Prikazujem sadržaj po oznakama: pčele

Ovih dana smo svjedoci uznemirujućih vijesti o pčelama, klimatskom fenomenu, nepoznatim bolestima pčela i loših slika sa pčelinjaka čija je budućnost neizvjesna. Stariji pčelari znaju da je zima uvijek bila zagonetka koliko će biti pčelinjih gubitaka, ovisno o dugim razdobljima sa niskim temperaturama kada pčele ne mogu na „pročisni let“ i stradavaju. Ako smo pčele na vrijeme prihranili da mogu kvalitetno proventilirati i na pravo mjesto pohraniti dodani sirup ne moramo se bojati za njih. O sigurnoj količini zaliha meda za zimovanje često se pčelari razlikuju po svojim tvrdnjama jer to ovisi o mnogim čimbenicima. Bitno je napomenuti da „vijenac meda“ u sredini pčelinjeg klupka ne smije biti tanji od desetak centimetara na sredini okvira što znači da su ostali gledajući prema kraju bogatiji a to je kod normalnih pčelinjih zajednica uobičajeno. Ako zimujemo na dva nastavka moraju imati već u jesen vezani kontakt sa punim medištem.
Listajući pčelinje dnevnike iz 80-ih godina pronašao sam da su pčele u siječnju izlazile 18 dana a bilo je dana sa temperaturom od 14-18 stupnjeva u plusu kao i sada dok je veljača bila jako hladna do -24 stupnja sa dva dana pčelinjeg uzleta i pčele su bez većih gubitaka prezimile. Uvijek je bilo uspješnih i manje uspješnih pčelara ili nam se osvetila naša poneka greška ako nismo na vrijeme obavili potrebne radove na pčelinjaku. Nedavnim pregledom svoga pčelinjaka polovicom siječnja vrlo sam zadovoljan sa pčelama i zalihom hrane koju imaju u ovo vrijeme te ne primjećujem nikakve „apokaliptičke“ promjene. Gledajući višegodišnju statistiku zimskih gubitaka pčelinjih zajednica koja se kreće od 9-17%, smatram da je potrebna prirodna selekcija kako bi imali kvalitetne pčele. Razgovarao sam sa nekoliko pčelara i utvrdio da ima dosta onih koji do sada nisu izgubili ni jednu zajednicu ili imaju zanemarive gubitke.
Mislim da u našoj domovini ima već i previše loših vijesti te da nije potrebno unaprijed stvarati negativnu sliku stanja na pčelinjacima jer uvijek je bilo pohvalnih pozitivnih primjera a manje uspješni se moraju truditi uvidjeti svoju grešku i ponešto naučiti iz svoga iskustva tako da će im iduća godina biti bolja.
Sigurno će i ovoga proljeća pčele veselo zujati oprašujući naše voćnjake kakova god zima bude jer dobra zagorska uzrečica kaže „Još nigdar nebu da nekak' nebu... i biti će dobro!!!

Na slici je pčelinjak mladoga pčelara D. Galića iz Mihaljevaca člana Pčelarske udruge Slavonska pčela iz Požege koja broji 25 članova.

PČELE MARIA FURLANA IZ PAKRACA DAJU IZVRSTAN PRIRODNI MED I PROPOLIS -

PAKRAC – U skrivenoj uličici Marinkovac uz šumu i gotovo na samom izlazu iz Pakraca prema Daruvaru medom se više od tridesetak godina bavi 40-godišnji Mario Furlan. Za sebe kaže da je s pčelama otkad zna za sebe, sada je umirovljenik i bivši policajac, a ovih je dana započeo vrcanje bagremove paše tj. pravljenje meda od bagrema.

 - Težak je to posao i čovjek ga mora voljeti. Pčele se prvo otresu s otresačem s košnica, uzmu se okviri s medom i ponovno se vraćaju u košnicu. Okvire dovezem kući i vrcam med vrcaljkom koja radi na principu centrifugalne sile i tako izvlači med iz saća – kaže Furlan koji ima devedeset košnica koje godišnje daju gotovo 1.800 kg meda, neka više, neka manje što ovisi o vremenu – suncu ili kiši.

I ove godine kao i većina pčelara Pakraca i Lipika očekuje više od 20 kg meda po košnici, te nepokvarljive slastice ukoliko se ona u pravo vrijeme izvrca. Poslije bagrema, kreće lipov cvijet, šume pa livade. Poneki pčelari idu i na kestenovu pašu koja je udaljena pedesetak kilometara od Pakraca (pored Požege) ili pak na drugu stranu prema Sisku i Petrinji.

 - Svoj med nisam nikada sam ocjenjivao, ali moje pčele zimuju na medu, šećer ne preferiram. Mogu im dati samo pripravak Nozevit za crijevne pčelinje parazite prije i nakon zime (u pogači ili u sirupu), da se očiste preko zime od nagomilavanja fekalija u crijevima – objašnjava Furlan koji svoj med uglavnom prodaje na veliko, Podravki te drugim poduzećima, a nešto i kod kuće. Kako kaže, u pčelarstvu nema danas ne mogu, ne da mi se ili sutra ću jer sve danas mora biti gotovo.

 Vrcanje traje nekoliko dana, ako nema kiše. Na tržištu cijena meda ovisi o nakupcima, a prošle se godine za kilogram plaćalo 30 kuna, a prije dvije godine samo deset kuna jer što ima više meda na tržištu  to je po zakonu ponude i potražnje on jeftiniji. Za ovu se godinu cijena još ne zna, ali Furlan pretpostavlja da će biti jeftiniji jer meda ima napretek.

 - Med je izuzetno zdrav, konzumira ga moja cijela obitelj  i omiljeni nam je doručak med, mlijeko i kava,a šećer izbjegavamo. Član sam Pčelarske udruge Pakrac-Lipik koja često organizira i natjecanja pa se mi pčelarima često i družimo – dodaje Furlan koji se pčela ne boji, iako ga je i jedna ubola prije našeg razgovora. Radi bez zaštite (mreže na glavi), ali ju je nekada malo i koristio jer su pčele ponekad nervozne, pogotovo na repici jer ih valjda iritira pelud koji ne medi.

 - Još kao dijete završio sam u bolnici od uboda jedne pčele, natekao i pošarenio jer sam bio izuzetno alergičan i roditelji su me odmah odvezli na hitnu gdje su mi jedva pronašli venu za injekciju. Kasnije sam bio znatiželjan pa sam hvatao pčele i pikao se da vidim što će se dogoditi. I sada me pokoja ubode, ali mi se više ništa ne dogodi – zaključio je Furlan koji osim meda pravi i propolis koji je dobar za imunitet, rane, probavne smetnje i općenito za zdravlje.