POŽEŠKI OGRANAK MATICE HRVATSKE ORGANIZIRAO PROMOCIJU MONOGRAFIJE -
POŽEGA – Matica Hrvatska Ogranak Požega organizirao je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega promociju monografije donedavno stanovnika Požege, Đure Mesića „Rodoslovlja obitelji Podlapca / Podlapača“. Knjiga je izašla iz tiska u listopadu 2017. godine, promovirana je u Udbini i Podlapcu u Lici, Muzeju Turopolja u Velikoj Gorici, gdje Đuro Mesić danas živi, a predstavljena je i njegovim nekadašnjim sugrađanima u Požegi u punoj čitaonici, a među publikom je bilo najviše Ličana doseljenih u Požeštinu. Uvod u promociju održala je predsjednica požeškog ogranka MH dr. sc. Vesna Vlašić, a o autoru i knjizi govorio je prof. Goran Hruška. O rađanju ideje i stvaranju knjige govorio je autor osobno.
Na ovo istraživanje ponukalo ga je nesretno djetinjstvo njegove supruge, koja je kao dijete završila u Slavoniji, a da nije znala svoje pravo porijeklo, niti poznavala svoju rodbinu. – Dugačak je put bio od samog početka 2008. godine do izlaska knjige. Krenuo sam iz znatiželje i ljubavi prema precima moje supruge koja je imala nesretnu sudbinu, prvo smrt svoga oca, koji je svoje rodno selo Podlapac napustio prije 80 godina. Majka se kasnije preudala u Srednji Lipovac, a ona kao malo dijete više nije upoznala nikoga od svoje rodbine po ocu. To je bio veliki izazov, a ja sam sretan da sam i nakon toliko godina istraživanja i traganja došao do rezultata. Tražio sam pomoć i svih starijih mještana Podlapca, koje je bilo župa od 1702. godine, bilo je zapovjedno mjesto u Vojnoj krajini, ima dugu tradiciju, no i veliko raseljavanje diljem svijeta. Svi jako malo znaju o svojoj rodbini tako da sam svima pomogao, posebno nasljednicima tih Podlapačana – kaže Mesić, koji smatra da mu je to sada nagrada za sve težnje i muke koje je imao dok je prikupio svu građu i napisao monografiju. Sretan je što sada može knjigu predstaviti i u svom rodnom gradu Požegi.
Knjiga u prvom dijelu obrađuje postanak i nastanak sela, oslobađanje od Turaka prije 325 godina, njegovo ponovno naseljavanje, koja su to prezimena i koji žitelji su iz kojih krajeva doseljavali, statistički podaci o brojnosti u obiteljima, prvi popis stanovništva iz 1712. godine, nažalost u zadnjih 150 godina ponovnom raseljavanju i laganom izumiranju mjesta. Našao je i popis 350 Podlapačana koji su brodom iselili u Ameriku. Nešto malo tragova našao je u crkvenom dijelu zabilješki, iako je tamo jedna od najstarijih župa, četiri godine starija i od župe Udbina. Drugi dio knjige posvećen je svim obiteljima i rodoslovljima velikih obiteljskih zadruga.
