Prikazujem sadržaj po oznakama: 24sata

JUGOLINIJIN BROD DUNAV NA DANAŠNJI DAN JE NESTAO U PACIFIKU SA SVIH 32-JE ČLANOVA POSA -

Na veliku tragediju koja se dešavala 27/28. prosinca 1980. godine, podsjetio je tekst koji objavljuje 24sata, a nas u Požeštini sjetio je i na još jednog mladog čovjeka, koji je nestao te uraganske noći zajedno s 32 člana posade broda Dunav. Šturo priopćenje glasi da je brod Dunav 27. prosinca oko 20 sati upalo u teški uragan i da su valovi visoki 15-ak metara. Oko 23.30 sati javljeno je sa broda da je uragan oštetio brod, te da je kapetan brod uputio prema najbližoj luci Yokohama, no od tada se o sudbini broda više ništa nije čulo, ali ni uspostavio nikakav kontakt.

Na brodu je kao mladi kadet plovio Gojko Božo Novak, iz Blacka, područja grada Pleternice, tada 22-godišnjak. Na njega se uvijek sa sjetom u te dane prisjeća njegov brat Franjo Novak, ravnatelj pleterničke Hrvatske knjižnice i čitaonice. Sjeti se on na nikada prežaljenog mlađeg brata i redovno u tjedniku Kronika požeško-slavonska objavi Tužno sjećanje na svoga brata, Gojka Božu Novaka. Upravo ovaj članak podsjetio je i nas na ovu tragediju, koju želimo prenijeti našim čitateljima, da ih sjetimo na našeg sugrađanina, a da s Franjom Novakom zajedno podijelimo dio boli i sjećanja koja uvijek gaji prema svome bratu. Ovi dani nakon Božića, za njega su uvijek tužni dani.

Priču o brodu Dunav i stradanju prenosimo iz 24 sata da je približimo našim sugrađanima u Požeštini. „Dunav je te 1980. bio brod star sedam godina. Sagrađen je u talijanskoj La Speziji i služio je za prijevoz sipkog tereta. Bio je dug 179, a širok 22,9 metara. Mogao je razviti brzinu od 15 čvorova. Imao je sedam pregrada ispred strojarnice. Bio je prvi brod za prijevoz sipkog tereta u Jugolinijinoj floti. U Panami je ukrcao teret. S Dunava se ondje iskrcao jedan od pomoraca, a u Long Beachu ukrcao se Bartol Perušić (45), vođa stroja iz Podćudnića. Brod je zaplovio 20. listopada 1980. iz kanadske luke Hamilton. Pristao je u američkoj luci Hampton Roads, a 9. prosinca doplovio je u Los Angeles, gdje je popunio zalihe goriva nužne za 10.000 kilometara dugu plovidbu preko Tihog oceana. Prevozio je 12.000 tona čeličnih proizvoda, 11.000 tona papira i druge robe prema kineskoj luci Tsingtau. Nakon 20 dana plovidbe Tihi ocean prestao je biti tih. Vjetar brzine 140 kilometara na sat zapuhao je s istoka, u pramac Dunavu. Valovi su bili golemi. Nevrijeme je bjesnjelo u krugu od 800 nautičkih milja. Dunav je posljednji put dao svoju točnu poziciju 23. siječnja, koju je zaprimila američka organizacija AMVER, koja redovito prati brodove. Prema tim podacima, na odredište je trebao stići 31. prosinca. Do 28. prosinca 1980. brod je još bio u kontaktu s vanjskim svijetom. Radiotelegrafist Milan Tišma javio se Jugoliniji 27. prosinca oko 20 sati da su upali u teški uragan i da su valovi visoki 15-ak metara. Oko 23.30 sati javio je da je uragan oštetio brod i da su krenuli prema japanskoj luci Yokohami.

Dunav je uspio biti u kontaktu s drugim hrvatskim brodom, Banijom Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. No nade da će doći do Yokohame bile su male. More je prodrlo u pramčano skladište, prednje dizalice su slomljene, a stabilnost broda na tako velikim valovima opasno je narušena. Jugolinija je tek 2. siječnja 1981. izvijestila da nema komunikaciju s brodom. Na kraju se oglasila 10. siječnja 1981. te je brod i posadu službeno proglasila nestalima. Rekli su da je potraga trajala 14 dana. No nije. Akciju traganja vodila je japanska Agencija za pomorsku sigurnost koja je izvijestila još 4. siječnja da su pretraživali jednim patrolnim brodom i trima zrakoplovima te da su, s obzirom na negativne rezultate, potragu zaključili u zalaz sunca 1. siječnja 1981. Poslije su svi brodovi koji su tuda plovili motrili na moguće tragove, no bez rezultata. Onuda je prošao i japanski tegljač Sun Arrow, koji je tražio dio japanskog tankera Onomici Maru, a koji je poslije susreta s brodom splitske Jadranske slobodne plovidbe “Moša Pijade” tražio Dunav na povratku u Japan. Kapetan Dunava postupio je prema pravilima koja nalažu da se u slučaju oštećenja plovi prema najbližoj luci spasa, a to je bila Yokohama. Prema nekim analizama, da se Dunav okrenuo u krmu, niz vjetar bi doplovio u mirnije vode. Tada bi se mogao spojiti s bazama Amerikanaca koji bi mu pomogli. Nažalost, to će ostati tajna. Smatra se da Dunav počiva na dnu - na 6.000 metara dubine“.

POMOGLI SAMOHRANOJ MAJCI MIRJANI JANKOVIĆ I NJENOJ TROJE DJECE  -

ŠEOVCI - U akciju prikupljanja pomoći samohranoj majci Mirjani Janković iz Šeovaca i njenoj djeci uoči minulih blagdana uključili su se i zaposlenici Styrie a poklone su osobno uoči Nove godine uručile Deja Koren i Ivana Krajinović. -  Zaposlenici Večernjaka, 24 sata i drugih izdanja Styrie dali su dobrovoljne novčane priloge a ujedno su sami kupovali namirnice, igračke, školski pribor i slično. Neki čitatelji 24sata odrekli su se svojih honorara i tako je prikupljeno još 2.200 kuna s tim da će Styria kao tvrtka slijedećih dana uplatiti još nešto novca na račun gospođe Mirjane pa se nadamo kako će joj to pomoći da kupi i ostalo što joj treba – rekla je Koren.

Mirjana, osmogodišnja Amalija, petogodišnji Josip i trogodišnja Anamarija radosno su dočekali goste i nove poklone kojih je, kažu, bilo i uoči božićnih blagdana. Velika pošiljka im je stigla i od Anice i Roberta Kovača. -  Na stolu smo tako imali i sarmice, francuske salate koju svi najviše vole ali i pite od sira jer su djeca zahtijevala da napravim. Jedan čovjek, koji se nije predstavio, poklonio nam je i četvrtinu pečenice a učitelj Nenad Kovačević iz Amalijine škole Julija Kempfa je donio odjeću. Svima im od srca hvala - radosno je kazala Mirjana.

A dok je ona razgovarala s gostima, mališani su 'vršljali' po poklonima. Stidljivi Josip odmah je uzeo svoj traktor i potom se skrio iza krevetića kako bi se mirno igrao.

Amalija  je pak najprije brižljivo u stranu spremila novi ruksak za školu a potom se 'posvetila' šarenim narukvicama, novom rajfu za kosu i sjajilu za usnice. Najmlađa Anamarija najprije je sve ozbiljno promatrala ali šareni šeširić za glavu i zadirkivanje Deje i Ivane, ubrzo su i na njene usne izmamili osmjeh.

ŽELE UREDITI NOVU PROSTORIJU KAKO NE BI ŽIVJELI SAMO U JEDNOJ SOBICI

Kod Jankovićevih je uoči blagdana u gostima bio i Mirjanin polubrat Joso Ganić koji živi u Zagrebu. - Dolazim ovdje svakog mjeseca i pomažem oko većih stvari kao što je nabava drva i slično. Inače, žalosno je što im pomaže i mnogo nepoznatih ljudi a bivši suprug i otac i njegovi roditelji stalno ih nazivaju i provociraju ovih dana. Otjerali su ih i što ih sada ne puste na miru - ljutito je kazao Joso.

Mirjanu pak, sve to previše ne opterećuje. - Meni su najvažnija moja djeca i borit ću se da im osiguram što im treba. Od novaca koje smo dobili od dobrih ljudi na proljeće ću kupiti potreban materijal da zatvorimo krov kako ga vjetar ne bi odnio ali i da zatvorimo šupu i napravimo još jednu prostoriju za djecu i kupaonicu. Tako nećemo uistoj prostoriji spavati, kuhati i kupati se - rekla je Mirjana.

Svi koji žele dati novac i pomoći Jankovićevima, mogu ga uplatiti kod HPB na broj 132390001-321294019.