U sustavu socijalne skrbi stanje nikada nije bilo lošije. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na čelu s ministrom Piletićem dovelo je sustav socijalne skrbi do totalnog kraha i posljedice lošeg upravljanja su nesagledive -
Centralizirani sustav socijalne skrbi nikako nije model koji u praksi može odgovoriti na sve probleme. Iz Zavoda za socijalni rad i ravnateljstvom u Zagrebu ne može se upravljati svim područnim uredima, to naprosto nije održivo. Onaj tko je to zamislio, nema pojma ništa o radu u centrima za socijalnu skrb.
Potrebe građana u sustavu socijalne skrbi ne trpe odgodu i odluke iz središnjice, odluke se moraju donositi odmah na terenu, sa neovisnim upravljanjem u lokalnoj zajednici.
Liste čekanja u domovima za sve korisnike nikada nisu bile dulje. Upozoravali smo na posebno opasnu i zabrinjavajuću činjenicu da se na smještaj korisnika i izdvajanje djece – koja su u nesigurnom ili opasnom okruženju – čeka mjesecima, jer stručni radnici nemaju gdje smjestiti dijete ili korisnika.
Javnost je potresao tragični slučaj smrti 20-mjesečnog djeteta koje je od rođenja trebalo biti izdvojeno od roditelja. Ministar nije izvijestio javnost iz kojeg razloga sudski postupak traje 20 mjeseci, a što upravo prebacuje odgovornost na resorno Ministarstvo i pitanje smještajnih kapaciteta.
Sudski postupak je trajao upravo toliko jer je Područni ured dobivao odbijenice od ustanova za smještaj djece, te je sud odgađao ročišta, a time je i odgađana odluka o zahtjevu za izdvajanjem. Prvotno pola godine traženja adekvatnog smještaja unutar sustava je porazno, kao i što je porazno da sud nije donio odluku po žurnom postupku.
Ministarstvo nije donijelo niti jedan prijedlog u smjeru poboljšanja obiteljsko pravne zaštite obitelji i djece, može se samo očekivati eskalacija tragedija, a međuresorna suradnja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike s Ministarstvom pravosuđa i uprave je loša, na što struka kontinuirano upozorava, a nažalost imamo i niz tragičnih slučajeva.
Na tragu poboljšanja međuresorne suradnje, nebrojeno smo puta tražili analizu svih presuda u pogledu povjeravanja djece u svim postupcima, no nema političke volje niti jednog ministarstva. Naprosto zaštita djece nije u fokusu rada ministarstava.
Ministar Piletić uvjerava svakodnevno javnost da broj udomiteljskih obitelji raste – i govori neistinu! – jer podaci pokazuju da smo imali u 2020. godini 2719 udomiteljskih obitelji (1294 za djecu i 1425 za odrasle), a u 2021. 2548 obitelji, te 2022. godini 2323 obitelji. Gotovo 400 udomiteljskih obitelji je manje, što dovodi do prekobrojnog smještaja djece i odraslih u postojeće udomiteljske obitelji, a time se i krše njihova prava.
Postojeći domovi za starije su nedostatnih kapaciteta te se za smještaj u domove čeka i preko 10 godina, a liste čekanja su netransparentne. U županijskim domovima trenutno je ukupni kapacitet 10 907, a broj trenutno zaprimljenih zahtjeva osoba koje su zainteresirane za smještaj je 4673. U domovima za odrasle osobe ukupni kapacitet je 2398, a broj zaprimljenih zahtjeva trenutno je 2877.
Zakon o osobnoj asistenciji se ne provodi – na snazi je od 1. srpnja 2023. godine, a od 1.1.2024. godine je trebalo krenuti sustavno financiranje osobne asistencije, bez potpisivanja ugovora na određeno vrijeme priznavanja usluga. Krajem 2023. godine, kada je Ministarstvo uvidjelo da je zakon neprovediv, na što smo upozoravali, ministar Piletić donosi Odluku o izvanrednom financiranju udruga, kroz daljnje projektne aktivnosti, do kraja veljače 2024. godine, iako zakon to ne propisuje – nismo čuli da se ministar Piletić o ovome očitovao. Zašto je doneseno svega 300 rješenja o priznavanju prava na osobnu asistenciju?
Zakon o inkluzivnom dodatku, koji je stupio na snagu od 1.1. još uvijek nije zaživio, doneseno je svega 300 rješenja o priznavanju prava korisnicima, a suradnja između HZMO i Zavoda za socijalni rad, koji su u istom Ministarstvu je takva da HZMO još uvijek nije dostavio popis korisnika uvećanog dječjeg doplatka te će korisnici čekati svoju isplatu inkluzivnog dodatka i godinu dana. Kada će se donijeti planiranih 150 tisuća rješenja?
Inkluzivni dodatak se trebao kao pravo administrirati u drugom sustavu, a socijalni radnici nisu smjeli postati administratori čiji je posao isključivo vezan za pisanje rješenja. Svaki korisnik u sustavu socijalne skrbi ima pravo na dostupne usluge, koje su pravodobne, s obzirom na individualne potrebe, a ne na mogućnosti sustava.
Ako se propisani rokovi ne poštuju, ne govorimo o pravnoj državi, a teško je više reći da je ona socijalna država koja brine o najranjivijima, onako kako to u Ustavu, a onda i u Zakonima stoji - kaže u svom priopćenju SDP-a Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica SDP-a.