Ovaj tjedan su na razini RH u 4. razredima OŠ odrađeni nacionalni ispiti.

Stavljeni su na ispit ulaganje u znanje, osjećaj obaveze i odgovornosti, sposobnost nošenja učenika sa naglašeno stresnom situacijom (ocjenjivanje od strane nepoznatih ocjenjivača na razini države, izdvajanje od matične učiteljice, skup višegodišnjeg gradiva na jednom setu papira).

Kako bi sve bilo neutralno i na nivou u svojim razredima nisu dežurale matične učiteljice.

Mijenjali su ih drugi dežurni učitelji.

Svi uvijek rado vele da smo zamjenjivi.

Znala sam jednog čovjeka otpuštenog s radnog mjesta u početku rata radi nacionalnosti. Na kraju ću Vam reći što je bilo.

…

Tako su se u periodu zadnjih 10 godina na mjestu Ministra obrazovanja izmijenila 4 ministra prosvjete s polovičnim i natpolovičnom kurikularnom reformom. A sam su sustav izmijenili na slijedeće;

Torbe nikad nisu bile teže, zadaće nije nikad bilo više, znanja nikad manje, pitanja o radu nastavnika nikad više, a isti se guši u nepreglednom nametu evidencije i digitalne papirologije. Djeca nikad nisu komunicirala manje.

Je li to možda zato što smo sposobne zamijenili i to na veću štetu nego korist svih nas dionika sustava?

Ali na kojim dijelovima sustav počinje pucati i kako se ukupna slika mijenja, kome na korist a kome na štetu, vrijeme uvijek pokaže.

Zamjenjivo je sve osim nečeg; znanja i sposobnosti.

A one su u ovom društvu itekako potrebne.

Zamjenjivo je sve osim savjesti.

Jednog je učenika učitelj uvjetovao ocjenom da o sebi kaže neku negativnu stvar. Učenik je odgovorio:“Neću to o sebi reći makar dobio inižu ocjenu.“

Nastavnik mu je na to čestitao na karakteru i dao najvišu ocjenu.

Kako rekoh, karakter nije zamjenjiv.

Nakon nekog vremena starijeg su radnika s početka prispodobe i u kritičnim okolnostima vratili na posao. Mladi nisu imali njegove sposobnosti, bez obzira što su u to vrijeme u tom periodu bili nacionalno podobniji.

Pobijedila je sposobnost i potreba da se pošteno zaore brazda. Pošteno.

Tako je čovjeku vraćena prilika da nahrani svoju obitelj.

Jedan pošteni radnik nije bio zamjenjiv.

I dalje će mnogi ljudi tvrditi; svi su ljudi Zamjenjivi.

Da, ali po koju cijenu.

Jedan je drugi bliski poznanik u vrijeme rata radio 3 smjene. To je tad bila vojna tajna. Za tu smjenu on je bio nezamjenjiv, kao i životi koje tad svojim proizvodima spasio.

Svi smo zamjenjivi, zar ne? Sve dok nismo.

Kolumna iz pera jedne mame-učiteljice-supruge: Sandra Halt Ćuže