POLAZNIK ŠKOLE LAKIH JAHAČA U KUTJEVU PAVAO SESTRIĆ  -

KUTJEVO – Došao je u Kutjevo kao 14-godišnji dječak 1941. godine i ondje završio Školu lakih jahača, te počeo raditi u kutjevačkoj pastuharni. Prilikom oslobađanja Kutjeva ranjen je u ruku od partizanskog rafala, no zbog komplikacija u liječenju ruku su mu amputirali. Tako je završio njegov san o lakom i paradnom jahaču na lipicancima, ali je ostao živjeti i raditi u Kutjevu, no sada samo u uredu. Kao polaznik škole jahanja svaki dan su pohodili malu kapelicu sv. Jurja u kojoj su se molili i ta mu je kapelica ostala u sjećanju cijelog života. – Sjećanje na te mladalačke dane, na mjesto gdje sam izgubio ruku, na ovu kapelicu gdje smo se svaki dan molili pratilo me je cijeli život, gdje god sam poslije živio, pa i u Americi i Kanadi. Bila mi je želja na tu kapelicu postaviti jednu spomen ploču kojom bi se zahvalio građanima Kutjeva, za sve što sam proživio. Evo dočekao sam i taj trenutak i posebno zahvaljujem gradonačelniku Ivici Nikoliću koji mi je to omogućio – rekao je Pavao Sestrić, laki jahač, danas 85-godišnjak, kojemu je pao veliki kamen sa srca što je uspio u svojoj želji. Sjeća se da je u Kutjevu bilo i ljubavi, a samo je jednom na zabavi probao kutjevačko vino, koje je onda bilo staro 80 godina. Bilo je u pastuharni po 70 rasnih konja, no on se više nije mogao brinuti za njih, pa ni jahati zbog gubitka ruke, što mu je jako nedostajalo.

Otkrivanju spomen ploče nazočilo je nekoliko polaznika jahačke škole, građana Kutjeva, Andrija Bošković, autor knjige o pastuharni, Natalija  predsjednica uprave Kutjeva d.d., kutjevački gradonačelnik Ivica Nikolić, a ploču je blagoslovio kutjevački župnik Marijan Đukić. Nakon otkrivanja ploče pala je inicijativa da se kapelica sv. Jurja obnovi i vrati u nekadašnje izdanje, a pomoć je obećao i sam Pavao Sestrić.