ZAGREB - U prostoru Hrvatskog društva pisaca (HDP) u Zagrebu, 1. lipnja predstavljena je nova knjiga pjesma eminentne požeške književnice Lane Derkač pod nazivom „Šah sa snijegom“. Na promociji, uz autoricu, o knjizi su govorili Ervin Jahić pjesnik, književni kritičar i urednik knjige i Branko Maleš, književni kritičar i pjesnik, obojica ugledni hrvatski književnici. Spisateljici Lani Derkač ovo je jedanaesta samostalna knjiga koja je izašla u Hrvatskoj, a spomenimo i to, da su joj tiskani prijevodi knjiga na francuski i španjolski jezik, kao i izbori iz poezije koje je suurednik.
U knjizi „Šah sa snijegom“ Derkač nam kroz interakciju osobnih preokupacija progovara hrabro, o mnogim društvenim problemima, katastrofičnim gospodarskim prognozama, koje nas znakovito, ali i zlokobno, podsjećaju na vlastitu krhkost.
- Autorica Lana Derkač s ozbiljnim uvidima u tehnološko neodrživ svijet i njegov represivni arsenal, dešifriranjem analognog doba i njegovih bešćutnih idealizacija, i kada u pjesmu useljuje bliske osobe, i kada dijalogizira s njima, govori o intelektualno-moralno-duhovno razmrvljenim smislovima, o ugrozi humaniteta pred navalom totalitarizacije – kazao je urednik Ervin Jahić.
I čitajući ovu zbirku pjesama, ona nas se doima kao jedinstveni konglomerat emocija i sveopćih intelektualnih uviđanja, o jednom nadasve intenzivnom unutarnjem svijetu.
- Knjigu „Šah sa snijegom“ pisala sam skoro pune četiri godine, što je znatno duže vrijeme od onoga u kojem sam stvarala bilo koju drugu zbirku poezije. I od mojih prvih pjesničkih zbirki se razlikuje po tome što u njoj širim registar vanjskog svijeta i svjetskih novosti, koji se često kroz govor medija, ali i kućne dijaloge, useljava u prostor intime. No pogrešno bi bilo reći, da bi se nove pjesme uklopile u stvarnosnu poeziju, jer činjenice često u tim pjesmama doživljavaju namjerne prerade, i čitatelj nikada ne može biti siguran kamo će ga polazišna nedvojbena stvarnost ili pak izmaštana stvarnost odvesti, i u kojem trenutku će mu prirediti iznenađenje – rekla je autorica Lana Derkač.
(Ivica Herner)
(prilog, pjesma iz knjige „Šah sa snijegom)
PLEMENA
Crikvenica je jutros zauzela tri poze
za fotografiranje. Ali Davor i ja želimo
obilaziti mali kontinent Rab.
Da je večer i da već svijetli iz mora,
rekla bih: sićušni planet u pjenušavoj
i zamračenoj galaksiji.
No Rab je u podne saće iz kojeg strše
četiri zvonika.
Nazirem nebeske brazde, spas za poljodjelce
da se ne dosađuju kad dođu u nebo.
Da samo ne dokoličare u nebeskoj mirovini.
Popodne je otočki zaljev osunčani jastuk
od deminutiva Sahare. Tek kasnije će slike
na displeju fotoaparata ponavljati ljeto
kao da je riječ o utvrđivanju dragog gradiva.
A nekoliko mjeseci kasnije činit će se da
fotoaparat hospitalizira ljeto. Produžuje
mu postojanje čemu koriste mali paktovi.
Kao pakt između uvale, rogozina za sunčanje,
badekostima i zrna pijeska.
Ili pakt vala i obale, a samo neiskusno oko
može utvrditi da se saveznici opiru
jedno drugom.
Kako prava Sahara daje šturi život svojim
plemenima, tako i umanjenica Sahare
začinje plemena sjećanja.
Na trajektu smo već za mraka.
Davor bi udebljanu zvijezdu Danicu
najradije poslao na fitness.
U Crikvenici jedemo džem od jabuke
i lavande.
Da nas moljci ne mogu pojesti iznutra.