Uskoro će biti dvije godine od donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, da je zakon loš vidljivo je i iz toga što većina općina nije raspisala natječaje za zemljište. U isto vrijeme prema zakonu i pravilnicima umjesto povećanja poljoprivrednih površina u korištenju, mi ćemo imati smanje tih površina.
Za manje od dva mjeseca kreće upis poljoprivrednog zemljišta za 2020 godinu. Umjesto da se bave proizvodnjom, poljoprivrednici moraju razmišljati o opstanku svoje proizvodnje i problema izazvanih zakonom i pravilnicima. Iz tih razloga poljoprivrednici traže odgovore na ova pitanja i probleme: - Ugovori o privremenom korištenju koji su potpisivani na dvije godine ubrzo ističu. Kako će poljoprivrednici upisivati zemljište i proizvodnju za 2020 godinu kad nemaju regulirani status korištenja jer natječaji nisu sprovedeni ili još nisu potpisani ugovori o zakupu? - Kako će te zaštiti dosadašnje zakupnike, mikro i male poljoprivrednike, da zadrže svoju proizvodnju koja im ovisi o držanom zemljištu a zbog zakona bi mogli ostati bez tog zemljišta ( zemljište u drugoj općini i ostali razlozi ) - Zašto su neke općine umanjile maksimalnu površinu iako imaju više površina na raspolaganju nego što je iskazano interesa? - Što će se desiti sa onima koji imaju privremene ugovore ( neki traju i više od 10 godina ) a ne prođu na natječaju pa im se umanje površine a u obavezi su zadržati prijavljene površine s obzirom programsko razdoblje ili natječaje ruralnog razvoja, ekološku poljoprivredu? - Problem sa Vodnim dobrom i Šumskom gospodarskom osnovom nije riješen i u nekim općinama se više od 60% površina ne može dati u zakup, a uglavnom se te iste površine godinama obrađuju, što će imati posljedice na umanjenje površine s obzirom programsko razdoblje ili natječaje ruralnog razvoja, ekološku poljoprivredu a u obavezi su zadržati prijavljene površine - Zadnjih desetak godina uglavnom su sklapani privremeni ugovori o zakupe zemljišta. Puno tih površina je bilo zakrčeno i moralo sa po ugovoru raskrčiti i staviti u funkciju poljoprivredne proizvodnje. Troškovi krčenja su bili visoki a ponegdje i veći od vrijednosti samog zemljišta. Kroz tih par godina što su imali zemljište u proizvodnoj funkciji, zakupci nisu uspjeli vratiti većinu troška krčenja a sada mogu ostati bez tih površina. - Što će biti sa onima koji nisu ispoštovali gospodarske planove na osnovu kojih su dobili zemlju u zakup i tko će to kontrolirati? - Zašto JLS ne raspisuju natječaje iako im je odavno prošao program raspolaganja?