Intervju s Ines Bojanić -

Požeško kazalište i Požega su mjesta iz kojega je i počela njezina glumačka priča. Danas je iza nje mnogo odigranih filmskih uloga i kazališnih predstava. Iako je nakon rođenja kćeri i sina nekoliko godina pauzirala na filmskim platnima, vratila se još spremnija i puna elana za nove poslovne pothvate.

Kada si odlučila da će gluma biti tvoj životni put?

- Mislim da je to Božja volja. I onda i sada. Nema to veze sa vjerom nego s nečim što me vodi i pokazuje put. I dan danas ne mogu vjerovati da sam glumica po struci i da se nešto što me preobražava, ispunjava i čini sretnom vodi pod zanimanjem.

Da li si još kao djevojčica pokazivala smisao za glumu, scenski nastup? Koja je bila tvoja prva uloga koju si glumila?

- Od malih nogu sam nešto smišljala, ali to radi svako dijete. U osnovnoj školi sam glumila u raznim igrokazima za vrijeme slobodnih aktivnosti, a kad je gospodin Tomo Čmelar osnovao SKAD (srednjoškolsku kazališnu družinu) odmah sam se upisala. Tamo sam ostvarila i prvu ulogu na požeškim daskama "Badenski poučak o glasnosti" B. Brechta. Nakon toga krećem u suradnju sa požeškim amaterima gdje ostvarujem niz uloga u dječjim i predstavama za odrasle. Za vrijeme ravnateljice Maje Žebčević Matić požeško kazalište surađivalo je sa profesionalnim redateljima te sam ostvarila prekrasna uloge i prijateljstva koja traju i danas. Iz toga vremena vežu me jedne od najljepših uspomena na kazalište, uopće.

Kako su tvoji roditelji prihvatili činjenicu da ćeš biti glumica?

- Moji roditelji nisu bili sretni s mojim zanimanjem. Više je to bio strah da ću se možda ja u svemu tome razočarati ili ne snaći. Sada su izuzetno ponosni i moja najvjernija publika skupa sa sestrom.

U kojim si sve filmovima, kazališnim komadima glumila i koje si nagrade dobila?

- Glumila sam u više od 40 kazališnih predstava i u dvadesetak filmova i serija. Osvojila sam nekoliko nagrada i kao redateljica i kao glumica, te nominirana dva puta za nagradu hrvatskog glumišta. Radila sam u svim teatrima po Zagrebu, od HNK preko Gavelle, Itd-a, Male Scene, HNK Varaždin, GK Vinkovci, te u brojnim gradovima diljem lijepe naše i šire.

Što trenutno radiš i gdje?

- Trenutno sam ravnateljica/umjetnička voditeljica Scene "Gorica" u Velikoj Gorici, i bavim se produkcijom predstava kojih je 4 godišnje. Sada se nalazim sa druge strane rada na predstavi i snašla sam se jako dobro što govore i tri nagrade na razini Hrvatske unutar godinu dana od mog zaposlenja, ali radim na tome da se vratim u glumu jer mi strašno nedostaje moj poziv.

Kako povezuješ svoj privatni život budući si majka dvoje djece i supruga i posao koji je prilično zahtjevan?

- Život povezuje stvari, potrebe povezuju stvari i razdvajaju a meni se čini da uspješno plivam tome. Najviše od svega volim biti uz djecu i biti im na dohvat ruke kad god me trebaju. Oni su čudo i ono što me pokreće te moja bezuvjetna ljubav. I sada kada su mali najviše vremena želim biti s njima. Ovaj drugi dio zasad trpam u rupe između druženja s djecom.

Što te u glumačkom svijetu najviše ispunjava, a što te smeta?

- Ispunjava me ispunjenost mog organizma nakon svake dobro napravljene uloge a najviše me smetaju bahati glumci koji za svoj ne talent optužuju sve i svakoga jer su duboko tužni i nesretni zbog svog nedostatka. Obožavam pametne redatelje koji surađuju s glumcima i osluškuju njihove potrebe a razočaram se svaki put kada netko dođe odraditi svoj posao. Odraditi bez duše i emocije i pokupiti novce.

I, možda za kraj neka poruka čitateljima, budućim glumcima, publici...

- Život je prekratak i zato pratite i ispunjavajte si snove čineći ih svojom javom!