DVODNEVNI MEĐUNARODNI SIMPOZIJ PALIJATIVNE SKRBI I MEDICINE

 POŽEGA – Dvodnevni Simpozij palijativne skrbi i medicine u organizaciji Udruge narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Medicinskog fakulteta Sveučilišta iz Zagreba, Hrvatskog društva za palijativnu medicinu, Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog društva mladih liječnika HLZ održan je u Požegi u dvorani HAZU i Požeške biskupije.
Ovo je prvi ovakav simpozij u Požeštini s međunarodnim partnerima i važnim partnerima iz Hrvatske. Simpozij se odvija u sklopu projekta „Zdravlje svima“ koje financira Ministarstvo zdravlja. Pokušavamo u sklopu simpozija obuhvatiti sve zanimljive teme palijativne medicine i pokušati senzibilizirati javnost i ove županije i lokalnih donositelja odluka za pokretanje i provođenje palijativne skrbi u ovoj sredini – istakao je dr. Ivan Vukoja ispred organizatora Udruge narodnog zdravlja A. Štampar.

 - Palijativna skrb i palijativna medicina su medicine koje se bave kvalitetom života osobe koja boluje od neizlječive bolesti članova njegove obitelji. To znači da djelujemo kako smanjiti bol i fizičku, psihičku, socijalnu i duhovnu bol, kako osigurati kvalitetnu prehranu, hidraciju, kontrolirati infekcije i druge simptome, kako pomoći obitelji da se nosi sa emocijama i samim pacijentom i kako pravilno komunicirati s onima koji su bolesni od metastatskog raka, od moždanog udara s posljedicama, od teških bolesti srce, jetre. Palijativna skrb se odnosi na sve životne dobi, jer na žalost obolijevaju i djeca i stari, i to je bitan dio medicine u cijelom svijetu. Hrvatska već 20 godina pokušava uvesti palijativnu medicinu u regularni zdravstveni sustav, a tek u zadnje godinu dvije kročimo nekim ozbiljnijim koracima. Usvojen je strateški plan po kojem svaka županija ima niz zadataka vezanih uz palijativnu skrb i mi smo jako sretni što u Hrvatskoj smo kroz entuzijazam stručnjaka i volontera potaknuli vlast do lokalnih razmjera da se nešto promijeni – rekla je prof. dr. sc. Marijana Braš koja je upravo ovaj požeški simpozij istakla kao pozitivni otok koji je stvoren, a on će se koncentričnim krugovima širiti na ostatak Hrvatske. Posebno je istakla dobru volju velike grupe ljudi u Požegi koji čine povezanu mrežu i sa drugim „otocima“ koji su stvoreni u Hrvatskoj. – Prvi pacijenti i timovi već su ovdje u praksi svaki dan, to više nije samo teorija. Mi koji se bavimo palijativnom skrbi kažemo da se za te potrebe ne trebaju graditi novi kreveti nego ako postoje slobodni kapaciteti koji se mogu kvalitetno urediti. najvažnije je educirani tim, jer ništa ne znači i ako osigurate krevete, te da imamo poveznicu od obiteljske medicine, mobilnog tima, bolničkih odjela, jer čovjek ili zamislimo dijete koje boluje od neizlječive bolesti, staru osobu s demencijom, da zna da od trenutka kad oboli, pa do smrti, i do žalovanja poslije smrti zna kuda će ići i tko će o njemu brinuti. Da tu nema straha.

 Prof dr. sc. Veljko Đorđević, pročelnik CEPAMET-a Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta u Zagrebu ističe da je taj centar u posljednje četiri godine postao mjesto vrhunske edukacije i mjesto za komunikaciju što se tiče palijative. – Mi smo ti koji su od prve godine za studente medicine napravili preokret u samoj edukaciji studenata, te oni od prve godine uče kako komunicirati s takvim pacijentima. Misli se da ako dobro govoriš hrvatski, da znaš dobro komunicirati, međutim komunikacija u medicini je sasvim nešto drugo, kao i medicinski intervju, ne samo s bolesnikom, kojega treba gledati kompletno kao osobu, a ne samo mu vezi s dijagnozom. To je jedno novo područje medicine koja je usmjerena prema osobi, i mi je izrazito njegujemo u CEPAMET-u. Cjelokupnoj ličnost u edukaciji i medicinskom treningu sve više se posvećuje mjesta u svjetskoj medicini. No mi ne možemo implementirati palijativnu skrb u zdravstveni sustav ukoliko ne napravimo dobru edukaciju. U palijativnoj skrbi nema hijerarhije, jer participiraju sve struke, od liječnika do medicinskih sestara, psihologa, duhovnika, volontera. osnova svega leži na medicinskim sestrama koje su prve i u stalnom kontaktu sa bolesnicima – ističe prof. Đorđević koji kaže da se u palijativi ne govori samo o krevetima nego drugačijem odnosu prema čovjeku koji je obolio od neizlječive bolesti, bez obzira da li se radi o djetetu, odraslom ili starijem bolesniku, pa i najstarijem. – Naš odnos mora biti prema svakome od njih kao da se radi o članu naše obitelju a nakon života u procesu žalovanja da se pomogne obitelji da se ponovno digne na svoje noge.

 U Hrvatskoj danas u zdravstvenom sustavu imamo 288 osoba koje su interdisciplinarno obučene i Hrvatska danas obiluje brojnim „otocima“ dobre prakse koje treba institucionalno povezati, da svi „veslaju“ jedni prema drugima da bi Hrvatska u palijativi dobro funkcionirala. Na simpoziju su osim izlagača bili i polaznici slušatelji iz svih hrvatskih županija, te iz susjednih država BiH i Srbije. Za vrijeme simpozija promovirana je u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU Požega i knjiga „Palijativna skrb – brinimo zajedno“ autora prof. dr. sc. Veljka Đorđevića, doc. dr. sc. Marijane Braš i dr. sc. Lovorke Brajković.