Kako nam se približavaju europski izbori, tako je Unija, kao i njezine članice, svjesnija da je narušeno njeno zdravlje. Europske institucije i dalje se ponašaju neodgovorno i udaljeno od građana, donositelji odluka su propustili prilike da zaštite okoliš i osiguraju normalne troškove života, krajnja desnica jača u nekim zemljama, a velike kompanije utječu na velik broj političara. Vrijeme je da se naši glasovi čuju, trenutak je da se stotinu milijuna građana EU pita za mišljenje, poručuju organizacije Gong i Corporate Europe Observatory.

Nedostatak odgovornosti

Prečesto su se u proteklih pet godina institucije EU pokazale neodgovornima i distanciranima. Tijekom pandemije COVID-19 pregovori o opskrbi cjepivima između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i najvećih proizvođača bili su obavijeni tajnom. Postoje naznake da je ovaj pristup doveo do viših cijena i nepovoljnih ugovora za države članice EU-a, a nedavno je i Ured europskog javnog tužitelja započeo istragu o ulozi predsjednice u pregovorima o mega-ugovoru s Pfizerom iz travnja 2021.

Kada je belgijska policija u prosincu 2022. pretražila urede Europskog parlamenta i domove nekoliko zastupnika i asistenata, pojavile su se fotografije kofera punih novca. Godinama je skupina sadašnjih i bivših zastupnika blisko surađivala sa stranim vladama kako bi promovirala njihove interese u EU. Ovaj skandal, nazvan Qatargate, izazvao je šokove u zakonodavnom tijelu EU, ali obećanja o uvođenju mnogo strožih pravila o transparentnosti i etici brzo su zaboravljena, a poduzete reforme bile su malo više od mrtvog slova na papiru.

Nedostatak hitnih akcija

Političari Unije propustili su shvatiti ozbiljnost trostruke planetarne krize - klimatskih promjena, onečišćenja i gubitka bioraznolikosti i odgovoriti čvrstim i hitnim akcijama. Šokantna invazija na Ukrajinu otkrila je ovisnost EU-a o fosilnim gorivima iz Rusije, no umjesto obuhvatnog prestrukturiranja našeg gospodarstva kako bi se omogućila energetska učinkovitost, stvarna obnovljiva energija i preraspodjela, Komisija je dala fosilnoj industriji glavnu riječ i zaključala nas u spiralu cijena energije, korporativnog profiterstva i još veću ovisnost o fosilnim gorivima.

U međuvremenu,  nisu se ostvarila obećanja Unije da će obnoviti postojeća pravila o kemikalijama kako bi se štetne kemikalije brže uklonile iz potrošačkih dobara i zaustavilo izvoz opasnih tvari koje su već zabranjene u EU. I još jedna ambicija, smanjenje upotrebe pesticida za polovinu do 2030., toliko je oslabljena da je povučena iz zakonodavnog rasporeda.

Drugi pozitivni prijedlozi EU-a, uključujući stroža pravila za korporativne lance opskrbe u inozemstvu, planove za obnovu oštećenog zemljišta i voda nakon desetljeća gubitka bioraznolikosti i smanjenje otpada od ambalaže, su odgođeni, oslabljeni ili ukinuti.

Korporativna dominacija

Ono što svi gore navedeni primjeri imaju zajedničko je da je njihova sudbina oblikovana miješanjem korporativnih lobista. Prema posljednjim podacima, 29.000 profesionalnih lobista svakodnevno utječe na donošenje odluka u EU. Većina njih radi za velike tvrtke poput Amazona, Shella ili Bayera, bilo izravno za samu tvrtku, bilo za saveznike industrije. Njihovi ukupni proračuni iznose stotine milijuna, možda i milijarde eura, ali točan iznos nije poznat.

U proteklih pet godina, progresivni zeleni i socijalni prijedlozi bili su predmet nemilosrdnog lobiranja od strane najvećih kompanija u području kemijske industrije, proizvodnje pesticida i fosilnih goriva i njihovih saveznika. 

Nažalost, previše političara u EU i nacionalnim parlamentima odradilo je posao za lobiste iz industrija, napadajući ambiciozne zelene prijedloge i slabeći ih tako da postanu sjena onoga što su nekad bili. Previše političara i dalje vjeruje u zastarjelu ideologiju koja pretpostavlja da je ono što je dobro za velike korporacije neizbježno dobro za Europu.

Građani su iznevjereni. Ne samo da se suočavamo sa zdravstvenim i ekološkim posljedicama zagađenja, gubitka bioraznolikosti i globalnog zatopljenja, već se suočavamo i s visokim cijenama koje nadmašuju rast plaća, stalnom štednjom i nedostatkom pravedne tranzicije za radnike u zagađujućim industrijama.

Prijetnja demokraciji

Postoji stvarni rizik da će nezadovoljni birači u Europi birati krajnju desnicu na nadolazećim izborima za EU. Krajnja desnica sve češće koalira s desnim centrom ili liberalnim strankama u europskim zemljama.

Ako se ovaj trend preslika na EU razinu nakon ovih izbora, dodatno će ugroziti demokratske vrijednosti i živopisne, multikulturalne zajednice, sabotirati društveno i ekološki ambiciozne politike za prevladavanje krize troškova života i okoliša. Novac se slijeva u Europu iz ultrakonzervativnih američkih zaklada, uključujući one s agendom povratka unatrag po pitanjima spola, pobačaja i prava LGBTQIA+ osoba.

Građani, radnici i naš planet zaslužuju bolje

Trebamo političare koji će dati prednost odlučnim akcijama kako bi naše lokalne zajednice i okoliš bili zdraviji. Trebamo veću transparentnost i odgovornost donositelja odluka kako bi ispunili svoja obećanja i dali prednost demokratskim vrijednostima. Trebamo nove načine upravljanja korporativnim lobijima, posebno onima koji proizvode fosilna goriva, plastiku i toksične tvari, kako ne bi uništili ambiciozne regulative.

Iskoristite svoj glas 9. lipnja. Proučite izborne programe kandidata; postavite im pitanja o njihovim politikama koje planiraju zastupati; pošaljite im materijale o korporativnom utjecaju i demokratskoj reformi i tražite od njih više.

Stvari nisu išle dobro u proteklih pet godina, ali europski izbori su važna prilika da barem počnemo ispravljati situaciju.