POŽEGA - Povodom obilježavanja Dana učitelja 5. listopada 2022. godine Osnovna škola „Dobriša Cesarić“, ugostila je pokretnu izložbu Hrvatskog školskog muzeja „Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj 1849. – 2009.“. Katalogom, deplijanom i izložbom izabranih primjeraka arhivske, muzejske i knjižnične građe Hrvatskog školskog muzeja na 15 izložbenih panoa, prezentiran je povijesni prikaz obrazovanja i djelovanja učitelja od sredine 19. stoljeća do današnjih dana. Izložba je postavljena po školskim hodnicima a predstavila ju je nova ravnateljica škole mr. sc. Lidija Pecko koja je ujedno pozdravila sve učenike učiteljice i učitelje, ravnateljice požeških osnovnih škola i pročelnicu za društvene djelatnosti grada Požege Maju Petrović koji su nazočili otvorenju izložbe. Ravnateljica Pecko čestitala je svim učiteljicama i učiteljima njihov Dan učitelja.
U proteklih stoljeće i pol obrazovanje učitelja i učiteljski poziv mijenjali su se i prilagođavali obrazovnim potrebama stanovništva te ukupnom povijesnom napretku društva. Uz izložbu je izdan i katalog, a na izložbi su predstavljeni primjerci arhivske, muzejske i knjižnične građe Hrvatskog školskog muzeja kojim je prezentiran povijesni prikaz obrazovanja i djelovanja učitelja od sredine 19. stoljeća do današnjih dana. Pričom o preparandistima, srednjim učiteljskom školama, učiteljskim udrugama, gospođici/gospodinu i drugarici/drugu učiteljici/učitelju pridonosimo razumijevanju zbilje školske prošlosti. Danas na početku 21. stoljeća u vrijeme novih tehnološko-komunikacijskih mogućnosti i dikontinuiranih putova spoznaje, škola i učitelji su pred nužnim promjenama i novim izazovima.
Pobliže je izložbu predstavila učiteljica Vesna Markanović te iznijela i nekoliko zanimljivosti iz nekada života učiteljica: - Izložba „Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj od 1849. – 2009.“, autorica Štefke Batinić, Sonje Gaćina Škalamera su lente vremena obrazovanja učitelja kroz vrijeme, o predmetima koje su učili, njihove svjedodžbe, udžbenici iz kojih su učili. Također se može vidjeti časopis Napredak je časopis koji je pratio i razvijao prosvjetnu djelatnost u to vrijeme. Sredinom 19. stoljeća učitelji i učiteljice su bili državni službenici koji djeluju pod školskim zakonima. U tome povijesnom razdoblju može se vidjeti razvoj školovanja učitelja i učiteljica, od dvije godine preparandije pa do petogodišnjeg studija i znanstvenog pod diplomskog studija. Učiteljice su nakon svog redovnog školovanja bivale pripravnice, a u to vrijeme nisu mogle izaći u javni prostor bez pratnje. Ako su to prekršile, bile su u nekoj vrsti kazne, također su morale biti jako moralne te nisu smjele konzumirati alkohol. Nisu se smjele udavati, morale su se posvetiti svome učiteljskom pozivu, iznimka je bila udaja za učitelja. Učiteljice koje su prekršile to pravilo, dobile su otkaz i jednomjesečnu plaču kao nadoknadu.
Izložba "Biti učiteljica - životni poziv" autorice Snježane Potočnjak
Uz Dan učitelja u školskom foajeu postavljena je i druga izložba "Biti učiteljica - životni poziv" koji je priredila učiteljica Snježana Potočnjak koja je upravo navršila 35 godina rada kao učiteljica u nižim razredima osnovnih škola u dvije slavonske županije.
- Nadovezujući se na izložbu, učiteljica Snježana Potočnjak priredila je kronološki prikaz svog učiteljskog poziva i rada: od studiranja, diplomiranja, trideset petogodišnjeg radnog vijeka učiteljskog poziva. Hodnike Škole, krase likovni radovi „Moja učiteljica“ učenika razredne nastave, izložbeni primjeri starih nastavnih sredstava i pomagala. Vjerujemo da će ova povijesna izložba biti zanimljiva svim djelatnicima, kolegama iz drugih škola, ali roditeljima i posjetiteljima - istakla je na otvorenju druge izložbe ravnateljica Lidija Pecko.
Rođena Osječanka još kao djevojčica odlučila je da će biti učiteljica. Nakon školovanja 1984. počinje raditi kao učiteljica u početku kao pripravnica, malo na zamjenama, na području osječke županije u Novim Perkovcima i Djedinoj Rijeci na području Čaglina: - U ovoj školi učiteljica sam pune 32 godine, prvih godina u Područnoj školi Nova Lipa a kasnije ovdje u matičnoj školi Dobriše Cesarića. Važno je reći da mi je pripala obveza u mjesecu listopadu urediti pano škole, mi se na sjednicama dogovaramo svaki mjesec koja će učiteljica i na koji način urediti panoe. Puno sam razmišljala, kako predstaviti i proslaviti Dan učitelja. Kako sam marljivo godinama sakupljala sve materijale otkako sam počela raditi, pa do danas – odlučila sam napraviti jednu svoju priču. Ovo je jedan presjek jer ove godine sam napunila 35 godina staža i u 60. sam godini života, znači spremam se za mirovinu.
Iz brojnih sačuvanih materijala bilo mi je teško izabrati što prikazati, a da bude zanimljivo i da predstavlja tih 35 godina rada. Ova izložba predstavlja svakoga od nas učitelja, jer imamo isti cilj – odgojiti i obrazovati našu djecu, kako bi bili sretni, uspješni i zadovoljni sobom. Mislim da to svi želimo i nastojimo ostvariti kod naše djece i naših učenika. Prilikom pripremanjem ove izložbe osjećala sam se jako sretno, ali i pomalo tužno, jer bliži se kraj radnog vijeka. Taj posao koji sam radila nisam nikad smatrala poslom, nego svojim pozivom. Biti učiteljica zaista je najljepši poziv na svijetu.
Voljela bih da neki od mojih učenika, a ima ih jako puno, odu u prosvjetu. Rijetko biraju prosvjetu, ljepše im je biti na nekim drugim zvanjima, gdje se više zarađuje. Ovu svoju izložbu podijelila sam u podnaslove kao prava učiteljica. Nešto kratko sam rekla o sebi kao autorici izložbe, potom sam predstavila sve generacije učenika koje sam učila u svim dosadašnjim školama. Zatim neke fotografije sam izdvojila od svih izvan učioničkih nastava, gdje smo sve išli, naravno nije sve stalo u izložbu. Može se vidjeti što sam sve radila u svoje slobodno vrijeme kao učiteljica, a toga se zaista puno nakupilo.
Putovali smo i putujemo uvijek, to su najljepše ekskurzije kada se učitelji skupa druže i zbližavaju, to nas čini jako sretnima. Kroz ovaj rad škole i moj rad u školi pisale su i novine, a za taj rad primila sam i mnoga priznanja – sve tu to za mene uspomene. U svom razrednom odjelu nastojim stvoriti poticajno okruženje kako bi se učenici osjećali fizički i emocionalno sigurni. Važni su nam zajednički dogovori, jasna i razumljiva pravila ponašanja i konstruktivno reagiranje na neprihvatljivo ponašanje. Veliku podršku u radu daju mi roditelji učenika s kojima imam odličnu suradnju. Teško je skratiti 35 godina rada u pet minuta i jednu izložbu, nadam se da će se svidjeti svima koji odvoje svoje vrijeme i dođu ju pogledati - istakla je Snježana Potočnjak o izložbi uz ispriku o dužem izlaganju, ali zaista je teško radni vijek od 35 godina učiteljica skratiti.
Snježana Potočnjak je poznata kao osnivačica, aktivna članica, predsjednica i voditeljica Kulturno umjetničkih društava s područja Požege, GKUD Požega i KUD Požeška dolina, ali i po svojim sportskim aktivnostima tijekom godina. O Snježani i brojnim njenim školskim projektima redovno je pisao tjednik Kronika požeško-slavonska, a pokrenula je prije 10 godina i natjecanje u starim sportovima s Udrugom Požeški čuvari baštine na Etno susretima Požeštine koji i danas traju.
