Ovih dana smo svjedoci uznemirujućih vijesti o pčelama, klimatskom fenomenu, nepoznatim bolestima pčela i loših slika sa pčelinjaka čija je budućnost neizvjesna. Stariji pčelari znaju da je zima uvijek bila zagonetka koliko će biti pčelinjih gubitaka, ovisno o dugim razdobljima sa niskim temperaturama kada pčele ne mogu na „pročisni let“ i stradavaju. Ako smo pčele na vrijeme prihranili da mogu kvalitetno proventilirati i na pravo mjesto pohraniti dodani sirup ne moramo se bojati za njih. O sigurnoj količini zaliha meda za zimovanje često se pčelari razlikuju po svojim tvrdnjama jer to ovisi o mnogim čimbenicima. Bitno je napomenuti da „vijenac meda“ u sredini pčelinjeg klupka ne smije biti tanji od desetak centimetara na sredini okvira što znači da su ostali gledajući prema kraju bogatiji a to je kod normalnih pčelinjih zajednica uobičajeno. Ako zimujemo na dva nastavka moraju imati već u jesen vezani kontakt sa punim medištem.
Listajući pčelinje dnevnike iz 80-ih godina pronašao sam da su pčele u siječnju izlazile 18 dana a bilo je dana sa temperaturom od 14-18 stupnjeva u plusu kao i sada dok je veljača bila jako hladna do -24 stupnja sa dva dana pčelinjeg uzleta i pčele su bez većih gubitaka prezimile. Uvijek je bilo uspješnih i manje uspješnih pčelara ili nam se osvetila naša poneka greška ako nismo na vrijeme obavili potrebne radove na pčelinjaku. Nedavnim pregledom svoga pčelinjaka polovicom siječnja vrlo sam zadovoljan sa pčelama i zalihom hrane koju imaju u ovo vrijeme te ne primjećujem nikakve „apokaliptičke“ promjene. Gledajući višegodišnju statistiku zimskih gubitaka pčelinjih zajednica koja se kreće od 9-17%, smatram da je potrebna prirodna selekcija kako bi imali kvalitetne pčele. Razgovarao sam sa nekoliko pčelara i utvrdio da ima dosta onih koji do sada nisu izgubili ni jednu zajednicu ili imaju zanemarive gubitke.
Mislim da u našoj domovini ima već i previše loših vijesti te da nije potrebno unaprijed stvarati negativnu sliku stanja na pčelinjacima jer uvijek je bilo pohvalnih pozitivnih primjera a manje uspješni se moraju truditi uvidjeti svoju grešku i ponešto naučiti iz svoga iskustva tako da će im iduća godina biti bolja.
Sigurno će i ovoga proljeća pčele veselo zujati oprašujući naše voćnjake kakova god zima bude jer dobra zagorska uzrečica kaže „Još nigdar nebu da nekak' nebu... i biti će dobro!!!

Na slici je pčelinjak mladoga pčelara D. Galića iz Mihaljevaca člana Pčelarske udruge Slavonska pčela iz Požege koja broji 25 članova.