POŽEGA - Jedan naš sugrađanin i čitatelj Kronike požeško-slavonske sinoć iza 23 sata uočio je životinju koja se čudno ponašala, bila pomalo dezorijentirana, hodala u krug i njuškala. Odmah je bio siguran da to nije pas, i po reakcijama životinje, jer pas bi čovjeku prišao. To se događalo kod kružnog toka na kraju Ulice Matice hrvatske, odmah uz zgradu casina. Napravio je nekoliko fotki i životinja se poslije udaljila. Sumnjao je na vuka.

Kontaktirali smo iskusne lovce i potvrdili su naše sumnje da je to čagalj, kojih u našem kraju i Požeštini ima već dosta. No da bi se spustio tako nisko u grad još nisu imali primjera.

Ovaj je očito došao od pravca Save, prešao preko Požeške gore i izgleda da ga je iznenadio grad u kojemu se pomalo izgubio.

Čagljevi popunjavaju sličnu ekološku nišu kao i kojot (nekada zvan američki čagalj) u Sjevernoj Americi; i jedni i drugi su svejedi, mogu loviti životinje malene do srednje veličine, a i poznati su strvinari. Duge noge i pseći zubi su dobro prilagođeni lovu na malene sisavce, ptice i gmazove. Velika stopalai spojene kosti noge omogućavaju im da dulje vrijeme mogu trčati brzinom od 16 km/h. Najaktivniji su u zoru i navečer.

Čagljevi obrazuju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova. Agresivno ga brane i kasnije označavaju mokraćom ili izmetom. Teritorij može biti dovoljno velik i za mlade tog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekada se okupljaju u malene čopore, naprimjer da jedu strvinu, ali obično love sami ili u paru.