Udruga obiteljskih poljoprivrednih  gospodarstava Hrvatske "Život" poslala je pismo predsjedniku RH, predsjedniku Vlade RH, predsjedniku Sabora RH, ministrici poljoprivrede, saborskim zastupnicima i predsjedniku Odbora za poljoprivredu Sabora RH u kojemu ističu upravo ono što su tvrdili još dok se Zakon o poljoprivrednom zemljištu donosio da nije dobar i da je neprovediv. Ni tada ih nisu uključili u izradu Zakona, a sada nakon 2 godine što nije riješen niti jedan hektar zemljišta, Ministarstvo poljoprivrede pokreće izradu Izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu, no opet s istim ljudima koji su već jednom napravili veliku pogrešku, no ponovno nisu pozvali niti jednog predstavnika Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, niti jednog predstavnika udruge Život koja je jedini predstavnik OPG-a, koje jedine taj zakon dotiče i kroji njihovu dalju sudbinu i opstanak. Pismo donosimo u potpunosti.

"Upravo se navršavaju dvije godine od usvajanja Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18, 98/19). U protekle dvije godine spomenuti zakon nije profunkcionirao niti u jednom svom članku ili odredbi, a niti jedan četvorni metar državnog poljoprivrednog zemljišta nije stavljen na raspolaganje poljoprivrednim proizvođačima. Udruga „Život“ za vrijeme postupka donošenja ovog zakona ukazivala je na sve nelogičnosti koje zakon sadrži u sebi, upozoravala da je isti neprovediv u praksi te pozvala zakonodavnu vlast da ne donosi ovakav zakon koji će imati štetne posljedice na cjelokupnu hrvatsku poljoprivredu. Svi naši zahtjevi, prijedlozi i amandmani odbijeni su uz obrazloženje kako će se upravo ovim zakonom riješiti brojni problemi koje hrvatski poljoprivrednici imaju, kako će temeljem njega zemlju na raspolaganje dobiti upravo oni kojima je najpotrebnija, kako će prednost kod dodjele imati mladi i stočari. Na žalost, kao i po tko zna koji put do sada, pokazalo se da smo bili u pravu. Zakon je stvorio pravu konfuziju na terenu, jedinice lokalne samouprave dovedene su u nezavidan položaj, prema istim zakonskim odredbama donose se programi raspolaganja koji su sadržajno i suštinski dijametralno suprotni, a najveću štetu trpe poljoprivrednici koji ne mogu doći u posjed najvažnijeg resursa za poljoprivrednu proizvodnju.

Iako zakon nije niti profunkcionirao, prije nekoliko dana ministrica poljoprivrede gđa. Marija Vučković oformila je Povjerenstvo za izradu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Obrazloženje od strane državnog tajnika ministarstva poljoprivrede gosp. Tugomira Majdaka na upit o razlozima izmjena postojećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu jest da je „normalno (?) da se zakon mijenja nakon dvije godine jer se uvidjelo da neki njegovi dijelovi (?) ne funkcioniraju u praksi“. Posebno je zanimljiv sastav gore spomenutog Povjerenstva, u kojemu se nalaze isti oni ljudi koji su donosili Zakon o poljoprivrednom zemljištu, za koji su tvrdili da je najbolji od svih do tada. Također, u povjerenstvo su imenovani i ljudi koji su izravno bili povezani s malverzacijama i pogodovanjem oko izravne dodjele državnog poljoprivrednog zemljišta prije nekoliko godina, a očito je da zastupaju interese velikih sustava. Ovakav sastav povjerenstva izaziva sumnju da je sastavljen pod pritiskom određenih interesnih skupina koje žele ostvariti prednost pri dodjeli na raspolaganje državnog poljoprivrednog zemljišta.

Naravno, u povjerenstvo nije imenovan nitko od predstavnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, za koja se nositelji agrarne politike kunu da su upravo oni temelj budućeg razvoja hrvatske poljoprivrede.

Poljoprivredno zemljište najznačajniji je resurs za poljoprivrednu proizvodnju. Udruga „Život“ ima jasan stav oko zemljišne politike koja se u Hrvatskoj provodi već 30 godina i rezultati koje su takvi da je RH danas na najnižoj razini obima i vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u novijoj povijesti. Samodostatnost u proizvodnji hrane jedva da prelazi 50%, a na prste jedne ruke mogu se nabrojati poljoprivredni i prehrambeni proizvodi koje proizvodimo u količini koja je dostatna za naše potrebe. Stanje stočarstva (posebice govedarstva i svinjogojstva) na povijesnom je minimumu, a svake godine proizvodnja mlijeka opada za 10-ak %. Generator svega ovoga je katastrofalna zemljišna politika koja se provodi od samostalnosti naše Domovine do današnjeg dana.

RH jedina je zemlja članica EU koja još uvijek ima poljoprivredno zemljište u vlasništvu države. Niti jedna druga članica ne poznaje institut „državnog poljoprivrednog zemljišta“. Bivše članice tzv. „istočnog bloka“ privatizirale su svoje državno zemljište i danas bilježe stope rasta u poljoprivredi koje su većinu tih zemalja dovele do razine prehrambene neovisnosti. Iako se RH nastoji riješiti svih državnih udjela u poslovnim subjektima (banke, poduzeća, nekretnine i dr.), jedino se ne želi odreći vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem, što je izvan svake poslovne i tržišne logike. Državno poljoprivredno zemljište u RH proteklih 30 godina služilo je kao alat političkih elita za pogodovanje podobnima, za kažnjavanje neposlušnih, nagrađivanje zaslužnih i ostale radnje koje nemaju veze s jedinom funkcijom koju poljoprivredno zemljište treba imati, a to je proizvodnja dovoljnih količina hrane.

Stav Udruge „Život“ je da nikakve izmjene ovog, u praksi dokazano lošeg zakona, neće popraviti stanje hrvatske poljoprivrede, nego će i dalje biti uteg koji vuče našu poljoprivredu u propast, kao što su to činili svi zakoni o poljoprivrednom zemljištu koji su do sada doneseni. Ovo ima posebnu težinu kada se stavi u kontekst izrade Strategije razvoja hrvatske poljoprivrede, čija izrada je u tijeku. Nevjerojatno je da se u najvažnijem strateškom dokumentu za dugoročni razvoj naše poljoprivrede uopće ne spominje rješavanje državnog poljoprivrednog zemljišta i raspolaganje istim. Kako se misle provesti strateške mjere i dostići definirani strateški cijevi koji su izravno povezani s poljoprivrednim zemljištem, ako nije riješen status istog?!

Zbog svega navedenog, Udruga „Život“ ponovno naglašava svoj stav koji je sadržan u Programu Udruge, a to je da se sve državno poljoprivredno zemljište mora privatizirati i omogućiti poljoprivrednicima da dođu u njegovo vlasništvo, naravno prema jasno definiranim kriterijima. Stoga i ovu priliku koristimo da pozovemo nositelje agrarne politike da iskoriste povijesnu priliku koja im se pruža, da nadvladaju i podrede stranačke interese općima te da ostvare konsenzus u nacionalnom interesu i riješe jednom za sva vremena problem poljoprivrednog zemljišta u RH.

I na kraju, postavljamo nekoliko pitanja nositeljima agrarne politike i svim dionicima političkog života u RH koji zastupaju interese našeg naroda i svih građana;

1. Zašto se ide u izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ako on nije uopće profunkcionirao u praksi?
2. Kako je moguće da na izmjenama navedenog zakona rade isti oni ljudi koji su prije dvije godine donijeli taj zakon?
3. Postoji li njihova profesionalna, društvena, moralna i ljudska odgovornost za donošenje ovako lošeg zakona ili ćemo morati čekati opet dvije godine pa da se shvati da niti izmijenjeni zakon ne funkcionira?
4. Je li prije donošenja zakona, a sada i prije donošenja izmjena istog, napravljena procjena njegovog učinka sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa (NN 44/17)?
5. Zašto su u povjerenstvo za donošenje Zakona o izmjenama zakona o poljoprivrednom zemljištu imenovani ljudi koji su povezani s malverzacijama i pogodovanjima u dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta?
6. Zašto u istom Povjerenstvu nema legitimnih predstavnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva?

Pozivamo ministricu poljoprivrede gđu. Mariju Vučković da u Povjerenstvo za izradu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu uvrsti i dva člana Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava „Život“ kao legitimnih predstavnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, poziva u pismu prof. dr. sc. Vladimir Margeta, predsjednik Udruge "Život".