MIROSLAV ŠKORO POZVAO MEDIJE DA VIŠE PROSTORA POSVETE TAMBURAŠKOJ GLAZBI -
POŽEGA – Kod nas vlada vrlo negativan stav prema tamburaškoj i općenito kontinentalnoj glazbi u Hrvatskoj. Postoji jedna totalna ignorancija medija prema oniome što se događa u hrvatskoj glazbi ovog dijela naše domovine. Ponovit ću koliko god treba da tamburaška glazba je neizostavni dio hrvatskog kulturnog i glazbenog identiteta, nakon jednog dijela koji je prošao, kada je predstavljana kao jedina glazba koja se sa hrvatskim narodom oduprla određenim intencijama i na određeni način iznjedrila na svojim plećima sve ono što se događalo u nedavnoj prošlosti, te da bi postala nešto kao vrlo nepoželjno, posebno na HTV-u. Zbog toga mi je neizmjerno žao - rekao je dosta ogorčeni Miroslav Škoro na pressici Aurea festa Požega 2015. za koju je njegova izdavačka kuća Campus izdala dvostruki nosač zvuka sa svim ovogodišnjim pjesmama. Škoro ne vidi razloga da se tamburaška glazba doživljava kao nešto da se ljudi ustanu rano ujutro, zakolju prase, cijeli dan ga okreću i valjaju po kanalima do kasno u noć. To se smatra da nije dio kulturnog identiteta i hrvatskog nasljeđa a da je sve drugo upravo to.
- Ja ću se neizmjerno zalagati koliko god mogu mišlju, riječi, djelom i 
propustom da to ne bude tako. Zbog toga i moja izdavačka kuća koja je mala već nekoliko godina se postavlja kao partner požeškom festivalu. Mi trošimo svoje novce da ono što su naši stari i oni ispred njih imali kao svoj identitet, uz čega su se rađali, živjeli i umirali, da održimo. Bez obzira kako to sada može patetično zazvučati, meni je čast da smo izdavači CD-a požeškog festivala. Ne očekujemo da ćemo kao festivalsko izdanje, ne daj bože ikada uči u konkurenciju za neku prestižnu hrvatsku glazbenu nagradu, ali nas silno veseli. Eto svi oni koji uzimaju u obzir za takve nagrade, da osim kajkavske popevke, klapske pjesme uzmu u obzir da u hrvatskoj postoji i hrvatska tamburaška glazba koja zavređuje i bude u mogućnosti da ima svoju malu nagradu za te divne ljude koji se cijelog života zadržavaju na nivou entuzijazma – kaže Škoro, te dodaje da se i tamburaška glazba mijenja, kao i američka cuntry glazba. Neki si uzimaju za pravo, pogotovo oni koji ne znaju ni svirati ni pjevati, da određuju kakva ta glazba mora biti. Iako je ona svojevremeno svirala uz samicu kada su ljudi čuvali stoku, danas u 21. stoljeću tamburašku glazbu slušaju i ljudi koji se bave informatikom. Taj napredak upravo pokazuje požeški festival.
- U današnje vrijeme mediji su formatirani, u toliko sati su vijesti, pa neku kratku navlakušu, pa tri pjesme, a u to neko vrijeme koje je unaprijed odlučeno nema tamburaške pjesme. Među vama, ljudima iz medija valjda postoji i oni koji će pitati i za ovaj požeški festival koji promovira tamburašku glazbu. U tom nekakvom hranidbenom lancu glazbene industrije cijela priča je napravljena na mecenama, pojavi se netko tko daje novce. U našoj državi 2% ukupnog prihoda se sada smanjilo na 1% za te stvari, tako da sada mi proizvodimo nešto što je u krajnjoj mjeri luksuz. U tom hranidbenom lancu postojimo i mi, autori, a na našim izvođačima je da to najbolje što znaju iznesu, a osim nas na vama kao medijima je sada da s puno snage da ne getoiziramo hrvatsku tamburašku glazbu. Ona se nalazi u području zabrane, a osim zidova i visoke kule čuvaju je još i žice visoke struje. Vi je trebate pokazati, vi je trebate vrtjeti, na vama je da pjesmu i vi prikažete pjesmu – istakao je Škoro obraćajući se predstavnicima medija koji prate požeški Aurea fest, i zamolio da daju šansu tamburaškoj pjesmi, da je ne diskriminiraju. Zašto može ovo zato što to pjevaju Toni, Đibo, Oliver a ne može ovo zato što to pjeva Štef. Vi kao mediji morate pružiti mogućnost pjesmi da se pokaže, a narod će kazati da li to valja ili ne. Ne kao na 2. programu Hrvatskog radija gdje ne može ništa što je niže od Nine Badrić.
Tekst/foto: Vladimir Protić