Zastupnici iz Kluba HSS-a i HSU-a održali su konferenciju za medije na kojoj su upozorili na manjkavosti zakona o sjemenu. Prvi problem je što zakon ide na ruku dorađivačima sjemena, a ne poljoprivrednim proizvođačima.
Saborski zastupnik HSS-a Željko Lenart, koji je i sam poljoprivredni proizvođač, istaknuo je kako dorađivači sjemena žele preuzeti i onaj zadnji dio sjemena koje su naši poljoprivredni proizvođači sebi ostavili kako bi imali jeftiniju sjetvu te da dorađivači jedini žele zarađivati na sjemenskom materijalu.
“Sjeme s poljoprivrednog gospodarstva” je pojam koji se uvodi u ovom zakonu pa sjeme koje se uzme s poljoprivrednog gospodarstva mora proći postupak dorade i kod dobavljača mora biti upisano kao dorađivačevo. Ako poljoprivrednik želi posijati svoje sjeme, mora ga spremiti nakon žetve, zatim transportirati kod nekoga od dorađivača, kojih ima vrlo malo i loše su raspoređeni u Hrvatskoj. Transport košta značajan iznos, dorada i certifikacija koštaju toliko da nijedan poljoprivredni proizvođač neće ulaziti u taj trošak jer je veći od kupnje certificiranog sjemena”, rekao je Lenart te upozorio kako se tako poljoprivredni proizvođači tjeraju u sivu zonu.
Naveo je primjere soje i pšenice, gdje će poljoprivredni proizvođači biti natjerani da nužni dio sjemena do sjetvene norme kupuju, a za preostali dio da siju svoje sjeme koje neće ići na doradu. Nitko neće moći dokazati da su oni posijali svoje sjeme jer su zadovoljili zakonsku normu. Opet će proizvođači sijati svoje sjeme, ali ovaj puta će biti u sivoj zoni.
“Ovaj zakon se želi progurati pod krinkom povećanja produktivnosti poljoprivredne proizvodnje. Nikome od nas proizvođača nikada nije u interesu posijati loše sjeme i imati loš prinos. Svake godine kada otvorim vrećicu sjemena soje i sipam je u sijačicu zažalim što nisam uzeo svoje sjeme od prošle godine i posijao ga”, rekao je HSS-ov zastupnik te dodao kako je kvaliteta sjemena loša te da niti jedan poljoprivredni proizvođač nije uspio dokazati štetu koja mu je nastala sjetvom lošeg sjemena. Druga stvar koja je problematična u zakonu je to što dorađivači jednostavno nemaju odgovornost za ono što rade.
“Za kvalitetu sjemena odgovoran je dobavljač koji ga prvi stavlja na tržište Republike Hrvatske. Za kvalitetu sjemena nije odgovoran dorađivač i onaj koji ga je certificirao, već onaj koji ga prodaje”, istaknuo je Lenart. Naveo je kako je sjeme paprike koje on koristi proizvedeno na Tajlandu, pakirano u Nizozemskoj, a tvrtka u Hrvatskoj ga prva stavlja na tržište i odgovorna je za kvalitetu sjemena, iako trgovac u Hrvatskoj to sjeme nije niti vidio niti pakirao niti zna što je unutra! Treći problem je što poljoprivredni proizvođači mogu proizvesti sjeme, certificirati ga, doraditi u pogonima koji to rade, ali ga ne mogu prodavati.
“Pitanje zbog čega je to tako ako je to sjeme prošlo sve faze koje je prošlo i sjeme koje dorađivač prodaje. Stare sorte se mogu sijati i po ovom zakonu, jedino se njihovi plodovi ne mogu stavljati na tržište. To je problem s kojim se susreću povrtlari. Svatko od nas ima neke svoje sorte koje čuva i uzgaja si sjeme kakvog nema certificiranog na našem tržištu”, istaknuo je. Lenart je upitao zašto seljaci moraju uvijek biti u sivoj zoni.
“Poljoprivredni proizvođači, a i sve udruge koje su se podigle na noge da bi spriječile donošenje ovakvog zakona žele raditi po zakonu, žele da sve bude kontrolirano i kvalitetno. Žele da imamo naše sorte s kojima možemo izaći na tržište jer hibridne sorte su nešto što možete kupiti bilo gdje u svijetu i bilo gdje posijati”, zaključio je Lenart.
Silvano Hrelja (HSU) je istaknuo kako Lenart kao poljoprivredni proizvođač shvaća koje su problematične točke zakona o sjemenu koji se pokušava progurati. “Interes poljoprivrednog proizvođača je iznad svih interesa, a to je da ima svoje kvalitetno sjeme”, rekao je Hrelja. Pozvao je birokraciju resornog ministarstva da prestane voditi brigu oko interesa samo pojedinih grupacija i da prestanu biti “euro uvlakači” jer nas na donošenje ovakvog zakona EU još uvijek ne tjera.