Nakon što se autor Branko Tolić publici predstavio izdavanjem rasprodanog romana Val života prije dvije godine, sada je na red došlo novo djelo. U pitanju je autobiografska knjiga Staza sjećanja koja obuhvaća autorov dosadašnji život koji je bio ispunjen raznim događanjima, od onih strašnih zdravstvenih i ratnih problema, do onih najsretnijih. Reklo bi se da sve to sačinjava svačiji život, samo što je svatko od nas jedinka za sebe pa se i način na koji prolazimo kroz život uvelike razlikuje.

Promocija knjige nedavno je održana u Zagrebu u gradskoj knjižnici u Dugavama. Bilo je pedesetak posjetitelja, a sve su to djelatnici knjižnice gledali s čuđenjem i komentirali da ne pamte takav interes. No, oni koji malo bolje poznaju ovog vitalnog, osebujnog i živopisnog 67-godišnjaka rodom iz Zenice, ne čude se prepunoj prostoriji ni gromoglasnom aplauzu na kraju same promocije njegova autobiografskog djela.

Prva je promocija knjige održana u Muzeju grada Zenice. Ovi su gradovi i autorove glavne lokacije u kojima boravi, a zenička je isto oborila rekorde obzirom da je dvorana bila praktički ispunjena do posljednjeg mjesta, kao i zagrebačka promocija.

Za taj je trenutak Tolić štedio dvije godine, samo da bi tiskao knjigu, što dovoljno govori.

"Čuvao sam ovo djelo u sebi više od 30 godina i morao sam ga napisati", poručio je okupljenima nakon uvoda urednika knjige Vanje Deželića.

Ni glad mu nije pokolebala ljudskost

Životi svih nas su bogati, makar se na prvu ne čine tako, ali nečiji ipak imaju onu jednu notu više. Ili dvije, tri... Branko spada u te osobe jer rodio se na prostoru koji će se pokazati turbulentnim u godinama kad je bio u braku sa svojom voljenom suprugom, imao dvoje djece, stabilan posao i uistinu predivan život u mjestu Markanov potok, tik do Zenice. Pogađate, sve to promijenio je krvavi rat nakon raspada Jugoslavije, koji je utjecao na sve nas s ovih prostora, ali na neke ipak više. Upravo to su trenuci kad se čovjek pokaže u pravom licu.

Iako je autor gladovao i svakog dana tijekom sukoba riskirao život, pomagao je izbjeglicama do te mjere da bi ih zbrinuo u svom domu, davao im posljednju mrvicu kruha, samo zato što mu je životna filozofija pomagati drugima.

Još više, pokazao je da u ljudima uvijek treba gledati ono dobro, ali i da apsolutno nikad ne treba odustati. Dok su drugi okretali glavu, on je riskirao zatvor da bi prokazao istaknutog člana Partije zbog krivotvorene diplome. I uvijek je spremno pomagao ljudima u nevolji, a istovremeno odbijao ustuknuti pred onima koji su stvarali nevolje.

Ni uz fakultetsku diploma mu po dolasku u Zagreb, gdje je morao sve graditi iznova, ali s dvoje male djece koju treba zbrinuti, nije bio problem kopati kanale i raditi apsolutno sve što se nudilo. Jer, imao je cilj. Uvijek ga je imao, čak i kad nije bio siguran što ga čeka na njemu.

Život ga nije mazio, ali danas ga živi punim plućima

Zašto je bitno spomenuti najprije ove tužne dijelove života, posebno u autobiografskom djelu? Zato jer je Tolić kroz dječje i mladenačke dane svojim postupcima dao za naslutiti koliko su mu poštenje, pravednost i pravičnost bitni.

Radio je u rudniku da bi se školovao i završio fakultet. Nije okrenuo leđa svojim sugrađanima dok su politički lideri željeli da se to dogodi na osnovi religije ili nacionalnosti. U tome leži dodatna vrijednost Staze sjećanja, na primjeru "običnog" čovjeka pokazuje da su pozitivne ljudske osobine ono što se na kraju cijeni, ali i vraća.

Staza sjećanja prepuna je dogodovština, neke će vam izazvati suze od smijeha, neke samo suze, neke će vas vratiti u stara vremena, a neke će vas podsjetiti kako život zna biti surov, težak, tužan... i tako sretan, divan i ispunjen.

Branko Tolić nakon ratnih strahota doživio je još teških trenutaka, u kojima je molio Boga da ga uzme k sebi. A danas? Kaže da nikad nije bio sretniji. Staza po kojoj hodamo je takva, ima trnja, ima prepreka, ali ustrajnost dolaska do cilja isplatit će se na načine koje je teško opisati. No, Branko Tolić je uspio.

Knjiga Staza sjećanja u slobodnoj prodaji košta 15 Eura, a možete je naručiti putem autorove internetske stranice www.brankotolic.com

O AUTORU:

Branko Tolić je rođen 15. 12. 1956. u Zenici, gdje je proveo veći dio života prije dolaska u Zagreb, koji smatra drugim domom. Diplomirao je u Sarajevu i bavio se socijalnim radom, no neposredno nakon rata prihvatio bi se svakog posla koji se nudio, baš kao i njegova supruga Marica. Ima dva sina, Roberta (38) i Vedrana (34) te unuku Ariju (2).

Otkad zna za sebe piše, najčešće pjesme, a 2021. je predstavio i prvi roman "Val života", koji je naišao na odlične kritike.

Zbirke pjesama: Potok moga djetinjstva, Raspotočanka s broja deset, Uspomene, Čitala je dušu moju, Si me amas (Ako me ljubiš), Tiho me progoni pjesma, Balada o starčevim psima, Sve ima svoj sjaj, Snovi od uspomena, Moj mali dobri anđele, Moj mali tihi svijet, Oči … te njene oči, Fildžan viška za kavu (Adio oče adio), Tebi koju ljubio nisam, Dolina moje ljubavi, Ma što god ti pričali o meni, Sve će život sam sve da ti kaže, Osmjeh je čarobnim sjajem, Proljeće u mojoj duši, Kad čujem tvoj glas, Ponekad mi vjetar donese miris tebe, Dušo moja, Mirisala je na želju, Tamo gdje nema nas više, I sad dok pišem ovo ti pismo.

Zbirke pripovijetki: Sjećanjem u šetnju, Glas koji me nježno zvao, Nisu svi anđeli na nebu, Ruža za moju majku.

Zbirke anegdota: Sve je ovo život napisao, Uz veseli stroj

Roman: Val života