim koncertom.
Riječ je o sedamdeset minutnom orguljaškom portretu novog, požeškog instrumenta izgrađenog na poticaj požeškoga biskupa mons. dr. Antuna Škvorčevića u baroknom prostoru terezijanske katedrale u Požegi, te njegovim sjajnim zvukovnim bojama i mogućnostima. Velebne požeške orgulje, podsjetimo, 'potpisuje' ugledna radionica Eisenbarth iz Passaua, a podignute su u povodu 10. obljetnice Požeške biskupije.
Da ova kompaktna ploča odabirom skladbi nadilazi jednu temu, jedan skladateljski ili nacionalni opus, stilsko razdoblje ili orguljašku školu, sugerira već i sam njezin naziv. Istodobno grandiozan, blještav, ali i odmjeren i dostojanstven kakav portret kraljice uistinu i jest, podrazumijeva suprotstavljanje bezvremenog, široko poznatog i onog gotovo zaboravljenog, rijetkog, a time i ekskluzivnog. Time se zasigurno vodio i sjajan orguljaš kakav je Alen Kopunović Legetin u svojem umjetničkom laviranju osobnosti požeškog glazbala i njegova iznimnog potencijala.
Uz Lešćana, Dugana, Vidakovića kao hrvatski skladateljski sakralni trolist, tu su izvedbe Waltherove transkripcije Vivaldijevih violinskih koncerata , ali i 'kraljevska' orguljaška skladba 'Toccata i fuga u d- molu', najizvođenije, možda i najkontroverznije Bachovo djelo. Osjećajna i prozračna Mozartova 'fantazija u d- molu', jedna od njegovih najpoznatijih skladbi za pianoforte još je jedna posveta tradiciji i u završnici, kako to lijepo promišlja muzikologinja Helena Novak, vraća se na arhaičnu jednostavnost i nepretencioznost stare crkvene popijevke u Lešćanovoj 'Pjevaj hvale Mgadaleno' izvan nacionalnog konteksta na žalost nedovoljno poznate Cithare Octohorde. Sve to kako bi utjelovio u svoj njegovoj slojevitosti portret jednog od najnovijih i najraskošnijih orgulja u nas. (Sanja Najvirt)