RAZGOVOR S POVODOM: Požežanin Ivan Grčić
Ivan Grčić je među rijetkima koji su uspjeli upisati zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti iz prvog pokušaja. Te 2008. godine od 160 prijavljenih kandidata primljeno je samo njih dvanaest. Mnogi već priznati glumci su je godinama pokušavali upisati. Mnogi su odustali i nastavili glumiti bez Akademije, a Ivan kaže kako njemu nije bilo teško. Svaku godinu je dao u roku, te je jesenas uspješno magistrirao.
- Radi se od 10 do 20 sati, često i vikendima, no nije teško,- priča nam Ivan Grčić, mladi Požežanin te nastavlja: - Umorimo se i fizički jer treba trčati po pozornici, mijenjati kostime, ali i umno jer treba zapamtiti puno teksta, no kad dođeš kući ne moraš toliko učiti iz knjige. Kod nas na svakoj godini imate tri glavna predmeta i svi su praktični. Najbolje je kada morate učiti kroz rad. Na akademiji sam odradio 30 predstava, a za diplomski rad sam odradio dvije predstave.
- Za prijemni ispit su vam dva monologa i tri pjesme. Izveo sam ulogu Toma iz 
drame Tennesseeja Williamsa "Staklena menažerija" i Jasona iz Faulknerovog "Krika i bijesa". Predosjećao sam da ću uspjeti jer sam se za to pripremao mjesec dana u Zagrebu. Pomogli su mi puno iskusni kazališni i filmski glumci Urša Raukar i Zlatko Ožbolt, do njih smo došli preko moje tetke. Poslije mi je puno pomogao i Požežanin Tomislav Rališ koji mi je predavao scenski govor i od njega sam puno naučio. Na Akademiji nas je bilo oko 50 studenata, no kako nas je malo ne gledamo tko je otkud, već svi zajedno radimo i družimo se od prve do pete godine - kaže Ivan.
Njegovim roditeljima Hrvoju i Katici bilo je isprva žao kad je odabrao glumu jer je imao odlične ocjene u Gimnaziji. No sada su zadovoljni i ponosni. - Glumom sam se ozbiljno počeo baviti u SKAD-u Gradskog kazališta Požega, pod vodstvom Tomislava Čmelara. Interes za glumu pojavio mi se u djetinjstvu sa 9 godina, kad sam se kod bake na selu igrao s prijateljima. Oni bi glumili prodavače, a ja bi bio malo lopov koji ih je pokrao, malo policajac, a malo mušterija. Volio sam se prerušavati, dobro sam znao imitirati rodbinu. Ta moja ljubav prema nastupu i sceni bila je sve jača, jednostavno se zaljubiš i sve onda ide lako.
Ljetos je Ivan uspješno nastupao i na Dubrovačkim ljetnim igrama. - Igrao sam s Lukom Dragićem, Natašom Dangubić i Vilijem Matulom. Odlični su sve to i jednostavni ljudi koji nama mlađima rado pomažu nešto novo naučiti. Sada igram s Teatrom Exit u predstavi "Kreket" s kojom sam u listopadu nastupio u Požegi. Tu je i "Kralj Ubu" u kojem sam igrao naslovnu ulogu sa zadarskim Dragon Teatrom u režiji Maje Šimić. U Zadru sam već igrao u "Tko se boji Virginije Woolf", uz preporuku moga mentora. Sa kazalištem Tvornica lutaka radio sam predstavu Čudesna šuma u režiji Krešimira Dolenčića. Odigrao sam i manju ulogu u filmu Zvonimira Jurića "Kosac“.
Gdje se vidiš u budućnosti?
- Vidim se sada u Zagrebu, no nikada ne znam kamo će me još život odnijeti. Bitno mi je da nađem što više uloga, jer koliko radiš, toliko si plaćen. Kako je recesija rijetki dobiju stalan posao u kazalištu. U inozemstvu se ne vidim jer je teško uspjeti s našim naglaskom. Kada malo dođem u ozbiljnije godine možda se i ja prihvatim vođenja neke škole kazališta, naravno ako dobijem ponudu. Sada sam mlad i radim ono što volim, a to je najvažnije. Trenutno sam u Požegi gdje glumim u predstavi „Vjenčani list“ prema komediji poznatog izraelskog pisca, satiričara Ephraima Kishon. Volim doći kući, ovo je moj rodni grad, tu je moja obitelj, moji korijeni i rado ću im se uvijek vraćati - završava Ivan.