Svi željezničko-cestovni prijelazi trebaju biti zaštićeni rampama, a tragična se nesreća dogodila jer je krajnje neodgovorna mlada vozačica znala da praktički nema nikakvog rizika kažnjavanja ako ignorira čak dva znaka obveznog zaustavljanja, Andrijin križ i znak Stop -
autor: prometni stručnjak Željko Marušić
Zbog toga po stoti put naglašavam: najveći problem našeg cestovnog prometa je mali, minimalni rizik kažnjavanja za teške i najteže prometne prekršaje, poput današnjeg u 9:30, na željezničko-cestovnom prijelazu bez brklje u Bolfanu, kad se 27 godišnja vozačica nije zaustavila pred prugom, kako propisuju znak izričite naredbe Stop i znak opasnosti Andrijin križ.
Tko zna koliko puta je dosad tako postupila, znajući da to može raditi bez rizika sankcija, kakvih, za njen najteži prometni prekršaj, ne bi bilo ni danas, da na nesreću, na njen automobil nije naletio vlak, pričem je poginula zajedno s dvoje 4-godišnje djece, a 28-godišnji je suvozač teško ozlijeđen.
Povećanje izvjesnosti kažnjavanja najvažnija je mjera za poboljšanje sadašnjeg stanja na naši, cestama. Hrvatska, koja je, razmjerno broju stanovnika i BDP-u, od 2000. u cestovnu infrastrukturu uložila najviše među zemljama EU-a, po stopi smrtnosti je na 24. mjestu. Gore stanje je jedino u Rumunjskoj, Bugarskoj i Latviji.
Sustavno i stručno provedena mjera POVEĆANJE IZVJESNOSTI KAŽNJAVANJA donijela bi dvostruko veći učinak od svih ostalih mjera zajedno!
A to je moguće jedino postavljanjem radarskih kamera (koje bilježe sve teške prekršaje(brzinu, obvezu zaustavljanja, korištenje mobitela, poštivanje pješaka, vezanost). Da je na željezničko-pružnom prijelazu bila postavljena radarska kamera, bi li se mlada vozačica zaustavila na znakovima Stop i Andrijin križ? Naravno da bi! Bi li ignorirala znakove obveznog zaustavljanja na željezničko-cestovnom prijelazu u Sloveniji, Austriji, Italiji…? Naravno da ne bi!
A sve željezničko-pružne prijelaze u Hrvatskoj treba zaštititi rampama. Naime, ako vozač prođe kroz znak Stop (i Andrijin križ), nema nikakve sigurnosne redundancije, jer se zahuktali vlak ne može zaustaviti, za razliku od automobila na cesti s prvenstvom prolaza, gdje takva mogućnost ipak postoji.
U čemu je problem? Odgovornosti? Stručnosti? Novcu? Više vrijede ova tri izgubljena mlada života od troškova postavljanja rampi na svim neosiguranim željezničko-cestovnim prijelazima u Hrvatskoj. Pametnome dosta.