UDRUGA NARODNOG ZDRAVLJA ANDRIJA ŠTAMPAR PROVELA RADIONICE O PREVENCIJI MEĐUVRŠNJAČKOG NASILJA -

U osnovnoj školi u Pleternici održavaju se radionice o prevenciji međuvršnjačkog nasilja među učenicima pod nazivom „Budi cool, ne budi bully“. Radionice se održavaju s učenicima od petog do osmog razreda osnovne škole, a nositelji su članovi Udruge narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ koja uglavnom okuplja mlade liječnike i studente Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Radionice o prevenciji međuvršnjačkog nasilja se već godinama održavaju na području Požeško-slavonske županije, a ove godine smo kroz razgovor s koordinatorima ovogodišnjih radionica Mariom Mašićem, dr. med. i Maksimilijanom Mrakom, dr. med. te voditeljem projekta Ivanom Vukojom dr. med., odlučili saznati od kud je potekla ideja o prevenciji međuvršnjačkog nasilja i što dovodi zagrebačke studente na područje Požeško-slavonske županije u projektu financiranom od Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Požeško-slavonske županije.

Što je „Udruga narodnog zdravlja Andrija Štampar“ i koje je područje njenog djelovanja?

- Udruga narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ osnovana je 12. siječnja 2009. godine u prostorima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te djeluje u uskoj suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, točnije Školom narodnog zdravlja „Andrija Štampar“. Cilj udruge je okupljati studente medicine, mlade liječnike te ostale studente i akademske građane čije je djelovanje usko vezano uz promicanje narodnog zdravlja, svijesti o važnosti zdravlja i prevenciji bolesti. Udruga ima nekoliko aktivnih projekata od kojih je najvažnije istaknuti projekt „Zdravlje svima“, projekt prevencije međuvršnjačkog nasilja „Budi cool ne budi bully“, projekt „Štamparovi dani“ u kojem organizira sustavno mjerenje krvnog tlaka i glukoze u krvi te promiče preventivne aktivnosti i educira stanovništvo o kardiovaskularnim rizicima te program cjeloživotnog učenja unutar kojeg minimalno jednom godišnje organizira simpozij o aktualnim temama u zdravstvu kao što su „Simpozij vojne i krizne medicine“, „Simpozij o palijativnoj medicini“ te ovogodišnji simpozij „Zdravi stilovi života“.

Što dovodi studente zagrebačkog studija medicine na prostore požeško-slavonske županije?

- Tijekom studija medicine Medicinski fakultet u sklopu kolegija „Zdravlje u zajednici“ organizira terensku nastavu na području ove županije kroz koju naši studenti dobiju uvid u rad liječnika izvan bolnice, rad patronažnih sestara, provode preventivne akcije po kućanstvima te održavaju predavanja i radionice u školama, vrtićima i drugim ustanovama. Taj kolegij je organizacijski vrlo zahtjevan, ali ima veliku važnost u edukaciji studenata medicine. Udruga je nastavila dobru tradiciju terenske nastave i u suradnji s lokalnim vlastima omogućila studentima i mladim liječnicima nastavak preventivnih aktivnosti i edukacija te omogućila članovima udruge jedno vrlo pozitivno iskustvo i proširenje znanja, a i neprocjenjivu korist zajednici u kojoj se djeluje. Osim toga lokalpatriotizam sadašnjeg vodstva Udruge, ali i odlična suradnja s lokalnim vlastima jamac su i produktivne buduće suradnje.

Postoji li potreba za edukacijom o problemu međuvršnjačkog nasilja?

- Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je 2003. provela veliko istraživanje u 25 osnovnih škola o nasilju među djecom. Istraživanje je provedeno u 13 gradova u Hrvatskoj na učenicima od četvrtog do osmog razreda osnovne škole. Dobiveni rezultati su pokazali da svako četvrto dijete doživljava barem jedan od oblika nasilja u školi skoro svakodenvno pri čemu su 20% djece pasivne žrtve, što bi značilo da samo doživljavaju nasilje. Nije bolje ni u drugim državama, recimo u Australiji je postotak djece koja su žrtve nasilja 17%, u Engleskoj 19%, Japanu 15%, Norveškoj 14% itd, što nam govori da je međuvršnjačko nasilje globalni fenomen. Također su istraživanja pokazala da se agresivno ponašanje uči vrlo rano i teško se mijenja te se najveći utjecaj na promjenu ponašanja može postići ako se djeluje vrlo rano, odnosno u osnovnoškolskoj dobi. Upravo iz tih razloga smo se i odlučili na ovaj pothvat edukacije djece u ranoj dobi.

Na koji način educirate djecu o međuvršnjačkom nasilju?

- Kako bi educirali djecu o problemu nasilja, članovi naše udruge prolaze određenu edukaciju budući da se većina studenata rijetko sreće s ovakvim načinom rada. Edukacija djece u osnovnoj školi traje jedan školski sat u kojem tim studenta i mladog liječnika održi kratko predavanje o vrstama nasilja. Objasnimo djeci što je to fizičko, verbalno, socijalno i psihološko nasilje budući da većina njih nije ni svjesna što sve ulazi u nasilje. Također, zadnjih godina je vrlo čest i cyber-bullying, što također predstavlja ogroman problem među djecom tog uzrasta. Nakon kratkog uvodnog predavanja provodi se radionica s djecom u kojoj oni sami, podijeljeni u grupe, pokušavaju prepoznati različite oblike nasilja. Nakon određenog vremena, idealno je odraditi i follow-up kako bi procijenili korist radionica. Ono što možemo reći je da su djeca svaki put vrlo zainteresirana i zapravo ne žele da se ijedan od njihovih prijatelja osjeća loše te žele pomoći kako mogu.

Kako prepoznati žrtvu nasilničkog ponašanja?

- Veliku ulogu u prepoznavanju toga da je neko dijete žrtva naravno imaju roditelji, ali i škola u kojoj dijete provodi veći dio dana. Takva djeca se najčešće boje ići u školu, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu kako bi taj dan izostali. Znaju dolaziti kući s potrganom odjećom, „gube“ džeparac te su puni različitih modrica i masnica. Nakon određenog vremena postaju povučeni ili anksiozni, prestanu jesti, imaju noćne more, počinju markirati ili postanu agresivni ili depresivni. To su samo neki od znakova pomoću kojih možete prepoznati da je dijete žrtva nasilničkog ponašanja. Roditelji ovdje igraju veliku ulogu jer uz pomoć nastavnika u školi mogu raditi na tome da se takvo ponašanje spriječi. Moramo znati da se i nasilniku treba pomoći na određen način, a ne samo prebacivanjem u drugi razred ili školu. Problem se nalazi puno dublje, no uz pomoć nastavnika, školskog liječnika, psihologa i roditelja se može u potpunosti iskorijeniti.

I za kraj, kome se javiti ako prepoznamo nasilje među djecom?

- Ovisi o tome tko prepozna nasilje, ali prva instanca svakako trebaju biti roditelji koji se moraju obavijestiti o tome što se događa s njihovim djetetom, bilo ono žrtva ili nasilnik. Roditelji zatim u suradnji s razrednikom, ostatkom nastavnog osoblja i školskim psihologom trebaju pronaći način na koji će spriječiti razvijanje problema. U tome također veliku ulogu ima i liječnik školske medicine koji će svojom stručnošću i velikim iskustvom zasigurno biti od pomoći u prevenciji daljnjeg nasilja. Druge službe koje sudjeluju u prevenciji nasilja su centri za socijalnu skrb i policija. Djeca ili odrasli koji žele anonimno prijaviti nasilje u svakom trenutku mogu nazvati Hrabri telefon na 0800 0800 te prijaviti sumnju na nasilje. Najbitnije je da se na ovaj problem ne gleda zatvorenim očima već da se ustraje na njegovom rješavanju.

Nasilju među djecom treba vrlo jasno i kratko reći: „Dosta!“.